“Mir vama” su riječi koje je Isus nekoliko puta izgovorio svojim učenicima. Koje je značenje ovog biblijskog izraza?
Tijekom povijesti vidjeli smo se kako se nacije izdižu iznad nacija, kako kraljevstva i države nestaju, kako se skupine ljudi polako razilaze, skupine ljudi koje pokazuju neprijateljstvo jedna prema drugoj, kao i političare koji nemilosrdno teže više moći i više utjecaja.
U svakome od tih slučajeva, izgledalo je kao da je svijet izopačeniji, ružniji i mračniji. Kako to biva, sve to uzrokuje nemir u našim srcima; tugujemo za onime što je izgubljeno i postajemo sve zabrinutiji zbog onoga što može doći.
Trenutno stanje u svijetu pokazuje da naš svijet očajnički želi mir. No sve dok živimo u ovim palim tijelima, na ovome palom svijetu koji je uneređen ratovima, zločinima i glađu, susretat ćemo se s nemirnim vremenima. No ohrabrite se! Nije sve izgubljeno. Zajedno pronađimo nadu!
Ako čitamo Ivanovo Evanđelje, koji je također poznat kao ”učenik kojeg je Krist volio”, pronaći ćemo ovaj izvrstan prikaz Mesije.
Čitamo o Kristovoj službi i u osnovi o ”srži” Biblije; Kristu kao Božjem Sinu i Putu prema vječnome životu. U Njemu postoji naša nada. Ako nastavimo, to će nas voditi do Uskrsa.
Započinje s petkom, Velikim Petkom. U petak, kada se svijet razlomio i raspao, dok je nevin Čovjek bio ismijan, premlaćivan i izrugivan. Ponizan čovjek, koji je nosio hrapavo drvo na svojim leđima, dok je koračao ususret svojoj sudbini. Što je toga dana bilo dobro? Sada kada znamo povijest, znamo kako je to završilo: došla je nedjelja i Uskrs.
Od trenutka kada je Krist ušao u Jeruzalem na magarcu, do Posljednje večere koju je podijelio s učenicima, počinjemo vidjeti ljubavnu priču za cijelo čovječanstvo. Prekrasno je ovdje nagoviještena. No tijekom tog vremena, narod je također bio izgubljen, slomljen i u očajničkoj potrebi za mirom.
Zvuči vam poznato? Sumnjali su, poricali, nisu čak niti prepoznali svoga Spasitelja. Jedan je učenik, vjerojatno znate njegovo ime, izdao Krista poljupcem. Da, Veliki Petak nije izgledao lijepo, no ipak je u njemu bilo obećanje.
Nije li to kako Krist djeluje? Donosi nadu usred očaja. Donosi svjetlost usred tame. Proglašava Istinu, usprkos laži. Donosi otkupljenje, posvećenje, oprost i put do neprolazne ljubavi, kroz najtamniji dan u povijesti. Kada je došla nedjelja i kada je završila ispunjenjem proročanstva i milosrdnim darom spasenja cijelom čovječanstvu, ljudi toga vremena bili su potpuno nesvjesni svega ovoga. Da, čak ni Kristovi učenici toga nisu bili svjesni. Nakon što je Marija Magdalena ugledala da je grobnica prazna i kada je nakon toga prepoznala svoga ”Učitelja”, otrčala je to reći učenicima. (Ivan 20, 18)
No nakon što su čuli ove vijesti, jesu li se radovali tomu, uzvikujući da je Spasitelj živ? Nisu. Umjesto toga su se sakrili. (Ivan 20, 19) Zašto? Jer su dopustili da ih strah od njihovih okolnosti drži kao taoce.
Nakon toga se pojavio Krist. Donio je svoju nježnost i tako je umirio sve zabrinutosti svojom prisutnošću i predragocjenim zvuka svoga glasa: „Mir vama!“
Od svih načina kako je Krist mogao pozdraviti svoje učenike, odabrao je ove riječi, za koje je znao da će im donijeti utjehu, u vrijeme nevolje. Krist je bio izvor mira tada i On je naš izvor mira sada. Postoji pouzdanje Božje vjernosti, dobrote i obećanja, koje je umotano u riječi: „Mir vama!“
Unutar tog izraza leži značaj, no pogledajmo izbliza zašto je Krist izrekao te riječi učenicima i u osnovi nama.
Mir vama nudi slobodu od straha
Kada se Krist pojavio ispred učenika, oni su se nalazili u kući, iza zaključanih vrata. Očigledno je bilo da su bili ispunjeni strahom.
Kada čitamo retke, vidimo da su najvjerojatnije bili zabrinuti da ih židovski vođe traže i da bi to moglo zapečatiti njihovu sudbinu. No je li to bio jedini razlog zbog kojeg su bili uplašeni?
Jesu li se također možda bojali i Krista? Jer, napustili su Ga, odrekli su Ga se i sumnjali su u Njega prije nego što je bio razapet.
Premda je ovo samo pretpostavka, možda je krivnja, koju su osjetili zbog svojih postupaka, dovela do žaljenja i srama. No onda čitamo o dijelu kada se Krist pojavio, kao od nigdje. Iznenađenje Njegovom pojavom također je moglo uzrokovati strah. No, Kristov odgovor nam govori sve. On je znao strahove svakoga od njih osobno.
Nakon što im je izgovorio riječi mira i nakon što im je pokazao svoje probodene ruke i bokove, uplašene ovce odmah su postale ispunjene radošću. Kao da su vidjeli Spasitelja u nekom novom svjetlu.
To je mir kojeg Krist nudi i nama. Mir koji nas zove, da naše brige, tjeskobu i strahove ostavimo ispred nogu našega Oca. Mir koji nas prekriva s Božjom milošću, ljubavlju, milosrđem i oprostom.
Mir vama produžuje se u pozivnicu na vjerovanje u Njega
Kako otkrivamo više u ovoj priči u Ivanovom Evanđelju, učimo da Toma, toga dana kada se Krist pojavio, nije bio s učenicima. Koliko god se neki ljutili na Tomu zbog toga što je bio ”učenik koji je sumnjao”, s njegovim prekrasnim svjedočanstvom svi mi se možemo poistovjetiti i to bi trebalo biti nešto iz čega ćemo učiti i to pohranjivati u naša srca.
Kada su drugi učenici podijelili s Tomom o tome da su vidjeli Krista, možemo osjetiti sumnju u njegovom odgovoru: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.“ (Ivan 20, 25) Nisam sigurna za vas, ali nažalost, moj odgovor bio bi kao Tomin.
No nakon toga se događa prekrasna stvar. Krist se pojavljuje Tomi i poziva ga neka vjeruje u Njega. Krist poseže u ljubavi i govori Tomi neka dotakne Njegove ruke i bokove. Pružio je dokaz koji je bio potreban Tomi. Nakon toga Krist govori:
„Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!“ (Ivan 20, 29)
Osjećam trnce. Ovdje govori o nama, prijatelji. Krist podsjeća Tomu na to da su on i ostali učenici imali osoban odnos s Njime.
Imali su privilegije hodati s Njime, razgovarati, smijati se, učiti od Njega. No Krist je znao da će oni ići širiti Radosno vijest mnogima, kojima će biti potrebna njihova svjedočanstva, kako bi ti mnogi mogli hodati po vjeri, a ne po onome što su vidjeli. (2. Korinćanima 5, 7)
To je mir kojeg Krist obećava nama, kroz vjeru u Njega. Mir koji dolazi od nježne i strpljive ljubavi našega Oca. Oca koji poseže prema nama, koji nas poziva da vjerujemo u to da je On Put, Istina i Život. (Ivan 14, 6)
Mir vama je poziv na poslušnost Njegovoj volji
U Ivanu 20, 21 Krist je ponovno izrekao riječi: „Mir vama.“ Izgleda da je prvi puta te riječi izgovorio kao pozdrav i kako bi ih umirio. No drugi puta kada je ovo rekao, rekao je kako bi postavio svrhu za njih.
Krist im je slao poruku. Ivan 20, 22 govori nam da je Krist tada dahnuo u njih i rekao im: „Primite Duha Svetoga“. Iako postoje pretpostavke u vezi što bi ovaj redak mogao značiti i je li se Duh Sveti tada zaista spustio na njih, jedna je stvar sigurna: Krist ih je opremao kako bi mogli otići u Veliko poslanje.
Učenici su bili obični ljudi, poput vas i mene. S vlastitim osobnostima, prednostima i nedostacima. Činili su mnoštvo pogrešaka, čak su se odali putevima tijela, no Krist ih je pozvao.
Učio ih je tri godine i ispunio ih je svime što im je bilo potrebno kako bi mogli ići širiti Radosnu vijest. Duh Sveti je sila koja je djelovala u njima nakon što je Krist uzašao na nebo.
Krist poziva nas da činimo isto. Čezne za time da širimo Njegovu poruku, odnosno Radosnu vijest. Možda se ne osjećamo sposobnima, no s Duhom Svetim koji je u nama, više smo nego sposobni.
Trebamo pronaći taj mir, koji nadilazi svako razumijevanje i koji nam omogućuje življenje u hrabrosti, vjerovanje u Njegov plan i u ono u što nas je Krist poslao. Ako naš svijet čezne za mirom, hajdemo ga ponuditi svijetu!
Mir vama, prijatelji!
Autorica: Alicia Searl; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
