Koliko ljudi je uskrsnulo od mrtvih u Bibliji?

Biblija bilježi nekoliko primjera kada su ljudi doslovno tjelesno uskrsnuli od mrtvih. Osim toga, u Bibliji čitamo primjere kada su ljudi bili metaforično vraćeni iz mrtvih u život.

U Starom zavjetu postoje tri primjera, za vrijeme Kristove službe također tri primjera i nakon Kristove smrti i uskrsnuća isto tako čitamo o tri primjera doslovnog, tjelesnog uskrsnuća. 

Prvo tjelesno uskrsnuće od mrtvih u Starom zavjetu

Prvo tjelesno uskrsnuće zabilježeno je u 1. Kraljevima 17, 17-24. Prorok Ilija ostao je u domu udovice i njezinog sina u Sarfati, dok je ondje vladala glad i suša. U to vrijeme, udovičin sin se razbolio i umro. Ilija je zavapio Bogu: „Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.“ (1. Kraljevima 17, 22) Jasno je da je Bog vratio mladića u život i da je to rezultiralo povećanom vjerom njegove majke. Ona je nakon toga izjavila: „Sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Jahvina u tvojim ustima istinita!“ (1. Kraljevima 17, 24)

Drugo uskrsnuće od mrtvih u Starom zavjetu

Sljedeće uskrsnuće dogodilo se u Šunamu, s Ilijinim nasljednikom, Elizejom, kao što je zabilježeno u 2. Kraljevima 4, 18-37. Mladić, čije rođenje je ranije prorokovao Elizej, radio je na polju i odjednom se razbolio. Do podneva toga dana je umro. Njegova je majka brzo potražila proroka i preklinjala ga je da dođe u njezin dom, kako bi pomogao njezinom sinu: „Kad Elizej dođe u kuću, nađe dječaka gdje mrtav leži na njegovoj postelji. On se povuče natrag, zaključa vrata za sobom i za dječakom i pomoli se Gospodinu.“ (2. Kraljevima 4, 32-33) Mladić je bio oživljen i njegova je majka nastavljala živjeti u vjeri i djelovati u skladu s Božjom Riječju, koja je djelovala kroz proroka Elizeja. (2. Kraljevima 8, 1-2) 

Treće uskrsnuće od mrtvih u Starom zavjetu

Posljednje tjelesno uskrsnuće u Starome zavjetu dogodilo se nakon smrti Elizeja. Tijelo Elizeja bilo je pokopano na groblju. Kada su grobari pokapali mrtvo tijelo drugog čovjeka, došla je skupina Moabaca i napala je to područje. Kopači grobova su bacili mrtvo tijelo u Elizejev grob nakon čega se dogodilo sljedeće: „Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.“ (2. Kraljevima 13, 21)

Prvi slučaj uskrsnuća od mrtvih u Novom zavjetu

Prvi slučaj kada je Krist uskrsnuo osobu iz mrtvih zabilježeno je u Luki 7, 12-17. Kako se približavao gradu Nainu, približavala Mu se pogrebna procesija za udovičinog jedinog sina. „Kad je Gospodin ugleda, sažali mu se nad njom i reče joj: “Ne plači! Pristupi zatim, dotače se nosila; nosioci stadoše, a on reče: “Mladiću, kažem ti, ustani! I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci”.“ (Luka 7, 13-15) 

Reakcija gomile bila je njihova povećana vjera: „Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: “Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!“ (Luka 7, 16)

Drugi slučaj uskrsnuća od mrtvih u Novom zavjetu

Drugi primjer kada je Krist uskrsnuo osobu iz mrtvih dogodilo se kada je uskrsnuo kćer poglavara sinagoge, kao što je zabilježeno u Luki 8, 41-56. Službenik sinagoge, Jair došao je Kristu i preklinjao Ga je neka iscijeli njegovu bolesnu dvanaestogodišnju kćer. Na putu prema Jairovom domu, obavijestili su ga o sljedećem: „Umrla ti kći, ne muči više Učitelja.“ (Luka 8, 49) Krist je ohrabrivao Jaira: „Ne boj se! Samo vjeruj i ona će se spasiti!“ (Luka 8, 50) Kada su došli do Jairove kuće, Krist je uzeo njezinu ruku i njezin duh se vratio u nju, na oduševljenje njezinih roditelja. 

Treći slučaj uskrsnuća od mrtvih u Novom zavjetu

Posljednje tjelesno uskrsnuće, koje je Krist obavio za vrijeme svoje zemaljske službe, odnosi se na uskrsnuće Njegovog prijatelja Lazara u Betaniji, kao što je zabilježeno u Ivanu 11, 1-45. Nakon što se Lazar razbolio pozvali su Krista da ga iscijeli, no Krist je ostao ondje gdje se nalazio još dva dana prije nego što je došao u Betaniju. Do tog vremena Lazar je umro i bio je položen u grobnicu. Krist je zatražio neka odmaknu kamen s ulaza u grobnicu. Kada se Marta pobunila da će zaudarati, Krist joj je ovako odgovorio: „Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?“ (Ivan 11, 40) Krist se nakon toga pomolio i zapovjedio je Lazaru neka izađe. Lazar je živ izašao iz grobnice nakon čega se dogodilo sljedeće: „Mnogi Židovi, što su bili došli k Mariji i Marti i vidjeli što učini Krist, povjerovaše u njega.“ (Ivan 11, 45)

Kristovo uskrsnuće

Kada je Kristova služba na Zemlji završila, izrekao je da je završeno i predao je svoj Duh, umirući na križu. (Ivan 19, 30) Bio je pokopan, ali ”uskrsnu treći dan, prema zapisima iz Pisma”. (1. Korinćanima 15, 4) „Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada.“ (Djela 2, 24) Krist je tjelesno uskrsnuo od mrtvih i u svome uskrsnulom obličju pokazao se mnogim vjernicima: „Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše.“ (1. Korinćanima 15, 6) 

Božje uskrsnuće Krista potvrđuje našu vjeru. Pavao je pisao: „A ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima.“ (1. Korinćanima 15, 17) No Krist je uskrsnuo, što znači da možemo vjerovati u sljedeće: „Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.“ (1. Korinćanima 6, 14) Ta sila uskrsnuća bila je prikazana s prvim primjerom tjelesnog uskrsnuća nakon Kristove smrti. 

Prvo uskrsnuće od mrtvih nakon Kristove službe

U Mateju 27, 52-53 zapisano je sljedeće: „Grobovi se otvoriše, i mnoga tjelesa svetih, koji su bili preminuli, uskrsnuše. Oni izađoše iz grobova po uskrsnuću njegovu, uđoše u Sveti grad i pokazaše se mnogima.“ Ljudi koji su vjerovali u Jahvu i Krista bili su uskrsnuti, kako bi svjedočili u Jeruzalemu da je Krist Mesija. „Kad satnik i ljudi njegovi, koji su stražarili kod Krista, vidješe da se zemlja trese i drugo što se dogodilo, prepadoše se vrlo i rekoše: “Ovaj je zaista bio Sin Božji”.“ (Matej 27, 54) Ta su uskrsnuća poslužila kako bi povećala vjeru kod promatrača, tako da se oni mogu bojati Boga i povjerovati u Krista. 

Drugo uskrsnuće od mrtvih nakon Kristove službe

Drugo uskrsnuće nakon Kristove službe dogodilo se u Jopi i zabilježeno je u Djelima 9, 36-43. Vjernica po imenu Dorkas, koja je nazvana Tabita, razboljela se i umrla. Zbog toga što je za vrijeme života činila mnoga milosrdna djela i zbog toga što je pomagala mnogim udovicama, zajednica je pozvala Petra i snažno tugovala. „Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: “Tabita, ustani!” Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. Dozna se za to po svoj Jopi te mnogi povjerovaše u Gospodina.“ (Djela 9, 40; 42) Vjera se u Jopi povećala zbog ovog čuda, a Bog je primio slavu. 

Treće uskrsnuće od mrtvih nakon Kristove službe

Treće i posljednje uskrsnuće u Novome zavjetu dogodilo se u Troadi i zabilježeno je u Djelima 20, 9-12. Pavao je propovijedao kasno uvečer u pretrpanoj gornjoj sobi, kada se dogodilo sljedeće: „Na prozoru je sjedio neki mladić imenom Eutih. Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s trećeg kata dolje. Digoše ga mrtva.“ (Djela 20, 9) Pavao se spustio, sagnuo i uzeo ga u svoje naručje: „Mladića odvedoše živa, neizmjerno utješeni.“ (Djela 20, 12) Eutih je vraćen u život, što je postalo ogromna utjeha za stanovnike Troade nakon što je Pvao otišao dalje, u druga mjesta gdje je trebao služiti. 

Stari zavjet bilježi dva tjelesna uskrsnuća, u kojima su bila uključena dvojica proroka, Ilija i Elizej i jedno koje je Bog učinio bez ljudskog posrednika; tako što je upotrijebio Elizejeve kosti. Novi zavjet bilježi dva uskrsnuća u kojem su bila uključena dvojica apostola, Petar i Pavao i jedno koje je Bog učinio sam. Ovi primjeri zaokružuju tri uskrsnuća, koja je Krist obavio za vrijeme svoje zemaljske službe, nakon kojih je Bog uskrsnuo Kristovo tijelo od mrtvih. No Biblija je prepuna primjera ljudi koji su bili uskrsnuti i vraćeni u život. 

Primjeri uključuju sljedeće: Adam i Eva, nakon što su bili prognani iz Vrta u smrt, Bog im je obećao život kroz buduće potomke. (Postanak 3, 15; 20) Noa i njegova obitelj bili su u arci i plovili su kroz vode smrti, nakon čega su dobili Božje blagoslove. (Postanak 9, 1) Abraham i Sara, iako su bili u poodmakloj dobi i iako su prošli vrijeme za stvaranje djece, dobili su sina Izaka. (Hebrejima 11, 12) Izak, koji je zamalo žrtvovan na planini Moriji, ali je Bog u zadnji trenutak umjesto njega za žrtvu izabrao ovna. (Hebrejima 11, 17-19) Jakovljevo ujedinjenje s njegovim sinom Josipom, iako je mislio da je njegov sin već dugo godina mrtav. (Postanak 46, 29-30) Mojsije, nakon što je ubio Egipćanina, što je značilo da mu prijeti smrtna kazna, pobjegao je iz Egipta, da bi se kasnije vratio kako bi svoj narod poveo do slobode. (Izlazak 4, 19) Izraelci koji su bili u zamci: s jedne strane nalazila se nadolazeća faraonova vojska, a druge strane bilo je Crveno more. No Bog je osigurao da mogu proći po suhom morskom dnu. (Izlazak 14, 11-12; 30-31) Još jedan primjer jest primjer Davida kojeg su progonili njegovi neprijatelji, želeći ga ubiti, da bi David kasnije postao pobjednički kralj. (Psalam 18, 5) Šadrak, Mešak i Abed Nego, koji su izašli iz vatrene peći neoštećeni. (Daniel 6, 22) Jona, koji je bačen u divlje vode i kojeg je progutala riba, da bi treći dan izašao iz nje živ. (Jona 2, 7; 10) Ponovno i ponovno, ljudi su bili kao mrtvi ili mrtvi, no Bog bi intervenirao i vraćao bi ih u život. 

Prijelaz iz smrti u život

Metaforički prijelaz iz smrti u život događa se sa svakim kršćaninom. Pavao je Kološanima objasnio da se sljedeća stvar događa u Kristu: „Zakopani s njim u krštenju, u kojemu s njim i uskrsnuste po vjeri u silu Boga, koji ga uskrsnu od mrtvih. I vas, koji ste bili mrtvi u prijestupima i u neobrezanju tijela svojega, oživio je s njim, oprostivši nam sve prijestupe, Izbrisavši zadužnicu, koja je bila svojom odredbom protiv nas, i to uklonivši prikova je na križ.“ (Kološanima 2, 12-14) Svaki čovjek je osuđen na smrt (Rimljanima 6, 23; Ivan 3, 18), ali svaki čovjek dobiva novi život po svojoj vjeri u Krista. (Efežanima 2, 4-5)

Tjelesno uskrsnuće kao buduća stvarnost

Iako je duhovno uskrsnuće sada stvarnost, Biblija nam također obećava tjelesno uskrsnuće, koje će se dogoditi u budućnosti. Pavao je o ovome pisao sljedeće crkvi u Solunu: „Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu.“ (1. Solunjanima 4, 16) Napisao je i Korinćanima sljedeće: „Odjednom, u tren oka, na posljednju trublju – jer zatrubit će – i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi i mi ćemo se izmijeniti.“ (1. Korinćanima 15, 52) 

Ovo znači da je tjelesno uskrsnuće buduća stvarnost za sve one koji su umrli sebi i koji su oživljeni za živoga Boga, kroz Njegovog Svetog Duha, koji boravi u nama. (Rimljanima 8, 11)

Zabilježena tjelesna uskrsnuća u Bibliji dokaz su Božjih budućih planova, koji se odnose na uskrsnuće svih vjernika, ali i također kao tjelesno prikazivanje duhovne stvarnosti Božjih djela u srcima onih koji Mu pripadaju. (Ivan 5, 24; Rimljanima 6, 4; 13) 

Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.