Moj muž mi nije kupio poklon za Božić
Foto: Faithit.com

„Moj najveći dar u ovom životu je to što sam ti supruga”. Moj se muž nasmijao mojim srdačnim riječima. „Hvala ti dušo”, odgovorio je, „To mi mnogo znači”.

Moj dar njemu bilo je to što ga cijenim, a njegov dar meni je svaki dan. Svaki dan kada mi je djelima pokazao svoju ljubav.

Vidite, moj muž mi ove godine nije kupio poklon za Božić.

Prije dva tjedna spomenula sam mu neke svoje misli dok smo se vozili kući nakon obavljanja nekih poslova.

„Mislim da si ovog Božića ne bismo trebali davati poklone”, rekla sam mu.

Tada sam mu rekla činjenice. Imamo samo ograničeno vrijeme prije nego se spakiramo i odemo u posjet obitelji koja je od nas udaljena 750 km. Ja ću raditi smjene od 12 sati, nekoliko njih za redom, do dana kada ćemo krenuti na put. Još smo imali mnogo kupovati za članove obitelji budući da je Božić. Da, odlični smo u odgađanju i razvlačenju. Ujedno, budimo iskreni, naše financije su ograničene. Onda je tu bila stvar u tome što ne znam što želim. Razmislila sam što bih mogla poželjeti, ali se nisam mogla sjetiti ničega što bi mi treba.

VIDI OVO: Zašto za Božić darujemo jedni druge? Kakve to veze ima s Kristovim rođenjem?


Protekle godine naših života su se okretale oko fokusiranja na važne stvari kao zajedničko provedeno vrijeme, manje i manje materijalnih stvari koje vrlo malo znače. Riješili smo se mnoštva „stvari” iz našeg auta prije nego smo započeli svoj put te nam je bilo jako lijepo jer smo se lakše osjećali bez sveg tog nepotrebnog smeća.

„Znaš, nismo imali vremena biti nasamo od srpnja. Možda bismo mogli otići na spoj dok nam obitelj bude čuvala djecu. To bi mogao biti naš međusobni božićni dar”, predložila sam.

Jako je brzo dogovorio: „Sviđa mi se”.

Nakon nekoliko božićnih okupljanja, nakon što sam vidjela poklone koje su supružnici davali jedno drugome, pomislila sam na moj nepostojeći poklon prošlu večer.

Sjećam se prošle veze u kojoj je moj partner jako puno zarađivao. Uvijek bi mi kupovao nakit, mnogo zlata i dijamanata, skupu odjeću, sve što sam zatražila. Ujedno se sjećam da se nikada nisam osjećala dovoljno lijepo, ili kao da nisam dovoljna (točka) za njega. Živjela sam s neprestanim osjećajem kao da ja nisam njegov dar, unatoč darovima kojim me je obasipao. Tako sam živjela 6 godina. Stvari koje mi je on davao dosezale su strop, ali sam shvatila da nisam voljena.


Tada sam pomislila na svog biološkog oca. Sjećam se kada sam imala 19 godina te sam se pokušala povezati s njim. Odveo me je u šoping, kupio mi je cipele od 100 dolara i hlače od 100 dolara. Osjećala sam se kao da time pokušava nadoknaditi izgubljene godine te sam mu pustila da to čini. Imala sam 19, ipak. No na kraju, ni cipele od 1000 dolara ne bi učinile nikakvu razliku. Mnogo godina kasnije, kada smo se opet udaljili, pogledala bih te cipele u ormaru i shvatila da pokloni ništa ne znače. Prisutnost znači. Napokon sam se riješila tih cipela. No danas sam pričala sa svojim tatom koji me je posvojio.

U mom životu, imala sam mnogo i imala sam malo. No u svim tim iskustvima mijenjala bih sve što sam imala na svijetu za pravu ljubav i sve što uz nju dolazi. Nakon tih misli prošle večeri sam otvorila srce i dušu svom suprugu prije nego smo zaspali.

„Moj najveći dar u ovom životu je to što sam ti supruga”.

Od trenutka kada sam se ponovno povezala sa svojim starim dečkom, koji mi je sada suprug, nikada nisam sumnjala u njegove osjećaje. On bi mi često slao poruke samo da me pozdravi i da mi do znanja da mari. I to je bilo u vrijeme kada slanje poruka mobitelom nije bilo baš često te je nama rođenima u 70-ima bilo malo teško prilagoditi se tehnologiji. Sjećate se pritiskanja tipaka na mobitelu kako biste pronašli pravo slovo?

VIDI OVO: Trebamo li se darivati za Božić?


On nije bio baš velik u davanju poklona, čak ni tada, ali je uvijek bio velik u davanju ljubavi. Njegovi darovi ljubavi vraćali su se u vrijeme kada sam ih najviše trebala. Nakon tako mnogo gubitka, dao mi je cijelo svoje srce. Svaku trunku svog srca.

Čak i sada, nakon gotovo desetljeća braka, nakon troje djece, bez sumnje u našu ljubav, on mi nije prestao pokazivati. Hvala Bogu pa je slanje poruka postalo lakše.

Svaki mi dan daje divne darove, darove njegovog vremena, pažnje i privrženosti. On mi dalje dar slušanja mojih briga, dar svijesti o mojim osjećajima, dar osjetljivosti na moje potrebe. On mi daje dar brige za naš dom, neprestanog služenja meni te pokazivanja našim kćerima kako muškarac treba tretirati svoju suprugu. On mi daje dar poštovanja te cijeni moje mišljenje. On mi daje dar podučavanja naših kćeri te ih vodi da svaki dan hodaju bliže Gospodinu.

Naravno, daje mi dar čiste kuće i složenog rublja, ali mi ujedno daje i dar svega svoga. Svaki dio njega pripada meni, a svaki dio mene pripada njemu. On me potiče da budem bolja osoba, a kada posrnem, on odmah oprašta. On mi daje suosjećanje, realistična očekivanja i jako mnogo komplimenata. Tako mnogo komplimenata da nemam izbora nego vjerovati da sam toliko predivna koliko on tvrdi.

Moj muž mi nije kupio poklon za Božić. Umjesto toga mi daje dobre darove svaki dan. Svaki dan braka s njim ga još više volim. Svaki dan se osjećam voljenijom. Svaki dan se vidim jasnije kroz roza naočale kroz koje me on gleda, i svaki dan se osjećam sve više blagoslovljenom dok shvaćam koliko sam posebna u njegovim očima. Njegova predanost moj je svagdanji dar, naše partnerstvo je moj najveći dar, svaki dan odmatamo budućnost naše neprestane ljubavne priče – a to je bolje od bilo čega što novac može kupiti.

No, jako se radujem tom spoju.

Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com