Krist se neće vratiti u bilo kojem trenutku

Može li se Krist vratiti u bilo kojem trenutku? 

Pretpostavljam da bi danas većina evanđeoskih kršćana odgovorila sa ”da, naravno”! U stvari, smatram da bi ”ne” kao odgovor bio ravan herezi. Istina je da je zamisao o tome da bi se Krist mogao vratiti svakoga trenutka, postao segment temeljnog kršćanskog vjerovanja za većinu vjernika u posljednjih 200 godina. Stoga vas može iznenaditi ovo što ćete pročitati: ne samo da će ova tvrdnja o skorašnjem Kristovom povratku, ima malo ili nimalo biblijskih dokaza, nego da Biblija uči baš suprotno.

Nemojte me pogrešno shvatiti, sam vjerujem u neizbježnost Kristovog povratka, kao što ću objasniti u nastavku. No najprije bih želio ponuditi dokaz, zbog čega skorašnji povratak nije isto što i to da se Krist može vratiti svakog trenutka.

Razlozi za odgađanje

Zamisao o tome da bi se Krist mogao vratiti svakoga trenutka stoji nasuprot zamisli da se određeni događaji najprije moraju dogoditi, prije Njegovog povratka. Suprotno mišlju o povratku svakog trenutka, Novi zavjet govori o mnogim događajima koji se moraju dogoditi prije Njegovog povratka. Ti događaji mogu dovesti do nužnog odlaganja, u vezi čega nas Isus uči da trebamo očekivati. (Matej 24, 45-51; 25, 5; 19; Luka 18, 7; 19, 11-27) Dopustite mi da vam pokažem pet od ovih događaja koji govore o odgađanju:

  • Izvršavanje velikog poslanja dovodi do određenog odgađanja. (Matej 24, 14; 28, 18-20; Djela 1, 8; 22, 21; 23, 11; 27, 24)
  • Petrova smrt u drevnom vremenu zahtijevaju mnogo godina odgađanja. (Ivan 21, 18-19; 2. Petrova 1, 14)
  • Mora se najprije dogoditi uništenje Jeruzalema i odvođenje Židova u ropstvo među narode, sve dok se ne ispuni vrijeme pogana. (Luka 21, 23-38) S obzirom na to da je većina Novoga zavjeta bila napisana prije tog uništenja, barem dijelovi Novoga zavjeta ne mogu služiti kao ohrabrenje vjernicima u pogledu toga da se Krist može vratiti svakog trenutka.
  • Pavlovo poslanje u vezi širenja evanđelja poganima u dalekim zemljama i proročanstvo da će on biti svjedok evanđelja u Rimu, također doprinosi određeno odgađanje u vezi drugog Kristovog dolaska. (Djela 9, 15; 22, 21; 23, 11)
  • Možda najjasnije od svega, tekst iz 2. poslanice Solunjanima 2, 1-12 sadrži Pavlova izričita učenja, koja govore o tome da se najprije trebaju pokazati znaci otpadništva i bezakonja. Nadalje, Pavao te događaje povezuje s razdobljima koja trebaju doći malo prije drugog Kristovog dolaska. Takvo učenje nedosljedno je s bilo kakvim očekivanjima o tome da će se Krist vratiti svakoga trenutka.

Samo nekoliko napomena. Najprije, neke od ovih stvari očigledno su se dogodile, što znači da više ne stoje između nas i Kristovog povratka. No sve one pokazuju da očekivanje da će se Krist vratiti svakog trenutka nije činidbeni dio skorašnjeg povratka.

Drugo, kršćani koji vjeruju u to da bi se Krist mogao vratiti svakog trenutka, često traže potvrde za takve tvrdnje razlikujući dva stadija Kristovog povratka: tajno uzašašće prije Suda, koje bi se moglo dogoditi svakog trenutka i javno, uzašašće nakon Suda, prije kojeg će se događati znakovi. Ovo je smjelo vjerovanje, ali kako ćemo vidjeti, nije u skladu s novozavjetnim informacijama.

Definiranje neizbježnosti

Nakon svega što sam napisao, dopustite mi da ponovim kako vjerujem u neizbježnost Kristovog dolaska. No postavlja se pitanje o definiranju izraza neizbježnosti. Ova se riječ često puta koristi u biblijskim prijevodima. Ako odaberemo koristiti ovu riječ kao riječ za opis nadolazećeg Kristovog povratka, to znači da nemamo gotovu biblijsku definiciju. Moramo ju definirati onako kako to zahtijeva biblijska eshatologija.

Kako Biblija opisuje nadolazeći karakter Kristovog povratka? Definira ga kroz izraz blizine. Novi zavjet nas uči da se Kristov dolazak približio (Hebrejima 10, 25) i da je blizu. (Otkrivenje 22, 10) Da je bliže nego što smo vjerovali. (Rimljanima 13, 11)

No i zdrav razum i biblijsko razumijevanje govore nam da su blizina nečega i da je mogućnost da se nešto dogodi u bilo kojem trenutku, dvije različite stvari. Na primjer, za židovski blagdani, o kojima se često govori u Bibliji, se govori da su blizu. Takvi blagdani, koji se neće dogoditi svakoga trenutka, odvijaju se u određene dane u godini. (Ivan 2, 13; 6, 4; 7, 2; 11, 55) Značenje blizine također se primjenjuje na godišnja doba, (Matej 21, 34; 24, 32; Marko 12, 38; Luka 21, 30) koja se događaju u redovitim razmacima. U konačnici, ova se terminologija koristi kao opis Kristovog povratka nakon velikih nevolja, kako je opisano u Luki 21, 28 i 1. Petrovoj 4, 7. Svi ćemo se složiti da će se Krist vratiti nakon odgovarajućih znakova i da se to ne može stoga dogoditi svakog trenutka.

Što je s očekivanjem i budnošću?

Mnogi predlažu da biblijske zamisli očekivanja i budnosti ukazuju na to da se Krist može vratiti svakoga trenutka. No to nije nužno tako.

Razmislimo o ideji očekivanja. Zdrav razum otkriva nam da često čekamo s očekivanjem na stvari, za koje znamo da se ne mogu dogoditi svakog trenutka, kao što je dolazak proljeća. Nadalje, svaka grčka riječ, koja objašnjava očekivanje, koristi se za eshatološke događaje, za koje svi priznaju da se ne mogu dogoditi u svakom trenutku:

  • „…iščekujući blaženu nadu i pojavu slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.“ (Titu 2, 13)
  • „Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih:“ (Rimljanima 8, 19)
  • „…te ne oskudijevate ni na jednom daru čekajući Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!“ (1. Korinćanima 1, 7)
  • „…iščekujući i pospješujući dolazak Dana Božjega u koji će se nebesa, zapaljena, raspasti i počela, užarena, rastaliti.“ (2. Petrova 3, 12)
  • „Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva.“ (2. Petrova 3, 13)

Čak se i kršćani koji potvrđuju Kristov povratak svakog trenutka, slažu da se ti događaji događaju nakon posljednje nevolje. Pa ipak, za sve se koristi terminologija očekivanja.

Isto je istinito i za budnost, odnosno za ostajanje budnim ili trijeznim. Terminologija budnosti, na primjer, ponavlja se često u Maslinskom govoru, kao o dolasku ”nakon velike nevolje tih dana”. (Matej 24, 29; 42, 44; 1. Petrova 1, 13; 4, 7)

Ukratko, čak i iz perspektive prije velike nevolje, bilo kojeg trenutka, ti događaji su događaji koji slijede nakon velike nevolje i stoga se ne mogu dogoditi ni u jednom trenutku. A ipak se na njih još uvijek primjenjuje terminologija budnosti.

Stoga je nemoguće zaključiti bilo koji trenutak iz terminologije očekivanja ili budnosti. Biblijski govoreći, možete iščekivati i biti oprezni za Kristov povratak, a da ne vjerujete da bi se On mogao vratiti u bilo kojem trenutku bez predviđenih znakova, koji mu prethode.

Kakvu razliku ovo čini?

Cijela ova rasprava može izgledati kao sitničarenje i ne želim precijeniti njenu važnost. Ipak, nebiblijsko učenje nikada ne može biti potpuno bez posljedica. Razmotrimo ukratko zašto je to važno.

Možda je glavni praktični problem sljedeći: neizbježnost svakog trenutka približava se zabludi solunskih vjernika, koji su mislili da je došao dan Gospodnji (2. Solunjanima 2,1–2). Čini se da je ovo pogrešno uvjerenje dovelo do gubitka pribranosti i dugoročne vizije, sa Solunjanima koji su napustili svoje poslove i tako dalje (2. Solunjanima 3, 6–15). Značajno je da je Pavlov odgovor na solunsku pogrešku takav da ih je želio uvjeriti da taj dan neće doći dok se određeni događaji najprije ne dogode. (2. Solunjanima 2, 3–12) Možemo raspravljati o tome koji je razlog zadržavanja ili hoćemo li moći prepoznati čovjeka bezakonja kada se pojavi. Ali jasno je da je vjerovanje o neizbježnosti u Solunu urodila lošim plodovima, a Pavao je odgovorio tako što je odlučno je zanijekao i uvjeravao ih da će određeni znakovi prethoditi Kristovu dolasku.

Ne tvrdim da svi ili čak većina onih, koji vjeruju u povratak svakog trenutka, upadaju u ovu pogrešku. Ali ja kažem da postoji velika sličnost između toga i solunske pogreške, a često se povezivala s kršćanskim povlačenjem iz kulturnih napora i institucija. Predlažem da bismo trebali oponašati Pavla radije nego Solunjane, kako ne bismo sudjelovali u njihovim pogreškama.

Autor: Sam Waldron; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: