Da, u redu je imati nekršćanske prijatelje. Međutim, ne želimo da naša prijateljstva s nevjernicima ugroze naš odnos s Bogom. Ako imamo prijatelje koji ohrabruju grešno ponašanje, onda moramo biti oprezni. Moramo biti sigurni da ne ugrožavamo našu vjeru.

To će možda značiti prekid prijateljstva, ili jednostavno im reći ono što možemo i što ne možemo učiniti. Naravno, ako je to slučaj morali bi biti učtivi i ljubazni. Također, trebali bismo htjeti imati nekršćanske kako bi im mogli govoriti Evanđelje da se spase.

Naše ponašanje treba pratiti biblijske objave. Pogledajmo što je Isus činio. Kako se On ponašao prema nevjernima?

– Matej 11,19: “Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.”

– Luka 5,29-32: “I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorili njegovim učenicima: Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete? Isus im odgovori: Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.”

– Ivan 2,1-2: “Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. ”

Kao što možete vidjeti u Mateju 11,19, Isus je bio optužen da je “izjelica vinopija, prijatelj carinika i grešnika”. Prosta činjenica je da je Isus očito bio u društvu nevjernih. Ovo ne znači da je Isus griješio, ili da je bio izjelica ili pijanac. Poanta je da je bio u njihovom društvu dovoljno dugo da je proglašen kao jedan od njih.


U Luki 5,29-32, Isus je otišao u kuću Levija, gdje su bili carinici i grešnici. Carinik je bio Židov koji je radio za Rimsko carstvo, sakupljajući poreze u Izraelu. Oni su također bili toliko omraženi od strane Židova da su imali posebnu kategoriju. Razmislite o tome, postojali su “grešnici” i “carinici”.

Ovi oklevetani i uglavnom omraženi ljudi, su izgleda, često bili poznanici sa samim Kristom. Nije mu smetalo da bude među njima, ali moramo shvatiti nešto važno što je Isus rekao. U Luki 5,32 kaže: “Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.” Pravedni su bili samopravednici, koji su bili previše slijepi kako bi prepoznali svoju grešnost. Isus je rekao da govori o grešnicima, onima koji su u potrebi za njim, onima koji su prepoznali svoju potrebu kako bi bili izbavljeni od grijeha.

Na kraju, u Ivanu 2,1-2 vidimo da je Isus otišao na svadbu. Bilo je dosta ljudi tamo, i možemo biti sigurno da je bilo i manje posvećenih ljudi. U stvari, na vjenčanju u Kani Isus je učinio svoje prvo čudo, kada je pretvorio vodu u vino. Isus nije bio toliko samopravedan da je odbijao piti, ići na vjenčanja gdje su prisutni i nevjerni, ili da se druži s ljudima označenim kao grešnici.

Dakle, u redu je da kršćani imaju nekršćanske prijatelje. Ali moramo biti oprezni kako bi ne bi pravili kompromise. Isus je, na kraju, bio i jest Bog u tijelu (Ivan 1,1; Kološanima 2,9). Mi nismo. Mi smo pali i grešni, i moramo biti pažljivi da ne koristimo našu slobodu za nevjerne prijatelje koji ugrožavaju našu svetost pred Bogom.

Autor: Matt Slicke; Prijevod: Ivana R.; Izvor: CARM.org