Kratak život moga sina nije bio potraćen

Tugi Mbuga Musyimi bio je dio naše obitelji devet mjeseci. Bog ga je počeo tkati u utrobi njegove majke u jednom trenutku u srpnju 2022. Od trenutka kada smo saznali da postoji bili smo uzbuđeni, jer je Bog uslišio našu molitvu u vezi povećavanja naše obitelji. 

Tijekom mjesečnih posjeta liječniku, svjedočili smo tomu kako se Tugi razvija od veličine graška do bebe pune veličine. Puno smo puta čuli otkucaje njegovog srca i vidjeli smo kako se igra u maternici. Svaki snažan udarac i snažan otkucaj srca bio je obećanje o zdravom i aktivnom sinu. Prilikom jednog od tih skeniranja, vidjeli smo trodimenzionalnu sliku njegovog lica. Zaključio sam da izgleda poput mene. Njegova se majka malo bunila oko toga, no s vremenom je to prihvatila, jer su njegove usne prikazivale snagu gena Musyimija. 

S nekim prijateljima dali smo mu nadimak T5, nakon čega smo zajedno razmišljali o tome koje bismo mu ime na T mogli dati. Mnoge zamisli oko imena, koje su uglavnom dolazile od mene, bile su iskušane i odbačene. Njegovi braća i sestre, Taji, Tami, Tia i Tando također su imali nekoliko prijedloga za imena, ali su i ti prijedlozi odbačeni. 

Njegova braća i sestre bili su vrlo uzbuđeni zbog toga što će dobiti novoga brata. Iako smo ga zvali ”T5”, zvali su ga i ”beba”. Zasigurno smo odgovorili na stotinu pitanja u vezi bebe: „Što beba jede? Može li beba govoriti? Spava li beba? Kada će se beba roditi? Kako će se beba roditi?“ Na posljednje supruga i ja nismo odgovorili, nego smo djeci postavili protupitanje: „Jeste li napisali svoju domaću zadaću?“ Tugijev izravni prethodnik Tando, stavio je na stranu zelenu šalicu iz koje će otpiti. Neprestano su govorili Tugiju: „Bok bebo. Vidimo se bebo. Laku noć bebo.“ 

Čak i prije njegovog rođenja, Tugi je među članovima naše obitelji i prijateljima bio često tema razgovora. Bio je voljen. Stalo nam je do njega. Brinuli smo se za njega i čuvali smo ga. 

I onda je došao 22. ožujka 2023. 

Preminuo

Ono što je nama bilo nepoznato, dok se okretao i igrao u utrobi svoje majke, Tugijeva pupčana vrpca zamotala se oko njegovog vrata. Polagano, njegov život je istjecao iz njega. 

Moja supruga Mumbi primijetila je jasnije toga dana, da ne osjeća Tugijeve pokrete onako kako je običavala osjećati. Imala je naporan dan. Obavljala je posljednje pripreme za Tugija s njegovom bakom, pa smo manje kretanja pripisali tomu da vjerojatno spava. Čuli smo da je nakon 38 tjedana uobičajeno da se dijete manje kreće, jer popunjava više mjesta u utrobi, stoga smo, ako se stvari ne poprave, idućeg jutra odlučili otići kod liječnika. Otišli smo. Prvo skeniranje, nema otkucaja srca. Drugo skeniranje, zabrinuti pogled na licu liječnika. 

„Imamo problem,“ rekao je. 

„Je li beba umrla?“ Upitali smo. 

„Jest.“ 

Naš svijet bio je razbijen u komadiće. 

Unesrećeni, ali ne i uništeni 

Usred suza boli i nevjerovanja, obavijestili smo najbliže članove obitelji i prijatelje, koji su brzo došli k nama. Nedugo nakon toga, nalazili smo se u rodilištu Aga Khan bolnice, gdje smo se pripremali za naporan proces rađanja moje žene. Neobičan stupanj snage bio je potreban kako bi se rodilo mrtvorođeno dijete. Zahvaljujući Božjoj milosti, uspjela je u tome i 24 sata kasnije, u rukama smo držali našeg malenog Tugija. Tjedan dana kasnije održali smo službu i pokopali smo njegovo maleno tijelo na groblju Lang’ata. 

U tom vremenu dobivali smo puno potpore, koju i nastavljamo dobivati od članova crkve u koju idemo. Članovi su se molili, posjećivali nas, slali nam poruke, dostavljali nam hranu i pomagali su nam u financijskom smislu. Dok smo prolazili kroz ovo ružno iskustvo, članovi naše obitelji također su nam nesebično služili. Druge zajednice su također pomagale i podržavale nas na različite načine. Ako ovo sada čitate, znajte da vam najdublje zahvaljujemo. 

VIDI OVO: Kad dijete umre: Kamo ono odlazi?

Tugijev život bio je prepun dostojanstva i vrijednosti. U svojih 268 dana života koje je proveo u maternici, evo što nas je Tugi naučio: 

  1. Zbog njega smo vidjeli i cijenili Božju moć. Svako skeniranje bio je prozor koji nas je vodio u čuda Božje unutrašnje mudrosti. 
  2. Donio nam je veliku radost. Njegovo samo postojanje priuštilo nam je radost. Zvuk njegovih otkucaja srca, njegovi pokreti i udarci, slika njegovog lica na trodimenzionalnom skeniranju i naše zamisli oko toga kako će izgledati nakon što bude rođen, sve je to bio izvor velike radosti od Boga. 
  3. Zbog njega smo se molili. Tugi je često bio predmet našeg zahvaljivanja i iskazivanja zahvalnosti Bogu. Molili smo za zdravu trudnoći i Bog nam je milosrdno dao Tugija. 
  4. Tugi je obogatio naš brak. Činjenica da je moja supruga bila trudna s Tugijem otvorila je mnoge prilike kako smo jedno drugome mogli služiti, koje inače ne bismo imali. To je bilo dobro za nas. 
  5. Čak i nakon svoje smrti, Tugi nas je jedva osjetno ali jasno podsjetio na priču evanđelja. Vidite, postoji još netko tko je izgubio sina. Razlika je u tome što je On izgubio sina kako bismo ja, moja supruga i vi mogli imati vječan život. Bog je dao svoga sina, Isusa Krista, koji je umro i uskrsnuo za nas. Njegova smrt, za razliku od Tugijeve, nije bila plod nesretnih okolnosti, nego je bio dragovoljan čin otkupljenja, za sve one koji povjeruju u Njega. Krist nije ostao mrtav, nego je uskrsnuo i pobijedio je grob. Njegovo uskrsnuće jamči da će Tugi jednoga dana uskrsnuti, s nama. Ponovno ćemo biti ujedinjeni u vječnom životu i zajedno ćemo gledati Boga. 

Iako je Tugijev život bio kratak, nije bio potraćen. On je bio dar od Boga, bez obzira na to što smo u njegovom životu mogli uživati samo na kratko. 

Što se tiče nas, iako su iznad nas mračni oblaci, dobivamo veliku milost od Boga, kroz Njegov narod. Naša tuga je duboka, ali Njegova milost je dublja. Unesrećeni kao što jesmo zbog Tugijeve iznenadne smrti, mi ljubimo štap koji nas udara i govorimo: „Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!“ (Job 1, 21) Ne mogu se pronaći bolje riječi od onih koje je kralj David izrekao, nakon smrti svoga novorođenčeta: „Ja ću otići k njemu, ali se ono neće vratiti k meni!“ (2. Samuelova 12, 23) 

Zbogom sine… 

Autor: John Musyimi; Prijevod: Ivan H:, Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.

NAJNOVIJE!