Tko je bio Manaše u Bibliji?

U Bibliji postoje dva čovjeka po imenu Manaše. Jedan je bio Josipov sin i poglavar jednog od dvanaest izraelskih plemena, a drugi je bio judejski kralj Manaše, sin kralja Ezekije. U ovom članku govorit ćemo o Josipovom sinu Manašeu.

Jakov, zvan i Izrael, imao je dvanaest sinova od kojih je najomiljeniji bio Josip. Iz prkosa, Josipova braća su ga prodala u ropstvo, zbog čega je završio u Egiptu (Postanak 37). Zahvaljujući Božjoj brizi, Josip se iz ropstva uzdigao do druge osobe po važnosti u Egiptu (Postanak 39—41).

Postigavši tu poziciju moći i prestiža, Josip se oženio kćerkom egipatskog svećenika (Postanak 41, 45). U vrijeme obilja u sljedećih sedam godina ona rodila je Josipu dva sina (Postanak 41, 50).

Manaše – Josipov najstariji sin

Prvom sinu Josipu dao je ime Manaše, što znači “učiniti da zaboravim” jer, kako je objasnio: “Bog me učinio da zaboravim svu svoju nevolju i sam dom svog oca”. (Postanak 41, 51) Manašeovo rođenje bio je radostan događaj zbog kojeg su poteškoće s kojima se Josip suočio blijedile, u usporedbi sa srećom koju je osjetio zbog toga što je dočekao ovog prvorođenog sina.

Josip je rođenje svojih sinova doživio kao Božji blagoslov. Godinama kasnije, kada je te sinove predstavio svom ocu Jakovu, Josip je rekao: “Oni su moji sinovi koje mi je Bog dao ovdje” (Postanak 48,9). Dakle, Manaše je bio Josipov najstariji sin, koji mu je donio radost i bio je znak Božje dobrote i blagoslova u Josipovu životu.

VIDI OVO: Tko je bio Josip iz Postanka? 3 stvari koje trebate znati o njegovom životu

Kad se Jakovljev život bližio kraju i kako je došlo je vrijeme da se izrekne konačni blagoslov nad njegovih dvanaest sinova, Jakov je odlučio ubrojati svoje unuke Manašea i Efrajima kao svoje, čime je njihovom ocu Josipu dao dvostruko nasljedstvo. Jakov je rekao: “A sada su moja dva sina, koja su ti se rodila u zemlji egipatskoj prije nego što sam došao k tebi u Egipat; Efraim i Manaše će biti moji, kao što su Ruben i Šimun”. (Postanak 48,5) Na taj su način Manaše i Efrajim postali poglavari jednog izraelskog plemena. Tehnički, oba se plemena smatraju polu-plemenima, jer zajedno zamjenjuju očev položaj, jer ne postoji Josipovo pleme.

Manaše i njegovi potomci

Biblija također govori o polovici plemena Manašeova, budući da se polovica plemena naselila istočno od Jordana, a druga polovica naselila se preko Jordana (Jošua 13, 7–8). Tijekom posljednjeg Jakovljevog blagoslova, dao je blagoslov prvorođenca Efrajimu iako je Manaše bio najstariji. Kad je Josip prosvjedovao, Jakov ga je uvjeravao: “Znam, sine moj, znam. On će također postati narod, a također će biti velik. Ipak, njegov će mlađi brat biti veći od njega i njegovo potomstvo će postati mnoštvo narodi”. (Postanak 48,19) Jakov je rekao da će ta dva sina biti toliko blagoslovljena da će ih drugi smatrati idealom i upotrijebiti izreku: “Bog te stvori kao Efrajima i kao Manašea”. (Postanak 48, 20)

Dakle, unatoč tome što su ovi dječaci rođeni u zemlji stranaca, što ih je rodila Egipćanka, oni su u potpunosti ubrajani u obitelj Izraela i od njih se očekivalo da postanu dva plemena u naciji koja će biti najviše blagoslovljena.

Nikakve druge informacije o Manašeu, kao pojedincu, nisu predočene u Bibliji, ali njegovi potomci su postali pleme koje je izašlo iz Egipta u Obećanu zemlju, s ostatkom izraelskog naroda, oko četiri stotine godina kasnije. Stoga Manašea možemo pamtiti kao Josipovog sina, koji je bio blagoslov za oca i naslijeđe za njegovog djeda, što sve ukazuje na dobrotu i vjernost Boga.

Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.