Moj san o samačkom životu – Anatema za neudane žene

Kao neudana žena u svojim srednjim dvadesetim, znam da razdoblje samačkog života često može biti ispunjeno razočaranjem i boli. Nadam se da ću muža i svoju obitelj držati blizu svog srca, ali se isto tako nadam da ću Isusa držati još bliže. Na kraju svog života, bilo da sam u braku bila 40 godina ili provela sama 70, čeznem za time da drugi za mene kažu: „Bila je predana Isusu.“

Bili samci ili u braku, pripadamo nekome drugome.

Možda na mom povratu poreza u rubrici bračnog statusa piše: „Samac“, ali ne znači da sam nedefinirana. Pripadam nekome. I to nije samo neki nedostižan budući supružnik. Govorim o Kristu. Ja sam njegova.

Budući da nas je Krist otkupio svojom krvlju, nismo svoji (1. Korinćanima 6,19-20). Nismo stvoreni ni spašeni za ovo područje, već jedno drugo područje, ono duhovno. A u tom duhovnom području, Isus je jasan da ljudi niti se žene, niti udaju. Dakle, unatoč činjenici da je brak nešto prekrasno i sveto, nismo stvoreni za zemaljska bračna blaženstva. To nas treba potaknuti da proživimo velike snove kao samci sada, dok čekamo na brak.

Stvoreni smo za Krista, da budemo jedno s njime. On i ja – stvoreni jedno za drugo (Efežanima 1,5-6). To je vjenčanje u nebu, i stvoreno za nebo. On je naš i mi smo njegovi. I to jedinstvo može zadovoljiti sve druge čežnje. Čak i ako supružnik umre, napusti nas, razočara ili nikada se uopće ne pojavi, već imamo savršeno jedinstvo slave i radosti u iščekivanju, koji daleko nadilaze blijedu kopiju koju smo možda uživali neko vrijeme ovdje.

Samački život je dobar

Po svemu sudeći, Pavao je barem većinu svog života proveo kao samac, a govorio o bračnom statusu na divan način. Biti samac je nešto dobro i dar je od Boga (1. Korinćanima 7,7-8). Mogu se sutra ujutro probuditi sigurna da je činjenica da nisam u braku trenutno nešto dobro za mene, i da je to moj poziv tog dana. Bog ne daje drugorazredne darove. Ne radi se o tome da tražim kruha samo kako bi mi Bog dao kamen (Matej 7,9). Ne, samački život i brak su različiti darovi, svaki s izazovima i blagoslovima, ali su podjednako dobri.

Elisabeth Elliot piše:

„Ali sada kada sam provela 41 godinu sama, naučila sam da je to uistinu dar. Ne onaj koji bih odabrala. Ne onaj kojeg bi mnoge žene odabrale. No, mi ne biramo svoje darove, sjećate se? Dobili smo ih od božanskog Darivatelja koji zna kraj od početka i iznad svega nam želi dati dar samoga sebe.“

Bez obzira što me čeka u budućnosti, znam da me danas pozvao da primim dar samačkog života, koliko god taj dar možda bio težak nekih dana. Kada nam Bog daje darove koje ne bismo izabrali, također nam daje samoga sebe na načine koje inače ne bismo poznavali.

Ovaj svijet nije naš dom

Oni koji još uvijek nisu u braku čeznu za ljubavi i mjestom kojeg će nazivati domom. Želimo ono što je dobro i naša je bol opravdana. No, lako nas razočaraju privremena blaga, zaboravljamo da ovo slomljeno i izbrazdano mjesto nije naš vječni dom. Nijedan brak neće trajati vječno. Čak i najbolji brak mora završiti smrću. To znači da oženjeni i neoženjeni podjednako moraju oblikovati svoje mišljenje u vezi ove istine:

„A ovo vam kazah, braćo, jer je vrijeme kratko. Preostalo je da i oni koji imaju žene budu kao da ih nemaju; i oni koji plaču, kao da ne plaču; i oni koji se raduju, kao da se ne raduju; i oni koji kupuju, kao da ne posjeduju; i oni koji se koriste ovim svijetom, kao da ga ne iskorišćuju. Jer prolazi obličje ovoga svijeta“ (1. Korinćanima 7,29-31).

Pavao ne govori svojim čitateljima da zanemare svoje obitelji, već preokreće naše paradigme, priprema nas da živimo kao putnici u svijetu osuđenom na propast. To znači da oženjeni trebaju živjeti kao da im nije određeno zadržati svog supružnika, a neoženjeni trebaju živjeti kao da im nije određeno imati supružnika. Na kraju vremena ovdje na zemlji, samo će naše sjedinjenje s Kristom preživjeti.

Samački život je za pobožnost

Od apostola Pavla do Elisabeth Elliot, svi oni zapravo govore samo jedno. Samački život je za pobožnost – za življenje za Evanđelje i ljubav kao što Krist ljubi.

„Neoženjeni se brine za ono što je Gospodnje, kako da ugodi Gospodinu… Neudana se brine za ono što je Gospodnje, da bude sveta i tijelom i duhom“ (1. Korinćanima 7,32. 34).

Bog nam nudi samački život kao priliku da služimo Kristu. Predanost nije samo hobi da nam prođe vrijeme dok čekamo na nekoga savršenog. Ne, to je ono što smo dočekali. Krista. Netko Savršen je već došao, i došao je da nam da samoga sebe. Čekali smo sreću; a ovdje je ljubav veća od našeg razumijevanja i radost izvan naših najluđih snova.

Neka kao neudane žene kažemo da je naša jedina briga ugoditi Gospodinu, da je naš jedini cilj predanost Kristu cijelim srcem. Neka to bude naš barjak koji balansira naše dane, naša jedina mantra, bili u braku ili ne.

Stvoreni ste da uživate u onome što nadilazi ljepotu braka i traje čitavu vječnost. Tražite ga da upotrijebite svoj samački život i brak, koji god vam dar Bog daje.

Autorica: Leanna Branner; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org