„On je taj koji sjedi nad krugom zemaljskim, čiji su stanovnici kao skakavci; koji razvlači nebesa kao zastor, i razastire ih kao šator da u njemu prebiva“ (Izaija 40,22).
Otkriće da je Zemlja okrugla smatra se jednim od najvećih znanstvenih ljudskih otkrića, koje se često pogrešno pripisuje Kristoforu Kolumbu. Kolumbo je doista bio hrabri mislilac i istraživač, isto kao i kršćani koji vjeruju Bibliji, ali to isto su mnogi učenjaci zaključili mnogo prije, i mnogi su ljudi već bili naselili Novi svijet.
Što se tiče sferičnosti Zemlje, mit o „ravnoj Zemlji“ u srednjem vijeku nije bilo nešto u što su vjerovali mnogi antički znanstvenici. Biblija nigdje posebno ne nagoviješta točke Zemljinog ruba ili išta tome slično.
Nekoliko referenci koje se odnose na „četiri kraja zemlje“ (npr. Izaija 11,12) doslovno znače „četiri strane svijeta“ – to jest četiri kvadranta kompasa.
U kontekstu tog doba, hebrejska riječ se u Izrekama 8,27 prevodi kao „krug“: „[Bog] je postavljao krug nad licem dubine“ (isto značenje ima „bezdan“, misleći na ocean). Ostala mjesta su Job 26,10: „Vode je okružio međama, dokle dan i noć ne završe“, te Job 22,14: „[Bog] hoda krugom nebeskim.“
Svi ovi stihovi najbolje se razumiju u kontekstu sferične Zemlje, kojoj osnovni oblik daje razina mora određena površinom oceana koju kontrolira gravitacija. Sama hebrejska riječ (khug) u osnovi znači krug. Svaki vertikalni presjek kroz Zemljino središte jest „veliki krug“, naravno da pritom bilo kakva „ravna“ linija na površini oceana zapravo predstavlja luk takvog kruga.
Ovo je samo jedna od mnogih „predznanstvenih“ spoznaja iz Biblije koja je napisana božanskim nadahnućem davno prije uspona moderne znanosti.
Autor: Henry M. Morris; Izvor: Biblija i znanost/icr.org
