Kome treba pomoći u nevolji?

Priča nam je svima dobro poznata: Na osamljenom mjestu i stjenovitom putu od Jeruzalema prema Jerihu leži polumrtav čovjek. Razbojnici su ga izranili, opljačkali ga i pobjegli.

Svećenik i levit su prolazili tuda vraćajući se sa svoje sedmodnevne službe Bogu u jeruzalemskom hramu. Bacili su pogled na ranjenika i jednostavno ga zaobišli.

Imali su dobar razlog za to: dok bi mu pomagali ranjenik je mogao umrijeti u njihovim rukama i tada bi prekršili Božju zapovijed. Jer u levitskom zakoniku stoji: ”Govori svećenicima, Aronovim sinovima, i reci im: Neka se nitko ne okalja dodirom pokojnika u svome narodu” (Levitski zakonik 21,1). Svećenik i levit su tako u želji da služe Bogu okrenuli leđa bližnjemu u potrebi.

Isusov odgovor na takav stav jest: htjeti služiti Bogu, a ne mariti za svoga bližnjega, licemjerje je. ”Jer tko ne ljubi svoga brata koga vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi” (1 Ivanova 4,20).

Svaki puta kada nas naše religiozne dužnosti (čitanje Biblije, molitva, odlazak u crkvu…) spriječe da pomognemo bližnjemu koji je u nuždi, mi licemjerimo.

No, tko je naš bližnji? Priča o milosrdnom Samarijancu nas uči da je to pitanje pogrešno. To isto pitanje je zakonoznanac postavio Isusu. U odgovoru, Isus priča o milosrdnom Samarijancu i nakon nje postavlja zakonoznancu pitanje: koji od ove trojice (svećenik, levit ili Samarijanac) je bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike. Isus, dakle, pretvara pitanje: ”Tko je moj bližnji?” u pitanje: ”Komu da ja postanem bližnji pomažući mu u nevolji?”

Kome treba pomoć u nevolji? Samo bratu u Kristu, kako bismo mogli zaključiti iz gornjeg citata iz 1 Ivanove poslanice. To mišljenje je vladalo u Izraelu u Isusovo vrijeme: treba ljubiti samo braću Izraelce i strance koji u Izraelu borave (vidi Levitski zakonik 19,18.34).

U priču o milosrdnom Samarijancu Isus ovdje upravo kritizira to mišljenje. Da bismo razumjeli što Isus hoće kazati ovom pričom trebamo se sjetiti da su Židovi i Samarijanci bili neprijatelji. Samarijanac se na putu iz Jeruzalema u Jeriho nalazi na neprijateljskom teritoriju i pomaže svome neprijatelju. Prema Isusovu tumačenju Zakona, ljubiti bližnjega znači ljubiti svoga neprijatelja (vidi Matej 5,43).

Priča o milosrdnom Samarijancu nam dakle kaže: Bogu se ne može služiti ako se ne služi svome bližnjemu; Boga se ne može ljubiti ako se ne ljubi svoga neprijatelja.

Autor: Miroslav Volf