Kršćani ne bi smjeli mrziti homoseksualce i lezbijke, ali bi trebali biti protiv istospolnih brakova. Donosimo razloge zašto bi trebali biti.
Iako se Biblija bavi homoseksualnošću, ona izričito ne spominje istospolne brakove. Jasno je da Biblija homoseksualnost osuđuje kao grijeh.
“Ne lijegaj s muškarcem kako se liježe sa ženom! To bi bila grozota.” (Levitski zakonik 18, 22)
Pavao u Rimljanima 1, 26–27 homoseksualne želje i postupke proglašava “sramotnim” i “protunaravnim”. Prva Korinćanima 6, 9 kaže da su homoseksualci “nepravednici” koji neće baštiniti kraljevstva Božjega. Budući da je homoseksualnost osuđena u Bibliji, proizlazi da istospolni brakovi nisu Božja volja i da su grešni.
Zašto bi kršćani trebali biti protiv istospolnih brakova?
Svaki spomen braka u Bibliji odnosi se na zajednicu muškarca i žene. Prvo spominjanje braka, Postanak 2, 24, opisuje ga kao muškarca koji napušta roditelje i biva sjedinjen sa ženom. Biblijski gledano, brak je životna zajednica muškarca i žene, prvenstveno u svrhu izgradnje obitelji i osiguravanja stabilnog okruženja za tu obitelj.
U nastavku donosimo 3 razloga zašto bi kršćani trebali biti protiv istospolnih brakova.
1. Bogu je brak važan
“Zar niste čitali: Stvoritelj od početka muško i žensko stvori ih i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.” (Matej 19, 4-6)
Brak je izmislio Bog, a ne čovjek. Nemamo ni autoritet ni sposobnost da promijenimo što je brak. Primjena tog izraza na istospolne zajednice, dakle, mijenja sam koncept čemu brak služi i koje funkcije on preuzima.
Mnogi ljudi, uključujući mnoge kršćane, misle da prigovaranje istospolnim brakovima nameće naša moralna uvjerenja nevjernicima. Zapravo je slučaj upravo suprotan. Zagovornici istospolnih brakova nameću svoje viđenje seksualnosti drugima, koristeći se državnom moći kako bi se nametnuli kriteriji za brak koji nisu ukorijenjeni u prirodi braka.
Kršćani bi se trebali suprotstaviti svakom pokušaju dodavanja kriterija braku koji mijenjaju Božja mjerila.
2. Bog voli istinu, a mrzi laž
Istospolni brak je izopačenost institucije braka i uvreda Bogu koji je stvorio brak. Kao kršćani, ne odobravamo ili zanemarujemo grijeh.
Levitski zakonik 19, 11 kaže: “Nemojte lagati i varati svoga bližnjega.” Ako znamo da nešto nije istina, a slažemo se s tim, podržavamo laž.
3. Božja Riječ je vrhovni autoritet
“Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban.” (2. Timoteju 3, 16-17)
Iz ovog i drugih odlomaka izvodimo biblijsku doktrinu o dostatnosti Biblije – kršćanima je autoritet za pobožnost i život.
Iako kršćani tvrde da vjeruju u dostatnost Biblije, često žive kao da ne vjeruju, cijeneći svoje iskustvo umjesto onoga što Biblija kaže. U crkvi previše kršćana klima glavom na ono što Biblija kaže, ali nastavljaju život živjeli onako kako misle ili osjećaju da je najbolje. Ako je Biblija važna Bogu, trebala bi biti i nama.
Pozvani smo voljeti homoseksualce i lezbijke
Kršćani vjeruju da je brak institucija koju je Bog dizajnirao za naše dobro i dobro našeg društva. Također vjerujemo da su istospolne seksualne aktivnosti grešne. Ne možemo podržati vezu između dvije osobe istoga spola. Ako volite bližnjega, upozorit ćete ga na grijeh i posljedice grijehe. Ne možete ga voljeti i poticati ga da se bavi aktivnostima koje će ga odvesti u pakao.
Iako se od nas može tražiti da prihvatimo bezbožno ponašanja u našem društvu, onog trenutka kada to počnemo podržavati, postajemo potiskivači istine i Božji neprijatelji.
