Kako vjerovati u ono što ne vidimo?

„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1. Korinćanima 2, 9) 

Kao kršćani pozvani smo vjerovati u ono što ne vidimo. Što to znači? Zašto nam Bog poručuje da se na takav način trebamo pouzdati u Njega?

Kao vjernici kršćanske vjere, naučeni smo polagati nadu u Boga u pogledu naših života. Bez obzira s kakvim se kušnjama i nevoljama suočavamo u životu, trudimo se držati vjere i strpljivo čekati Božje izbavljenje.

Psalam 13 sjajan je primjer Božjeg izbavljenja od boli.

Slično kao i kod autora ovog Psalma, Davida, i naše okolnosti nas mogu dovesti do sumnje u Boga. Možda se ponekad čak i zapitamo je li On doista na našoj strani. Međutim, kad odlučimo pričekati Gospodina, vremenom vidimo da On ne samo da ispunjava svoja obećanja, već sve koristi za naše dobro. U ovom ili budućem životu.

Čekanje je ipak izazovno, jer ne znamo Božji trenutak, niti kako će izgledati “bolje”. To neznanje je ono što uistinu iskušava našu vjeru. Kako će Bog ovaj put riješiti stvari?

Pavlove riječi iz 1. Korinćanima odgovaraju na ovo pitanje, a da nam zapravo ne govore Božji plan. Odlomak jasno objašnjava dvije ključne ideje o Bogu: 

Ali ono što znamo je da je nešto dobro već na pomolu.

Izraz “što oko ne vidje” označava da nitko, uključujući nas same, ne može dobiti uvid u Božje planove, prije nego što se ostvare. Ovo je doslovno i metaforično tumačenje. Dio razloga zašto su Božji načini tajanstveni jest taj što On ne govori o svim zamršenim detaljima našeg života. Ne govori nam uvijek korak po korak kako riješiti problem. Niti kako spremno ostvariti naše težnje. Za jedno i drugo treba vremena, a često učimo kako prolazimo kroz život. Bog otkriva nove informacije samo onako kako su dane, a ne unaprijed.

Koliko god neugodno to bilo, znamo da su kušnje potrebne za izgradnju naše vjere (Rimljanima 5, 3-5). Da znamo sve što je isplanirano za naše živote, ne bismo se trebali pouzdati u Božji plan.

Time što nas drži u neznanju, Bog od nas želi da se više oslanjamo na Njega.

Odakle dolazi izraz ”što oko ne vidje”?

Apostol Pavao, pisac Prve poslanice Korinćanima, piše svoj navještaj Duha Svetoga ljudima u korintskoj crkvi.

Ono što prethodi devetom stihu u kojem koristi izraz “oko ne vidje”, Pavao jasno otkriva kako postoji razlika između mudrosti koju proglase ljudi i mudrosti koja dolazi od Boga. Pavao Božju mudrost smatra “otajstvom”, istodobno napomenuvši  da mudrost vladara potječe ”ni od čega”.

Da je čovjek imao mudrosti, ukazuje Pavao, Isus ne bi trebao biti razapet na križ. Međutim, sve što čovječanstvo može vidjeti je ono što je prisutno u trenutku, ali ne može sa sigurnošću kontrolirati niti znati budućnost.

Kad Pavao piše “oko ne vidje”, on ukazuje na to da niti jedan čovjek ne može predvidjeti Božja djela. Nitko ne poznaje Boga osim Božjeg Duha. Možemo sudjelovati u razumijevanju Boga zbog Duha Svetoga, koji je u nama.

Pavao nastavlja obrađivati ovu zamisao. Nitko ne razumije Boga niti je u stanju dati Bogu savjet. Kada bi ljudi mogli savjetovati Boga, to bi značilo da Bog nije svemoćan niti sveznajući. 

Znakovitost očiju u Bibliji

Lutanje pustinjom bez točno određenog vremena zvuči kao nesretna sudbina, ali takav je slučaj bio za Izraelce, Božji narod i to četrdeset godina.

Nisu se mogli osloniti na svoje oči, odnosno vlastite sposobnosti kako bi riješili svoju nesreću, već su umjesto toga za svoj spas. tražili pročišćenu vjeru u Boga 

Iako nisu mogli ovisiti o sebi, Biblija jasno pokazuje da su oči znakovite za naše dobro. Znanstveno govoreći, koristimo oči za obradu informacija oko sebe. Naše oči odražavaju svjetlost, dajući nam prirodnu sposobnost promatranja svijeta  oko nas, u svim raznim oblicima i bojama. Vidimo stvari koje nas raduju i stvari kojih se bojimo.

Postoji razlog zbog kojeg imamo izraze poput “govor tijela”, koji opisuju kako obrađujemo način komuniciranja na temelju onoga što vizualno opažamo. U Bibliji nam je rečeno da ono što naše oči vide utječe na naše cjelovito biće: 

Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?“ (Matej 6, 22-23) 

Naše oči odražavaju naš fokus i u ovom stihu Svetog pisma vidimo da naš fokus utječe na naša srca. Svjetiljke se koriste kao sredstva za vođenje. Ako nas ne vodi svjetlost, koja je Bog, tada hodimo u tami, odvojeni od Boga.

Možemo utvrditi da oči nisu nužno značajnije od ostatka tijela, nego da doprinose našoj duhovnoj dobrobiti.

Napetost se javlja u samoj zamisli da nijedno oko ne vidi Božji plan, ali naše oči također vide svjetlost koja nas vodi. To nas navodi na shvaćanje da gledanje svjetlosti, to jest gledanje Boga, ne znači potpuno razumijevanje Boga. Umjesto toga, možemo hodati s Bogom s obzirom na informacije koje znamo te se nadamo kroz vjeru da nas On vodi kroz nešto što je veće. 

Kako možemo vjerovati u ono što ne vidimo? 

Obratite pozornost na spominjanje ljubavi u ovom poglavlju. Veliki Božji planovi namijenjeni su za one koji Ga vole. A oni koji Ga vole koriste svoje oči kako bi Ga slijedili, premda to čine nesavršeno. Bez obzira otkriva li Bog svoje planove ili ne, ako Ga budemo slijedili, to će nas potaknuti na djelovanje u skladu s Njegovom voljom.

Kad se suočimo s nevoljama i problemima, možemo biti sigurni znajući da, usprkos patnji, oluji dolazi kraj. Nakon oluje dolazi iznenađenje koje je Bog planirao i koje ne možemo vidjeti vlastitim očima.

Ipak, kada izdržimo oluje i ugledamo iznenađenje, kakvu li ćemo radost osjetiti. 

Posljednji navod iz Prve poslanice Korinćanima 2, 9 usmjerava nas prema putu Božje i prema izbjegavanju svjetovne mudrosti. Primanje mudrih savjeta važan je dio našeg boravka u kršćanskoj zajednici. No Pavao je naglasio da čovjekova mudrost i Božja mudrost nisu isto. Ponekad ljudi iznose svoju, a ne ono što je Božja mudrost.

Srećom, Duh Sveti posreduje u naše ime. Kad god nam zatreba mudrost, možemo hrabro doći pred Božje prijestolje, znajući da nitko osim Boga ne zna našu sudbinu. To je više nego dovoljno. 

Autor: Aaron Brown; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com

PROČITAJTE JOŠ: