Danas smo svjedoci velikog broja razvoda. Mogu li se muž i žena razvesti zbog bilo kojeg razloga? Što Biblija kaže o tome?
Osnovno učenje Svetog pisma od početka vremena o braku bilo je (i jest): jedan muškarac i jedna žena za cijeli život (pročitajte Postanak 2, 21-24; Rimljanima 7, 2-3; 1. Korinćanima 7, 39). Sveto pismo, dakle, dosljedno govori da je brak doživotna obveza.
Isus je odnos između muža i žene ovako opisao u Mateju 19, 5-6:
“Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.”
Mogu li se muž i žena razvesti zbog bilo kojeg razloga?
Brak, koji je Bog stvorio kao zajednicu “jednog tijela”, treba biti znak Božjeg neraskidivog saveza s nama. Ovo je važan simbol u cijelom Svetom pismu: Bog se uspoređuje s mužem, a Božji narod sa ženom. Kada, Božjom milošću, uspijemo održati brak, postajemo simboli — nesavršeni simboli, ali ipak simboli — Božje vjernosti svome narodu. Brakovi bi trebali trajati jer su simboli trajne Božje ljubavi prema nama.
Isus je dao jednu iznimku za zakoniti razvod i ponovni brak: taj uzrok je blud (seksualni nemoral). Isus daje osobi koja se razvodi od svog bračnog druga zbog bluda pravo na ponovni brak.
A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub. (Matej 19, 9)
Kada dođe do razvoda zbog bilo kojeg drugog razloga, a uslijedi ponovni brak, dolazi do preljuba.
Bog mrzi razvod
“Jer ja mrzim otpuštanje žena – govori Jahve, Bog Izraelov – i onog koji nevjerom haljine svoje kalja – govori Jahve nad Vojskama! Poštujte dakle život svoj, ne budite nevjerni!” (Malahija 2, 16)
Muževi i žene trebaju poštovati brak i ne rastavljati ono što Bog spaja (Hebrejima 13, 4). Brak je Božje djelo, a ne ljudsko, pa ga samo Bog može rastaviti. Shvaćate li ozbiljnost ovog odlomka? Grijeh je rastaviti brak koji je Bog spojio. Ako netko prekrši bračni zavjet čineći blud, nevina osoba ima Božje odobrenje da otpusti bludnika i ponovno stupi u brak. Bog ne daje nikakvo pravo na ponovni brak bludniku ili ljudima koji su razvedeni zbog bilo kojih drugih razloga. Takvi su da “ostanu neoženjeni ili se pomire” (1. Korinćanima 7, 10-11).
A oženjenima zapovijedam, ne ja, nego Gospodin: žena neka se od muža ne rastavlja – ako se ipak rastavi, neka ostane neudana ili neka se s mužem pomiri – i muž neka ne otpušta žene. Ostalima pak velim – ja, ne Gospodin: ima li koji brat ženu nevjernicu i ona privoli stanovati s njime, neka je ne otpušta. I žena koja ima muža nevjernika te on privoli stanovati s njome, neka ne otpušta muža. Ta muž nevjernik posvećen je ženom i žena nevjernica posvećena je bratom. Inače bi djeca vaša bila nečista, a ovako – sveta su. Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog. Jer što znaš, ženo, hoćeš li spasiti muža? Ili što znaš, mužu, hoćeš li spasiti ženu? (1. Korinćanima 7, 10-16)
Početak ovog odlomka jasno govori da je Božja želja da bračni parovi ostanu zajedno, čak i kroz nesuglasice i poteškoće u braku. Pavao iznosi argument da su nevjerna žena ili muž posvećeni kroz vjernog muža ili ženu. Posljednji paragraf citiranog odlomka govori o napuštanju i objašnjava da je u redu dopustiti nevjernom supružniku da napusti brak ako to želi. Ako se jedan supružnik tijekom života preda Bogu, a drugi ostane nevjeran, Pavao kaže da vjernik nije vezan u takvim okolnostima. On, dakle, kaže da nije krivo dopustiti nevjernom bračnom partneru da ode.
