Kršćanski nauk koji dolazi izravno iz pakla

U Bibliji ima dosta upozorenja o lažnim učiteljima i prorocima. Prema Isusu, Pavlu i drugima, svakako postoje muškarci i žene koji dolaze poput vukova preodjevenih u vunena odijela i uznemiravaju crkvu s uvrnutim verzijama kršćanske istine. Kako crkva naizgled postaje sve više polarizirana, ta se optužba uvelike odbacuje. U javnoj kršćanskoj raspravi, izraz se koristi za opisivanje pastora koji se usuđuju povući stoljetna pitanja o paklu ili točnoj spoznaji o onome što se dogodilo na križu. Ponekad čak odgovara i onima koji bi željeli proširiti opseg onih koji su pozvani u crkvenu obitelj.

Ipak, u crkvi postoji popularna varijanta. Najistaknutija je u SAD-u, ali raste i diljem Europe i drugdje. Sasvim nam je jasno da je heretična i lažna, ali na nju odgovaramo ili prihvaćanjem ili – u velikoj većini slučajeva – ignoriranjem. Ako nismo jedni od sljedbenika te hereze, jednostavno ju otpisujemo kao bezumnu. Daleko je od istine, stoga ju niti ne shvaćamo ozbiljno.

Mislim da je to vrlo teška pogreška.

Učenje prosperiteta jedno je od onih područja teoloških misli koje spada u skupinu koju sam gore iznio. Ideja da Božji plan za svakoga od nas uključuje financijski i svaki drugi osobni uspjeh svakako je sporna. Osobno mislim da su oni koji prosperitet smatraju i opisuju kao vrlo opasno tlo, potaknuti možda više zemaljskim stvarima nego vječnim. No, ipak priznajem da crkve i učitelji koji vjeruju da su zdravlje i bogatstvo Božji plan za svu svoju djecu barem pokušavaju ilustrirati kršćansku nadu – naročito u siromašnijim zajednicama koje su provele čitave generacije zarobljene u mrtvoj točki socijalne nepokretnosti.

Međutim, unutar šireg pokreta prosperiteta postoje neka prava legla gujina. Njihovo učenje zapravo uopće ne govori o Bogu ili njegovu dolazećem kraljevstvu, osim ako im nije potreban brzinski biblijski stih kojeg će izvući iz konteksta za svoje ciljeve. Zainteresirani su samo za jedno, a implikacijom njihove stalne prisutnosti na kršćanskim platformama i medijima, sigurno ostvaruju svoje naume. Vole novac, a kao što je Isus jednom rekao, to je vrlo opasno. Cijede nevine – odnosno naivne – ljude iz kumulativnog bogatstva.

I u velikoj mjeri, crkva uglavnom odgovara slijeganjem ramenima ili čak smijehom.

Moguće je da kao najbolje potkrijepljeni zagovornici učenja „sjemena vjere“, ti šarlatani rade svoj najznačajniji posao na kršćanskoj televiziji. Obrazac je gotovo uvijek isti: dva muškarca sjedaju u skupocjene studije, a jedan se odnosi prema drugome kao velikom proroku i „Božjem čovjeku“. Prepričava zadivljujuću priču – priču iz Biblije ili možda svoje „svjedočanstvo“ – i sve se čini savršeno normalnim. A onda, poput prekretnice u velikom romanu, dolazi do izobličenja. Ako želite imati priču poput njegove (neizbježno onu kako postati milijunaš) ili osjetiti Božji blagoslov kao David/Salomon/Noa ili neki drugi starozavjetni lik, jednostavno morate posaditi sjeme.

Ako želite odgovoriti na ovu poruku i želite doživjeti „peterostruke blagoslove“, „izlijevanja“ ili „božanski (bankovni) transfer“, jednostavno morate napraviti prvi potez. A taj je potez, naravno, da položite dobru sumu vašeg novca na bankovni račun ovog propovjednika, kao izraz vaše vlastite vjere. Nema logičkog razloga zašto biste pokazali svoju vjeru u Boga na način da prebacite 500 dolara „Božjem čovjeku“. Ali do tog trenutka, ako još uvijek slušate, vjerojatno ste izvan svake logike.

Za većinu nas, ova vrsta emisije – koja se pojavljuje svake večeri, na više kanala širom svijeta – toliko je smiješna da se ne obaziremo. Moja je poanta da ignoriranjem ove krajnje zle prakse, koja se ne bi ni trebala nazivati teologijom, zapravo postajemo suučesnici u njezinoj moći. Problem nije samo krivovjerje, već odgovor crkve koji je toliko bljutav. Pišemo knjige, održavamo konferencije i posvećujemo stranice poznatim kršćanskim časopisima o tome bi li Rob Bell mogao biti univerzalist, a cijelo vrijeme se kršćanska poruka krajnje oskvrnjuje kao da je svrha financijska dobit.

Ustvari, mjesto na kojem ste najvjerojatnije pročitali o ovakvoj vrsti nauka nalazi se na jednoj od onih šarolikih web stranica „krivovjerja“ koje izgledaju kao da su ih napravili 14-godišnjaci, dva tjedna nakon što se Internet izumio. Moramo razgovarati o tome u medijima. Ako se kršćanski mediji smatraju respektabilnim, onda neće naći svoj prostor na ekranima, stranicama ili frekvencijama za takve ljude. Ako konferencija – čak i ona unutar pokreta prosperiteta – želi biti pravovjerna, ne smije ih se pozivati. Ako imamo prijatelje koji gledaju ili čak prisustvuju takozvanim službama, tada je naša odgovornost da ih „u duhu blagosti ispravljamo“, kako Biblija kaže, na pravovjerje. Ovi učitelji ne vrebaju samo slabe i naivne, već i vašu ravnodušnost. To nije nešto smiješno, nego nešto na što trebamo biti ljuti. Uostalom, zahvaljujući njihovoj prisutnosti u masovnim medijima, čine više štete ugledu kršćanske vjere nego što uopće možemo zamisliti.

Sjeme vjere nije samo posve nebiblijsko; ono dolazi izravno iz pakla. To je sotonska subverzija istine koju promiču lažni učitelji koji vrlo vjerojatno ne vjeruju niti u jednu riječ koju izgovaraju. I ovdje je kiseli test: možda ćete ih čuti kako satima raspredaju o Salomonovoj mudrosti ili Abrahamovoj vjeri, ali vrlo rijetko govore o Isusu. Jer ne samo da im je on malo problem kao onaj koji je zanijekao samog sebe, on je također Istina. Ovi učitelji ne mogu opstati pod time (kao što to objašnjava 1. Ivanova 4), niti bismo ih trebali tolerirati dok to pokušavaju.

Autor: Martin Saunders; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Christian Today