Tko su bili oni koji su bili kršteni za mrtve?

Dvije stvari zasigurno znamo o onima koji su bili ''kršteni za mrtve'': to su bili ljudi koji su bili poznati Korinćanima  i njihova praksa krštavanja bila je povezana s nadom u uskrsnuće.

Prvo poglavlje poslanice Korinćanima je izvrsno poglavlje, koje govori o uskrsnuću i uznesenju onih koji vjeruju u Krista. U ovim stihovima Pavao govori o pogrešnom mišljenju u koje su vjerovali neki kršćani, na primjer: „No ako se propovijeda da je Krist od mrtvih uskrsnuo, kako neki među vama govore da nema uskrsnuća mrtvih?“ (1. Korinćanima 15, 12) Jedan od Pavlovih argumenata za stvarnost uskrsnuća jest zbunjujući 29. stih: „Što onda čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskršavaju, što se krste za njih?“

Dvije stvari zasigurno znamo o onima koji su bili ”kršteni za mrtve”: to su bili ljudi koji su bili poznati Korinćanima  i njihova praksa krštavanja bila je povezana s nadom u uskrsnuće. Pavao se ovdje nije obraćao poganima koji obavljaju praznovjerni obred, niti je korintskoj crkvi dao prešutno odobravanje za prakticiranje nečega što nije bilo u skladu s Pismom.

Najbolje tumačenje jest da su oni koji su bili kršteni za mrtve bili istinski kršćanski vjernici, koji su kako su počeli vjerovati u Krista, već bili kršteni. Oni su, na određen način kršteni za one koji su umrli. Njihovo krštenje je osnažilo učenje o budućem uskrsnuću iz ovih razloga:

  • Sam čin krštenja uranjanjem prikazuje smrt, pokop i uskrsnuće. Kada je vjernik kršten, on ili ona prihvaćaju vjerovanje u tjelesno uskrsnuće mrtvih i nadaju se u tu stvarnost. Poreći uskrsnuće znači uništiti značenje krštenja.
  • Oni koji su bili kršteni za mrtve bili su kršteni za njih u smislu preuzimanja crkvenih uloga. Drugim riječima, kada bi vjernici preminuli, mnogi od njih umrli bi mučeničkom smrću, novi vjernici koji bi došli zauzeli bi njihova mjesta. Pavlova logika jest, zašto bi ti novi vjernici stavili svoje živote na kocku, znajući da bi ih krštenje označilo za mučeništvo, ako ne bi postojao život nakon smrti?
  • Oni koji su bili kršteni za mrtve, bili su dovedeni u vjeru u Krista na temelju svjedočanstava onih koji su sada mrtvi. Nada u uskrsnuće, koji su iskazivali nedavno preminuli vjernici, nastavlja se po vjeri novo krštenih.

VIDI OVO: Krštenje u Duhu Svetom: što je to?

U stihovima koji slijede spominjanje onih koji su bili kršteni za mrtve, Pavao predstavlja argument svog vlastitog svjedočanstva: „Što se onda i mi svaki čas izlažemo pogiblima? Dan za danom umirem, tako mi slave vaše, braćo, koju imam u Kristu Isusu, Gospodinu našem!“ (1. Korinćanima 15, 30-31) Pavao i drugi apostoli očito su vjerovali u život nakon smrti. Da nisu, zašto bi riskirali svoje živote i propovijedali evanđelje? Na isti način, oni koji su bili kršteni za mrtve odabirali su poduzimati rizike u svojim životima, zbog nade u uskrsnuće.

Krv mučenika je sjeme crkve. O ovoj istini čitamo u 1. Korinćanima 15, 29. Dok su kršćani padali pod mačevima krvožednih neprijatelja, drugi su pisali o tome. Prizori smrti vjernika i intenzitet njihovog žara uzburkao je srca onih koji su odlučili zauzeti stav za Krista. Umjesto odustajanja od posvećenja tomu, novi su vjernici su se spremno pridruživali kršćanima i zamjenjivali one koji su bili ubijani. Hrabri, novo kršteni obraćenici mogli su se suočavati sa smrću s pouzdanjem iz sljedećih razloga: „Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost i ovo smrtno obuče u besmrtnost, tada će se obistiniti riječ napisana: Pobjeda iskapi smrt.“ (1. Korinćanima 15, 22; 54)

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Ivan H.;

NAJNOVIJE!