Jedno od trajnih pitanja s kojima se Crkva danas suočava je kako spojiti vjeru i posao. Kako vjernicima izgleda slijediti Isusa na poslu?

Gotovo svi vjernici će se složiti da, kakav je god odgovor, on uključuje više od dijeljenja naše vjere na pauzi za kavu. Evangelizacija je od vitalne važnosti, naravno, ali kako se nositi s poslom koji vam se ne sviđa? Što je s poslovima koji pružaju malo osobnog zadovoljstva? Možemo li pronaći značaj u svjetovnim i ropskim zadacima?

Božja providnost i zvanje

Prva stvar koju trebamo je Bogocentrična perspektiva kada smo na poslu. To znači da ćemo uokviriti svo naše razmišljanje o radu biblijskom pričom o stvaranju, padu i otkupljenju, a svjedočimo Božju providnost kroz naš svakodnevni život. Ispravna nauka providnosti će nam pomoći da se odupremo staroj dihotomiji između svetog i svjetovnog koja pretpostavlja da su neki poslovi više duhovni i kao takvi su vjerovatnije blagoslovljeniji od Boga negoli ostali. Dok zanimanja, koja su ponižavajuća i dehumanizirajuća, svakako izvan granica (svodnici i prostitutke, npr.), Reformatori su bili u pravu pomažući Crkvi da oporavi biblijske perspektive o običnom poslu. Kao što je Luther rekao: “Služenje Bogu nije vezano za jedno ili dva djela, niti je ograničeno na jedno ili dva zvanja, ono je raspoređeno po svim djelima i svim pozivima.” Bilo da ste domar, učiteljica, socijalni radnik, vozač kamiona, vodoinstalater, odvjetnik, električar, mama koja ostaje kući, ili nešto drugo, vidite svoj specifičan poziv, svoj poziv, kao jednu od osnovnih postaja za službu Gospodinu.

Jezik poziva i zvanja dolaze, naravno, od Pavlovih spisa. Dok je riječ najčešće korišćena u vezi sa spasenjem (Prva Korinćanima 1,2.9.24.26) u Prvoj Korinćanima 7,17-24, Pavao govori o više različitih socioloških situacija, potičući svoje čitatelje da ostanu u svom pozivu.

U drugome svatko neka živi kako mu je Gospodin dodijelio, kako ga je Bog pozvao. Tako određujem po svim crkvama. Je li tko pozvan kao obrezan, neka ne prepravlja obrezanja. Ako je pozvan kao neobrezan, neka se ne obrezuje. Obrezanje nije ništa i neobrezanje nije ništa, nego – držanje Božjih zapovijedi.  Svatko neka ostane u onom zvanju u koje je pozvan. Jesi li pozvan kao rob? Ne brini! Nego, ako i možeš postati slobodan, radije se okoristi. Jer tko je u Gospodinu pozvan kao rob, slobodnjak je Gospodnji. Tako i tko je pozvan kao slobodnjak, rob je Kristov. Otkupninom ste kupljeni: ne budite robovi ljudima. Svatko u čemu je pozvan, braćo, u tome neka i ostane pred Bogom.

Na jednoj razini ovaj odlomak suptilno potkopava kulturnu instituciju ropstva, Pavao relativizira status i gospodara i robova u stihovima 21-23. No, također i otkriva Pavlovu osnovnu perspektivu o tome kako kršćani trebaju gledati na svoje trenutne okolnosti. Daleko od toga da potiče neke ambicije koje stvaraju nezadovoljstvo i ometanje u socijalnom poretku, Pavao potiče ljude da ostanu “bez obzira na stanje svog poziva”, da ga prihvaćaju kao svoju određenu stanicu za služenje Gospodinu (v 24).

Mi možemo primijeniti ovaj odlomak u našim poslovnim situacijama danas, prisjećajući se: (1) da su naše okolnosti određene (“dodijeljene” v 17) Božjom providnošću; (2) da smo slobodni da iskoristimo naše mogućnosti da bi poboljšali svoje okolnosti; (3) ne bi trebali biti opsednuti ambicijom, nego radije vjerni svojim sadašnjim okolnostima, imajući na umu da je Bog uz nas (v 24).

Rad za dobrobit drugih

Također treba imati na umu da je jedna od Božjih primarnih svrha za rad da nam omogući da koristimo drugima. Ključni odlomak je Efežanima 4,28 gdje Pavao kaže: “Neka lopov više ne krade, radije neka radi, radeći pošten posao sa vlastitim rukama, tako da ima što podijeliti s drugima u potrebi.” Pavao ovdje naglašava vrijednost “poštenog rada” u kontrastu sa krađom (“vlastitim rukama” je idiom za bilo kakav posao, ne samo fizički rad), i kaže da je cilj takvog rada ne samo zadovoljenje vlastitih materijalnih potreba i želja, nego i “imati nešto za podijeliti s drugima u potrebi.” U skladu s temeljnim etičkim načelom ljubavi prema bližnjem svome kao prema samom sebi, Pavlov fokus u razmišljanju o poslu je usmjeren na druge, ne samo na sebe.

Učinite sve što je u ime Gospodina Isusa

Novi zavjet također pruža perspektivu za naš rad s Kristom u centru, posebice u Pavlovim uputama Kološanima. U stihu koji je izvanredan i po svojoj sažetosti i po svojoj sveobuhvatnosti, Pavao kaže: “I što god da radite, riječju ili djelom, učinite sve u ime Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu kroz njega.” (Kološanima 3,7). Pavao daje tumačenje ovog fokusa da se stvari čine u ime Isusa, podsjećajući vjernike da čine svoj posao, “ne naoko, kao oni koje se  ulaguju ljudima, nego iskrena srca, u strahu od Gospodina.” (Kološanima 3,22). Kršćani trebaju dati najbolje od sebe na poslu, ali njihov motiv u postizanju izvrsnosti ne bi trebao biti da zadovolje čovjeka, nego da zadovolje Gospoda. Ustvari, kao što je John Murray jednom rekao, radeći posao da zadovoljimo čovjeka je “kardinalni porok našeg rada”. Služenje Bogu, “s druge strane” je prvi princip rada, a to je jedini čuvar vrline u svim našim ekonomskim strukturama.

Ovaj poticaj je još više nevjerovatan, kad se sjetimo da su mu izvorni primatelji bili robovi. Dok je ropstvo u drevnom svijetu bilo nešto drukčije od ropstva temeljenog na rasnoj pripadnosti tužne povijesti Amerike, robovi su se još uvijek promatrali (Aristotel o tome piše, primjerice) poput alata, više nego poput osobe. Ali Pavao relativizira razlike između robova i gospodara, podsjećajući gospodare da imaju Gospodara na nebesima i da trebaju stoga tretirati robove s pravdom i pravednošću (Kološanima 4,1); i podsjećjući robove, u svemu što rade, da “rade od srca, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da će od Gospodina primiti baštinu kao svoju nagradu. Vi služite Gospodinu Kristu.” (Kološanima 3,23-24). Drugim riječima, Pavao se obraća najnižim socijalnim slojevima današnjice, muškarcima i ženama opterećenim najvišim svjetovnim i ropskim zadacima, da podižu svoj rad na ravninu kršćanskog bogoslužja.

Rad u palom svijetu ima svoje izazove. Čak i na najboljim i najviše zadovoljavajućim radnim mjestima, mi ćemo doživjeti povremene neuspjehe, razočarenja i frustracije. No, biblijski pogled na rad koji se fokusira više na Božju providnost, potrebe drugih, i čast Gospodina Isusa, pomoći će nam da suočimo te frustracije s hrabrošću, mudrošću i nadom.

Autor: Brian G. Hedges; Prijevod: Blaženka Š.