Međureligijski brak je zajednica supružnika različitih religija. Takav brak se ne odnosi na supružnike koji pripadaju različitim kršćanskim denominacijama (npr. između katolika i protestanata ili katolika i pravoslavaca).
Brak, kao i svako drugo partnerstvo, može biti težak odnos. Dvoje različitih ljudi ujedinjeni u jedno kućanstvo, unutar kojeg moraju djelovati zajedno, za zajedničke ciljeve, kao što su briga za kućanstvo, financije, djecu, itd. Njih dvoje trebaju naučiti međusobno se poštovati, trebaju biti spremni na kompromise, da ne spominjem da trebaju naučiti živjeti sa životnim usponima i padovima.
Ako muž i žena dijele jednake vrijednosti, pogotovo vjerske prirode, ovo će biti daleko lakše, jer će njih dvoje djelovati prema istoj svrsi, a na putu će ih voditi i držati ista vjerovanja i moralna pravila. Unutar kršćanskih brakova, muž i žena to čine uz pomoć Boga, koji ih vodi i u nadi da je Kristova ruka s njima i da će ih voditi čak i onda kada su slabi ili kada imaju probleme.
No što je s brakovima ljudi različitih vjeroispovijesti? Jesu li takvi brakovi zaista teži od onih u kojima su supružnici istoga vjerovanja? Zbog čega je to tako?
Što je to međureligijski brak?
Međureligijski brak je brak između dvoje ljudi iz različitih religija. Brak dvoje kršćana iz različitih kršćanskih denominacija ne smatra se međuvjerskim brakom, jer oboje ljudi vjeruju u isto: da je Krist Gospodin i Spasitelj.
No kada se osoba, koja za sebe tvrdi da je kršćanin, vjenča za muslimana, budista, Židova ili pripadnika druge religije ili ako se vjenča za ateista ili agnostika, to se smatra međuvjerskim brakom.
Što Biblija ima za reći o međureligijskim brakovima?
Premda su danas međureligijski brakovi uobičajeni, Stari zavjet sadrži neke vrlo oštre riječi za njih. Bog je jasno rekao da ne želi da Njegov narod, Izraelci, sklapa brakove s narodima drugih vjerovanja.
„Ne sklapaj ženidbe s njima, ne udaji svoje kćeri za njihova sina niti ženi svoga sina njihovom kćeri; jer bi ona odvratila od mene sina tvoga; drugim bi bogovima on služio; Jahve bi se razgnjevio protiv vas i brzo bi te istrijebio.“ (Ponovljeni zakon 7, 3-4)
Nakon što su Izraelci ušli u Obećanu zemlju pod vodstvom Jošue, nakon što su porazili poganske narode i s vremenom se ondje smjestili, Jošua je u svojoj starosti opominjao svoj narod neka se prisjeti Božjih zapovijedi i neka izbjegava spajanje s narodima koji žive među njima. Umjesto spajanja s njima, Izraelci su trebali ostati vjerni Bogu, ne klanjati se bogovima drugih naroda, niti koristiti imena drugih bogova.
Točnije, Jošua je upozoravao svoj narod neka se ne vjenčava s pripadnicima drugih naroda: „Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpočine od svih neprijatelja unaokolo. I Jošua bijaše ostario, zašao u godine. Dozva zato Jošua sve Izraelce, starješine, glavare, suce i upravitelje njihove i reče im: “Ostario sam i odmakao u godinama. Vi ste bili svjedoci svega što je Jahve, Bog vaš, pred vašim očima učinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vaš, borio se za vas. Vidite, razdijelio sam ždrijebom u baštinu vašim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu. Jahve, Bog vaš, sam će ih goniti ispred vas i otjerat će ih ispred vas i zaposjest ćete njihovu zemlju, kao što vam je obećao Jahve, Bog vaš. Budite, dakle, postojani i sve čvršći u tome da čuvate i vršite sve što je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo. Ne miješajte se s tim narodima koji ostadoše među vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im služiti i ne klanjajte se njima. Nego se držite Jahve, Boga svoga, kako ste činili do danas. Jahve je protjerao ispred vas velike i moćne narode i nitko se nije do danas mogao održati pred vama. Jedan je od vas tjerao pred sobom tisuću, jer se Jahve, Bog vaš, borio za vas, kao što vam je obećao. Brižno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vašem životu. Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostaše među vama i s njima se povežete tazbinom i pomiješate se s njima i oni s vama, znajte dobro da će Jahve, Bog vaš, prestati goniti te narode ispred vas; oni će vam postati zamka i mreža, bit će bič bokovima vašim i trnje očima vašim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vaš.“
Novi zavjet ne sadrži iste upute, ali jasno govori da Kristovi sljedbenici ne trebaju ulaziti u nejednak jaram s nevjernicima.
Kao što je apostol Pavao pisao ranoj crkvi u Korintu: „Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom?“ (2. Korinćanima 6, 14-15)
Koncept nejednakog ujarmljivanja je jasan; dva bika koja vuku plug, ne mogu ga vući jednako i pravilno, ako su nejednako ujarmljeni. Slično tomu, Pavao govori da kršćanin koji je ”ujarmljen” s ne kršćaninom, ne može vući teret jednako i u skladu.
Jesu li međureligijski brakovi zabranjeni?
Biblija ne ukazuje na to da su brakovi između kršćanina i nevjernika zabranjeni, no mnogi od vođa ranih crkava ukazuju na to da su takvi brakovi nepoželjni.
Jedan od razloga jest taj jer je brak partnerstvo. Kao što Bog nije želio da se Izraelci vjenčavaju sa strancima i njihovim bogovima, jer bi oni mogli utjecati na Izraelce, tvrdnja da bi na kršćane jednako mogli utjecati stavovi i vjerovanja nevjernika jednako vrijedi.
Pavao ukazuje na to da se udovica može ponovno udati, samo ako njezin novi suprug pripada Gospodinu. (1. Korinćanima 7, 39) Također je rekao drugim apostolima: „Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom kao i drugi apostoli i braća Gospodnja i Kefa?“ (1. Korinćanima 9, 5) No ne čini nikakvih ustupaka za ženu nevjernicu.
No, međureligijski brakovi i dalje su brakovi. Iz takvih brakova također može izaći dobro. Oni kršćani koji se vjenčaju s nekršćanima ne trebaju se razvesti od njih. Pavao piše:
„Ostalima pak velim ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako – sveta su.“ (1. Korinćanima 7, 12-14)
Apostol Petar potiče kršćanske supruge, ako su vjenčane za muža nevjernika: „Tako i vi, žene, pokoravajte se svojim muževima: ako su neki od njih možda neposlušni Riječi, da i bez riječi budu pridobiveni življenjem vas žena, pošto promotre vaše bogoljubno i čisto življenje.“ (1. Petrova 3, 1-2)
Zašto su međureligijski brakovi teži?
U kršćanskim brakovima Bog je Glava, Onaj koji vodi i osnažuje oboje, kako bi se mogli voljeti, čak i kada je to jako teško. Pavao ima mnoštvo savjeta za kršćane i kršćanke. On izjednačava njihovo partnerstvo s partnerstvom Krista i Njegove Crkve, a načine međusobne brige i ljubavi izjednačava s načinima kako se Krist brine za Crkvu, čak i onda kada su vremena iznimno teška.
No situacija je drugačija u međuvjerskim brakovima. Jednom supružniku je Bog vođa, dok drugom srce pripada drugom ”božanstvu” ili niti jednom. To je neravnoteža, nejednak jaram, koji može dovesti do sukoba i neslaganja. Prilikom susreta s velikim poteškoćama, ta neravnoteža može dovesti do katastrofe.
Uz to, uzmimo u obzir mnoge odluke, koje parovi moraju donositi tijekom godina: odluka o kupnji novoga automobila, kuće, odluka o tome žele li ili ne žele imati djecu, kako se brinuti za ostarjele roditelje, odluke u vezi promjene karijere, čak i odluke u vezi slavljenja blagdana.
Ako par nije ujedinjen u vjeri, donošenje ovih odluka može biti još teže. Umjesto zajedničke molitve, supružnici će tada moliti ili meditirati odvojeno ili će jednostavno to riješiti razgovorom međusobno, bez savjetovanja s Bogom kao jedno tijelo.
Umjesto zajedničkog doma štovanja u kojem bi štovali kao obitelj, oni će štovati Boga odvojeno ili neće uopće.
Tu je i dinamika obitelji; možda rodbina ne odobrava supružnika, jer nije iste vjeroispovijesti kao drugi supružnik. Možda jedni neće poštovati ili cijeniti religiozne tradicije drugih.
Što ako razmatram brak s osobom drugačije vjeroispovijesti?
Ako ste u ovoj poziciji, istražite svoju vjeru i obratite se Bogu. Vjera je najvažniji aspekt braka. To je nešto oko nečega se ne može ići okolo niti se vjeru može staviti sa strane, kao da je nešto nevažno. Iskreno razmotrite je li to Božja volja za vaš život. Razmotrite svoje motive i vaše ciljeve, kao para. Molite i uzmite u obzir mogućnost kršćanskog savjetovanja.
Što ako sam u braku s nekršćaninom?
Ako ste u braku s ne kršćaninom, sjetite se da ste vi ti zahvaljujući kome vaš supružnik može doći Kristu, kroz vaše kršćansko življenje, dijeljenje evanđelja ili kroz vašu usrdnu molitvu za njihovo spasenje. Jakovljeva 5, 16 nas uči: „Ispovijedajte dakle jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova.“
Međuvjerski brakovi su zaista zahtjevniji, ali nisu osuđeni na propast. Usmjerite svoj pogled prema Gospodinu i tražite Njegovo vodstvo.
Autorica: Jessica Brodie; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
PROČITAJTE JOŠ:
- Brak između vjernika i nevjernika: Zašto to nije dobar izbor?
- Vjenčanje u crkvi: Je li grijeh ne vjenčati se u crkvi?
- Bog je ustanovio brak: 5 načela kršćanskog braka
