Trojstvo može biti težak koncept za shvatiti. Neki misle da je to logična kontradikcija. Drugi to zovu misterija. Uči li to Biblija? Da, uči, ali automatski ne čini lakše za razumjeti.

Trojstvo je definirano kao jedan Bog koji postoji u tri osobe, vječne, simultane, i različite osobe poznate kao Otac, Sin i Duh Sveti. Takva definicija nekima može biti dovoljna, ali za druge to objašnjenje je nedovoljno.

Stoga, da bismo bolje razumjeli Trojstvo, nudim slijedeću analogiju koja se, mislim, nalazi u Rimljanima 1,20: “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta.”

Primjetite da taj stih pokazuje Božje atribute, snaga i priroda može jasno biti viđena u stvaranju. Što to znači? Jesmo li mi u mogućnosti učiti o Božjim atributima, snazi i prirodi gledajući ono što je stvorio? Očigledno, prema Bibliji, to je moguće.

Kada slikar naslika sliku, ono što je u njemu on reflektira na sliku koju slika. Kada kipar stvara umjetničko djelo, iz njegova srca i uma rođena je ideja skulpture. Djelo je oblikovano njegovom kreativnom sposobnošću. Stvaratelji umjetnosti ostavljaju svoj znak, nešto što je njihovo, nešto što reflektira tko su. Je li tako i s Bogom? Je li Bog ostavio otiske svojih prstiju na onome što je stvorio? Naravno da je.

Stvaranje

U osnovi, svemir je sadržan od tri elemenata: Vrijeme, Prostor, i Materija. Svaki od ovih se sastoje od tri komponenata.

Vrijeme                      Prošlost                Sadašnjost          Budućnost

Prostor                       Visina                   Širina                 Dubina

Materija                     Kruto                   Tekućina             Plin

Kao što doktrina o Trojstvu sadržava, svaka od osoba Božanstva je različita no ipak sve sačinjavaju jedno, po prirodi, Boga.

S vremenom naprimjer, prošlost je različita od sadašnjosti, koja je različita od budućnosti. Svaka je simultana. Ipak, nisu tri vrmena, već jedno. odnosno, sve dijele jednu prirodu: vrijeme.

S prostorom, visina je različita od širine, koja je različita od dubine, koja je različita od visine. ipak nisu tri “prostora”, već jedan. Odnosno, sve dijele istu prirodu, prostor.

S materijom, kruto nije jednako kao i tekuće, koje nije isto kao i plin, koji nije jednak kao i kruto. Ipak oni nisu tri stvari, već jedna. Odnosno, sve one dijele jednu prirodu, materiju.

Primjetite da su ovdje tri seta po troje. Drugim riječima, postoji trojstvo trojstva. Ako pogledamo u svemir i primjetimo te kvalitete u njemu, nije li pošteno reći da su to otisci prstiju Boga nad svojim stvaranjem? Ja mislim da je tako. Ne samo da je ovo jednostavno promatranje, već ujedno i dobar izvor za analogiju Trojstva.

Kritika Trojstva

Neke kritike doktrine Trojstva kažu da Trojstvo zaista naučavaju tri Boga, ne jednoga. One će reći da Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti sačinjavaju tri Boga, s obzirom da Otac plus Sin plus Duh Sveti sačinjavaju tri. Ali to nije logična osnova. Umjesto dodavanje, zašto ne umnožiti? Jedan puta jedan jednako jedan. Zašto sumiranje mora biti kriterij po kojem će se suditi doktrini? Ne treba biti. Zapravo, doktrina bi trebala ostati ili pasti bazirajući se na Boblijskom otkrivenju, ne ljudskoj logici. Svejedno, dopustite da sam nacrtam analogiju iz stvaranja da bih ilustrirao doktrinu Trojstva.

Analogija Trojstva

Nastavimo sa promatranjem prirodom Trojstva u stvaranju. Volio bih koristiti vrijeme da ilustriram Trojstvo. Jesu li prošlost plus sadašnjost plus budućnost ukupno tri vremena? Ne uopće. To je jednostavna prezentacija tri različita aspekta prirode vremena: prošlost, sadašnjost, budućnost. isto tako, Otac, Sin i Duh Sveti nisu tri odvojena bića, već tri različite osobe u jednoj prirodi Božanstva.

Još jedan komentar o Isusu. Svi kultovi niječu da je Isus Bog, stvoritelj svemira, u tijelu. Različiti stavovi su proizišli govoreći da isus ne može biti Bog, inače bi se molio sam sebi, itd. Poradimo na analogiji navedenog iznad, i nastavimo sa “vremenom” kao našom ilustracijom.

Uzmimo “sadašnjost” i dodajmo ju ljudskoj priodi. Sadašnjost će tada imati dvije prirode, vrijeme i čovjek. ako je sadašnjost pravi čovjek tada će on biti sposoban komunicirati sa nama, pričati nam mnogo, a mi ćemo ga moći vidjeti i dodirnuti. Ali, zato što je ujedno i vrijeme po prirodi, bit će sposoban nam reći oboje i prošlost i budućnost kao što manifestira vrijeme u njemu samome. Ako sadašnjost tada, komunicira sa prošlosti i budućnosti neće značiti da komunicira sa samim sobom, već sa različitostima znanim kao prošlost i budućnost.

Znam da je ovo samo analogija. Ali mislim da je dobra, uči osnove, ilustiracije Božje prirode izražene u izrazu Trojstva.

IZVORKrscanstvo.net