”Svemu se mogu oduprijeti osim kušnji”, priznao je Oscar Wilde. Smiješimo se dršćući. Jednostavnom molitvom “Ne uvedi nas u napast” Isus nas podsjeća na ono što svako ljudsko biće zna i suviše dobro. Kušnja je posvuda, a svi smo mi ranjivi.
Često se odupiranje čini uzaludnim, a snaga volje se čini nedostatnom. Erwin Lutzer je to dobro shvatio: “Kušnja nije grijeh; ona je poziv na borbu.”
Kušnja je borba zbog toga što je grijeh više od izbora – to je sila, vrebajuća sila. Bog je rekao Kajinu: “Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba” (Postanak 4,7). Živjeti u našem svijetu znači biti okružen utjecajima koji su primamljivi tijelu, povlače našu dušu, mame našu ljubav i zavode našu volju.
Jednostavna molitva: “Ne uvedi nas u napast”, međutim, daje nam nadu da se ne moramo boriti sami. Ovdje nas Isus poziva da ovisimo o njegovu svetom, nebeskom Ocu. Moleći za osobnu čistoću, možemo nadvladati kušnju i pomaknuti prve linije svetosti u našim životima.
Martin Luther pronicljivo povezuje kušnju s molitvom na ovaj način: “Bog uživa u našim kušnjama, a ipak ih i mrzi. On uživa u njima kada nas tjeraju na molitvu; mrzi ih kada nas dovode u očaj.”
Što znači moliti “Ne uvedi nas u napast”? Kuša li nas Bog namjerno ukoliko ne molimo da to ne čini? Traži li Isus od nas da molimo: “Gospodine, molim te nemoj učiniti da propadnem?”
U Jakovu 1,13 nalazimo pouku koja nudi rješenje: “Neka nitko u napasti ne rekne: Bog me napastuje. Ta Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga.” Dakle, kako god shvatili “Ne uvedi nas u napast”, nikako ne podrazumijeva da Bog ima ulogu kušača.
Ključ leži u grčkoj riječi koju upotrebljavaju i Isus i Jakov za kušnju – peirasmos. To može podrazumijevati kušnju u specifičnom smislu, kao u Jakovu 1,13, no također može značiti provjera u općenitom smislu. Nije svaka provjera kušnja, no svaka je kušnja provjera. A znamo da Bog dopušta svakojake provjere kako bi ojačao našu vjeru da postanemo sudionici njegove svetosti (Hebrejima 12,10).
Postoji opasnost da nas bilo koja provjera može nadvladati. Umjesto da nas učini jačima, može nas zapravo oboriti i uvesti u zamku. Dakle, ako je sigurno da nas sam Bog ne kuša na grijeh, tada nas Isus uči moliti: “Zaštiti nas u onim područjima provjere gdje smo ranjivi, čuvaj nas od onih grijeha koji nas zavode, i ojačaj nas da ne pogriješimo.” Drugim riječima, “Ne uvedi nas u napast.”
Ovo je zaštitnička, osnažujuća molitva koja prepoznaje naše slabosti usred moralne provjere i time i našu potrebu za Božjom većom silom za nadvladavanje. Isus nas uči da se uvijek molimo u skladu s Božjom voljom kada molimo silu Duha Svetoga za nadvladavanje zla, da nas oslobodi od grešnih navika i da nas ojača za donošenje pobjedonosnih odluka.
ANATOMIJA KUŠNJE
Kako bismo u potpunosti razumjeli važnost Isusove molitve, korisno je najprije razumjeti na koji način kušnja djeluje. Nakon pojašnjavanja kako nas sam Bog ne napastuje zlim, Jakov opisuje tri odvojene faze procesa kušnje – plan, iscrpljivanje i smrt.
Jakov izjavljuje: “Nego svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači [plan] i mami [iscrpljivanje]. Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću [smrt]” ( Jakov 1,14.15). Za razumijevanje ova tri koraka analizirat ćemo slučaj nerazumnog mladića u Izrekama 7,6-8. Počinje s planom: “Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina.”
Ovaj se mladi čovjek ponašao neodgovorno sa svojim ograničenjima. Upao je u zamku najprije zato sto je zalutao u pogrešno područje – “prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući” (redak 8). U međuvremenu si je dopustio i uvlačenje modela skrovitosti u svoje življenje – “u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina.” Potom je podcijenio ono što je poduzeo. Njegova neopreznost nije bila jednaka agresivnosti kušnje: “i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu” (redak 10).
Faza plana iznjedruje želje koje nas “odvlače” ( Jakov 1,14). Zatim dolazi iscrpljivanje. Ovdje naš otpor prema kušnji biva nagrižen i zapravo bivamo “namamljeni” griješiti ( Jakov 1,14). Grijeh je započeo kao igra njegovog ega.
Izreke 7,13-15 nam pokazuju na koji način grijeh golica naš ego: “… i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te.”
Ovaj se mladić dao prevariti rečenicom “ti si poseban i zaslužuješ to”. U nastavku slijedi uključivanje svih njegovih pet osjetila, koja ga uvlače u zamku njegove vlastite “senzualnosti”. Svojim zavodljivim glasom [zvuk] (redak 21), ona ga mami unutra: “Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim [pogled]; svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom [miris]. Hajde da se opijamo nasladom do jutra [okus] i da se radujemo užicima ljubavi [dodir]” (reci 16-18).
U tom trenutku, sve što je potrebno da njegov otpor bude potpuno iscrpljen je dopuštenje u mislima da čini ono što zna da ne bi smio. Napasnica je spremna ponuditi racionaliziranje: “Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu” (reci 19.20).
Nitko ne može griješiti bez da laže samom sebi. Kušnja nas vara, tjerajući nas da racionaliziramo da nećemo biti uhvaćeni; da nitko neće znati; da nitko neće biti povrijeđen; da se ne isplati odupirati se; da imamo pravo učiniti to; da zaslužujemo to; da Bog neće imati protiv. Budući da ovaj mladić dopušta svojim osjetilima da prevladaju njegovo Bogom-dano prosuđivanje, on podliježe njezinom zavođenju: “Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama” (redak 21).
Zatim dolazi smrt. Kušnja ga mami i iscrpljuje. Ono što slijedi je tako ljudski, a tako tragično. “I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku i ne znajući da će ga to života stajati” (redak 22).
MOLITI STRATEŠKI
Čvrst moralistički legalizam i odlučna volja neće postići cilj kada je riječ o ovoj vrsti borbe. Pavao nas jednako tako upozorava u Kološanima 2,21-23: “Ne diraj, ne kušaj, ne dotiči? … Uredbe i nauci ljudski! Po samozvanu bogoštovlju, poniznosti i trapljenju tijela sve to doduše slovi kao mudrost, ali nema nikakve vrijednosti, samo zasićuje tijelo.”
Potrebno nam je nešto moćnije od nas što će ukrotiti “zle želje” ljudskoga srca i dati nam nove sklonosti. To je, zapravo, ono za što molimo kada molimo “ne uvedi nas u napast.” Ta božanska, duhovna sredstva mogu biti naša kroz molitvu zbog Kristove smrti i uskrsnuća. Kristova žrtva na križu naša je pomoć u odolijevanju zlim željama, a uskrsna sila Duha Svetoga pomoć u suprotstavljanju iscrpljujućim “zavođenjima” kušnje. Evo i nekoliko savjeta za stratešku i specifičnu molitvu u nastojanju življenja svetim životom.
MOLITI KAKO BISMO IZMAKLI PRIJEVARI
Prvo, usredotočite se u molitvi na Kristov križ i, po vjeri, dohvatite realnost da ste mrtvi grijehu zbog križa. Po Kristu više niste rob zlim željama koje vas mame. To znači da imate mogućnost ne reagirati na njih kao što ni mrtva osoba ne reagira na grješno zavođenje. To započinje vjerom u molitvi koja će možda trebati zanijekati vaše osjećaje. Pavao vas podsjeća: “Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. … Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!” (Rimljanima 6,6.11).
Drugo, tražite i vjerujte u nadnaravno oslobođenje i Kristovu zaštitu nad vašim životom. Na križu je sotona razoružan (Kološanima 2,15), a pobjeda nad njegovim prijevarama i moći dana je vama.
Treće, zamolite Gospodina da vam pomogne postaviti svoje granice u životu koje će vas čuvati od područja osobne ranjivosti. Tražite od Boga hrabrost da možete izbjeći uzore tajnovitosti koji bi vas, poput nerazumnoga mladića iz Izreka 7, naveli da zalutate u područja pod okriljem tame.
Četvrto, molite se za “strah Gospodnji”. Molite za otkrivanje Božje svetosti koja će vas učiniti poniznima i koja će čuvati vaše srce pokajničkim i poslušnim. Bog je rekao: “Ali na koga svoj pogled svraćam? Na siromaha i čovjeka duha Postoji opasnost da nas bilo koja kušnja može nadvladati. Umjesto da nas učini jačima, može nas zapravo oboriti i uvesti u zamku. Dakle, ako je sigurno da nas sam Bog ne kuša na grijeh, tada nas Isus uči moliti: “Zaštiti nas u onim područjima provjere gdje smo ranjivi, čuvaj nas od onih grijeha koji nas zavode, i ojačaj nas da ne pogriješimo.” Drugim riječima, “Ne uvedi nas u napast.”ponizna koji od moje riječi dršće” (Izaija 66,2).
Posljednje, molite se čitajući Izreke, usredotočujući se na odluke koje donosite u životu. Čitajte retke polagano i zatim se molite uz pomoć njih, iznoseći njihov sadržaj Bogu kao osobnu molbu za življenje u svetosti.
MOLITVA ZA ODUPIRANJE ISCRPLJIVANJU
Molite se neprestano da budete ispunjeni Duhom Svetim. Neka to bude vaš najvažniji molitveni zahtjev. Duh Sveti donosi uskrsli život Isusa kako bi vas oživio i za pravednost i pomogao vam da živite u poslušnosti Kristu u svome ranjivom, smrtnom tijelu. Pavao vam daje nadu:
“Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama” (Rimljanima 8,11).
Zamolite Gospodina da vam pomogne da budete osobno disciplinirani. Za razliku od nerazumnoga mladića u Izrekama 7, pouzdajte se u Gospodina da vam da snagu reći ne nagonima i hrabrost koja će vam biti potrebna da biste prestali uvijek udovoljavati sebi u svemu. Zamolite Boga da vam otkrije ona područja prijevare i pogrešnog mišljenja koja dovode do grešnih ponašanja. Kako racionalizirate grijeh lažući sebi o Bogu, o sebi, o onima oko sebe, ili o posljedicama grijeha?
Neka vaše vrijeme za molitvu ne bude samo nabrajanje popisa molitvenih zahtjeva. Primjenjujte ono što apostol Pavao naziva “zajedništvo Duha Svetoga” (2 Korinćanima 13,14). Odvojite vrijeme za obožavanje Boga i doživljavanje njegove prisutnosti u svom srcu. U tišini razmišljajte o njemu i slavite ga riječima. Molite u jezicima. Prinesite mu svoju dušu i svoju privrženost prema njemu. Neka njegovo pravedno srce ispuni vaše. Kao što nas Juda upućuje: “A vi, ljubljeni, naziđujte se na presvetoj vjeri svojoj moleći se u Duhu Svetom” ( Juda 20).
NOVE SKLONOSTI
Postaje jasno da se fokusiranje u molitvi na Kristovu smrt i uskrsnuće uvjerljivo suprotstavlja središnjem pitanju naših sklonosti. Rečeno riječima P. T. Forsythea: “Ukoliko nije u nama ono što je iznad nas, ubrzo ćemo se podložiti onome što je oko nas.” U srži svih naših idolopoklonstava i grešnih uzora, je problem naših grešnih sklonosti ili “zlih želja” ( Jakov 1,14). Apostol Ivan nas upozorava: “Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve” (1 Ivanova 2,15).
Mog osobnog prijatelja, Johna, vatrogasni je odjel u Los Angelesu prije nekoliko godina proglasio vatrogascem godine. On je snažan čovjek koji je gorljivi sljedbenik Isusa i koji je osobno doveo Isusu mnoge druge snažne ljude. Jednom mi je objasnio kako ga je jednom jedan njegov mentor potaknuo da ustane svako jutro i moli: “Gospodine, pomozi mi da volim ono što ti voliš i mrzim ono što ti mrziš.”
To je molitva koja nas oblikuje i jača nas na razini naših sklonosti. O Isusu je rečeno: “Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje” (Hebrejima 1,9). Moliti “Ne uvedi nas u napast” u konačnici znači moliti da se naše sklonosti podudaraju s njegovima.
Škotski propovjednik i pisac Thomas Chalmers (1780.-1847.) jednom je propovijedao propovijed naslovljenu “Potiskujuća snaga nove ljubavi”. Potrebna nam je potiskujuća moć gorljivosti za Boga koja obuzima naša srca, istiskujući vani one pogrešne, svjetovne sklonosti koje proizlaze iz požude, pohlepe i ponosa. To je pitanje naših srca i onoga što volimo.
Stoga molimo kao što je Chalmers molio: “O neka bi tvoj Duh, koji je učinio da ovaj predivan svijet ljepote i reda nastane iz kaosa, djelovao s istim učinkom u mojoj mračnoj, zamućenoj i razorenoj duši.” Ili, kao što nas je Isus učio moliti: “Ne uvedi nas u napast”.
Autor: James T. Bradford
