Anđeli su, prema biblijskom svjedočanstvu, razumna, moralna i duhovna bića koja je stvorio Bog. Njihova je prvenstvena zadaća dvostruka: klanjati se Bogu na nebu i izvršavati Njegove naume na zemlji.
Neki su rani crkveni pisci vjerovali da anđeli mole – Tertulijan, crkveni pisac iz drugog stoljeća, tvrdio je da mole “svi anđeli, svako stvorenje”, dok je Klement Aleksandrijski govorio o duhovnom čovjeku koji moli zajedno s anđelima, u njihovoj neprestanoj blizini. Ipak, kada se okrenemo samom biblijskom tekstu, ne nalazimo nijedan izravan primjer anđela koji moli onako kako moli čovjek.
Anđeli kao klanjatelji, glasnici i Božji izvršitelji
Sveto pismo anđele prikazuje kao mnoštvo nebeskih bića koja neprestano hvale, slave i klanjaju se Bogu oko njegova prijestolja (usp. 1 Kr 22,19; Ps 103,21; Ps 148,1-14; Iz 6,1-6; Otk 4,8). Slavljenje i hvala nisu posve isto što i molitva u strogom smislu riječi, no svakako predstavljaju oblik obraćanja i predanosti Bogu, pa ih se donekle može shvatiti i kao molitveni čin.
Uz klanjanje, jedna od glavnih zadaća anđela bila je i služenje utjelovljenom Sinu Božjemu. Tijekom Isusova zemaljskog djelovanja anđeoska aktivnost postaje osobito vidljiva: navješćuju njegovo rođenje (usp. Lk 1,26-33; 2,13), štite ga kao dijete (usp. Mt 2,13), jačaju ga nakon kušnje u pustinji i u Getsemanskom vrtu (usp. Mt 4,11; Lk 22,43), odvaljuju kamen s njegova groba (usp. Mt 28,2) te navješćuju njegovo uskrsnuće (usp. Mt 28,6).
Bog anđele šalje i da pomažu Njegovu narodu (usp. Heb 1,14), da ga čuvaju i izbavljaju iz opasnosti (usp. Dn 6,22; Ps 34,7; 91,11-12) te da prenose poruke i objave vezane uz njegove naume (usp. Dn 9,21-23; Lk 1,26-38; 2,8-14; Mt 1,20-21; Dj 10,3-6).
U Bibliji anđeli sudjeluju u izvršavanju odgovora na ljudsku molitvu (usp. Dj 5,19-20; 12,6-11), donose ohrabrenje u opasnim trenucima (usp. Dj 27,23-24), skrbe za vjernike u času smrti (usp. Lk 16,22), pomažu jedni drugima (usp. Dn 10,13) pa čak se i bore protiv zlih duhova u ime ljudi (usp. Jd 1,9). Arkanđeo Mihael djeluje kao zaštitnik Izraela (usp. Dn 12,1), a anđeli će sudjelovati i u provedbi Božjeg suda nad narodima u vrijeme velike nevolje (usp. Otk 8-9; 16).
Sluge, a ne prosjaci pred Bogom
Bog se anđelima često koristio kao svojim oruđem za kažnjavanje neprijatelja (usp. 2 Kr 19,35; Iz 37,36; Dj 12,23; Ps 35,5-6) te za provedbu suda i stege nad vlastitim narodom (usp. 2 Sam 24,15-17; Ps 78,49). Kad su Adam i Eva sagriješili i bili protjerani iz vrta, upravo je anđeo bio postavljen da im brani povratak u Eden.
Nigdje u Bibliji ne spominje se da bi zagovorna molitva bila zadaća anđela. Bog ih je stvorio da mu služe i da ga slave. Psalam ih opisuje kao “moćnike koji izvršujete njegove zapovijedi, poslušni glasu riječi njegove… koji vršite volju njegovu” (usp. Ps 103,20-21, KS). Anđeli su, dakle, Božja oruđa, a ne molitelji koji pred njim iznose vlastite potrebe. Oni su podložnici, a ne samostalni akteri koji Bogu upućuju vlastite zahtjeve.
Ta razlika nije slučajna, nego proizlazi iz same njihove naravi i uloge: anđeli djeluju u drugačijem duhovnom poretku od ljudi, izravno izvršavajući ono što im je povjereno, pa im stoga nije potrebno moliti Boga za vlastite potrebe onako kako to čini čovjek, ograničeno i ovisno biće koje se u molitvi obraća svome Stvoritelju.
Dok čovjek moli tražeći milost, vodstvo i pomoć u svojoj slabosti, anđeli u savršenoj poslušnosti izvršavaju ono što im Bog povjeri, trajno okrenuti njegovoj slavi.
