Kako mogu nadvladati krizu vjere?

kriza vjere
Foto: Unsplash

Sintagma ”kriza vjere” obično se odnosi na točku kada osoba osjeća da on ili ona više ne mogu služiti Bogu ili slijediti Krista.

Osoba koja prolazi kroz krizu vjere u iskušenju je okrenuti se od svega onoga u što je vjerovala. Kada osjećamo da se suočavamo s krizom vjere, postoje neka pitanja koja bismo se trebali pitati:

1. U što sam vjerovao/la?

Zamisao ”vjere” je postala moderna, a neki koriste ovu riječ kako bi pokazali koliko su duboki i duhovni. No vjera je dobra samo koliko je i njezin objekt dobar. Možete imate vjeru u most, ali ako je taj most izgrađen od trulog drva i ako su ga izgradila djeca, nije mudro prijeći preko njega. Stoga, duhovna vjera je jednako dobra kao i njezin temelj.

VIDI OVO: 3 razloga zbog kojih trebate vjerovati Bogu kada imate puno problema

Možemo imati ono što nazivamo ”krizom vjere” kada nas stvari u koje smo vjerovali iznevjere. No mnoštvo puta, je ono što nazivamo ”vjerom” zapravo pogrešno primijenjeno povjerenje u boga, kojeg smo mi izmislili. Jesmo li vjerovali u Gospodina ili u nadu da se nikada nećemo susresti s određenim vrstama problema? Je li Bog bio objekt naše vjere ili su to bili članovi obitelji ili prijatelji koji su nas iznevjerili? Ako svoju vjeru stavimo u bilo što drugo osim u Osobu i Djelo Isusa Krista, zajamčeno je da ćemo se razočarati. (Ivan 3, 36)

2. Što je uzrokovalo krizu vjere?

Često je kriza vjere rezultat tragedije. Smrt nekog bliskog, izdaja duhovnog mentora, slomljeni odnosi ili druga vrsta devastirajućeg gubitka može uzrokovati to da se pitamo obraća li Bog pozornost. Ponekad, na završetku slijedova emocionalnih udaraca, sami se pronađemo u točki krize. Dobro je identificirati ono što nas je dovelo ovdje, kako bismo bolje razumjeli prirodu našeg razočaranja i kako bismo znali gdje je prava rana.

3. Što vjerujem da zaslužujem, a da to nisam dobio/la?

U korijenu većine kriza vjere je ova činjenica: nešto se trebalo dogoditi na jedan način, ali se dogodilo na drugi način. Kada živimo živote sa puno ”trebalo bi”, sami sebe otvaramo razočaranjima. Na primjer: „Trebao sam dobiti peticu iz onog ispita“. „Ona bi me trebala voljeti nakon svega što sam učinio za nju“. „Bog je trebao iscijeliti moje dijete“. U srži tih izjava je neizrečena pretpostavka da mi znamo više nego što Bog zna. Mi određujemo ono što se ”trebalo” dogoditi, a Bog nam ”duguje” potvrdu onoga što mi očekujemo.

VIDI OVO: Ako je vaša vjera u Boga kolebljiva, dobro je poslušati ovaj savjet

Većina kršćana koji su hodali s Bogom bilo koje vrijeme su iskusili barem jednu krizu vjere. Ilija je iskusio takvu krizu kada je kraljica Jezebela prijetila da će ga ubiti. U bijegu za svoj život, Ilija: „Sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih“. (1. Kraljevima 19, 4) Ovdje vidimo kako se Božji čovjek bori sa depresijom i kako počinje gubiti iz vida zašto je služio Bogu.

A.W. Tozer je napisao: „Vrlo je upitno može li Bog na čovjeka izliti veliki blagoslov, ako ga prije toga nije jako povrijedio“. Ponekad, odgovaramo na takve povrede s krizama vjere. No, ono što nama izgleda kao završetak je često puta početak novih poglavlja u našim životima. Kriza vjere je ponekad potrebna kako bi razbila naše dječje iluzije o Bogu i kako bi otkrila što Bog zaista jest.

Kriza vjere nas može dovesti do točke takvog razočaranja da smo spremni učiniti stvari na Božji način, bez obzira na cijenu. Kako bismo nadvladali krizu vjere, trebamo se u potpunosti predati planu kojeg Bog ima za nas. Davati Bogu upute o tome kako bi naši životi trebali teći, znači pretrpjeti krizu vjere kada Bog ne slijedi naše upute. Možemo otkriti u našim ”tamnim noćima duše” da se nismo Bogu potpunosti predali, što On očekuje. (Marko 12, 29-30).

Kako bismo nadvladali krize vjere, trebamo se pokajati od svakog grijeha u našim životima. Pokajanje je vrata prema slobodi, a sotona i naša tijela se protiv toga bore. U svojim borbama ćemo često raditi sve osim pokajanja. Plakat ćemo, žaliti se, guđnati i osuđivati sami sebe, no Bog ne traži ništa od toga.

VIDI OVO: Koja vjera spašava?

Isus je upozorio crkvu u Efezu da, iako su još održavali svoju sliku, njihova su se srca udaljila od Njega: „Spomeni se dakle odakle si pao, obrati se i čini prva djela. Inače dolazim k tebi i – uklonit ću tvoj svijećnjak s mjesta njegova ako se ne obratiš“. (Otkrivenje 2, 5)

U nadvladavanju krize vjere, trebamo svoja srca ogoljeti pred Bogom, izliti svoje duše i svoje živote predati Njegovoj volji. (Galaćanima 2, 20) Sve idole koje smo podignuli u svojim srcima trebamo srušiti i trebamo odbaciti sve svjetovne misli, koje su zabavljale naše umove. (2. Korinćanima 10, 5) Tada, po vjeri trebamo moliti za plodove koji opet mogu biti naši: ljubav, radost, mir, strpljenje, ljubaznost, dobrotu, vjernost, nježnost i samokontrolu. (Galaćanima 5, 22-23)

Psalmisti su se suočili sa životnim događajima koji su kod njih mogli dovesti do krize vjere. (Psalam 10, 1-11; 13, 1-4; 22, 1-18) Pisali su o tim razdobljima i nisu se bojali biti iskreni s Bogom u vezi njihovih emocionalnih borbi. U nadvladavanju duhovnih kriza, možemo moliti ovaj psalam Gospodinu, bez obzira na to ”osjećamo li se tako” u tom trenutku: „Slušaj, o Jahve, i smiluj se meni; Jahve, budi mi na pomoć! Okrenuo si moj plač u ples, skinuo kostrijet s mene i opasao me radošću“. (Psalam 30, 11-12)

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H.