Može li me moja pokojna mama vidjeti?

Može li me pokojna mama vidjeti iz raja? Zašto bi netko tko je u raju imao želju gledati dolje na svijet koji mu je uzrokovao toliko boli?

Znate li što je najtužnije u vezi toga što moja majka više nije živa? Sjećam se kada sam svoju majku prvi puta upoznala s kćerkom svoga dečka. Požurila se do ormara, ondje je pronašla igračku koju je čuvala i dala je to plavokosoj petogodišnjakinji.

„Čuvala sam to za onda kada budem imala unuke“, dodala je sa smiješkom.

Promatrala sam zadovoljni izgled na njezinom licu dok je sjela na pod s djevojčicom koja će postati moja polukćerka dvije godine nakon što će moja majka umrijeti. Izgledala je tako sretno kao da je dio koji joj je nedostajao bio pronađen.

VIDI OVO: Molitva za pokojne: Trebamo li moliti za preminule osobe?

Nakon rođenja moje prve kćeri bila sam ispunjena radošću, ali ono što je vrebalo na rubovima moje radosti bila je tužna melankolija. Ona je bila podsjetnik na stvari koje nisam mogla promijeniti, stvari za koje sam priželjkivala da su drugačije, ali koje nisu bile. Uzela bih kćer, pogledala njezino lice i ondje bih vidjela mamu, nakon čega bih tu misao odgurnula.

Gledala bih svoju djecu kako po prvi puta hodaju ili kažu nešto vrlo pametno i od nigdje moje srce bi se ražalostilo jer ove divne trenutke nisam mogla podijeliti sa svojom majkom. Više od svega željela je biti baka, ali nije dovoljno dugo poživjela da bi vidjela ijedno od unučadi. Sada ih ima osmero.

VIDI OVO: Mogu li nas mrtvi vidjeti?

„Tvoja mama te gleda odozgo sa smiješkom“

Ljudi bi govorili stvari za koje su mislili da su utješne, kao što su: „Tvoja mama te gleda odozgo sa smiješkom“, ali ja tu nisam mogla pronaći utjehu. Ne onu pravu. Nisam mogla vjerovati u takve stvari. Zašto bi netko tko je u raju imao želju gledati dolje na svijet koji mu je uzrokovao toliko boli?

Nisam to rekla nikome, ali nisam vjerovala da nas ona može vidjeti. Misli o njoj su me rastuživale, a misli o tome da ona ne uživa u stvarima koje meni uzrokuju toliko radosti su me još više rastuživale. Činjenica da zbog svoje tuge nisam željela razmišljati o njoj je bilo najtužnije od svega.

Nedavno sam počela istraživati i učiti o raju. Toliko toga nisam razumjela, čak je bilo i nekih pretpostavki u koje sam vjerovala, a koje zapravo nisu bile istinite. Kako sam počela dublje roniti u istraživanja o raju koja su se zasnivala na biblijskim istinama, otkrila sam neke stvari zbog koje se moje mišljenje okrenulo naglavačke.

PROČITAJTE: Čuju li nas pokojnici?

Vjerujem da me moja pokojna mama može vidjeti

Sada vjerujem da me moja majka može vidjeti. U Otkrivenju čitam o mučenicima koji gledaju dolje na zemlju. U Hebrejima čitam o velikom oblaku svjedoka. U Luki čitam o Abrahamu i Lazaru koji su vidjeli bogataša koji gori u paklu. Čitam o Samuelu koji je bio svjestan svega što se dogodilo otkako je umro, o Mojsiju i Iliji koji su znali isto. Čitam različite stvari i moje srce počinje vjerovati da je vrlo moguće da nas moja majka može vidjeti.

Nisam sigurna zašto, ali to mi je dalo mir koji nikada ranije nisam imala. Izgleda da sam joj uvijek htjela udovoljiti, a znanje da me može vidjeti u ovome trenutku u mome životu me čini sretnom. Osjećala sam se dobro u duhu, po prvi puta u životu, jer je znala da mi ide dobro. Da su djevojčice prekrasne i da imaju njezinu ćud.

Zbog onoga što znam o raju iz Pisma ne mislim da ona sjedi, gleda naše živote ili da čeka naš dolazak. Po prvi puta u životu znam da je ona u potpunom miru, slobodna od bilo kakve boli. Znam da joj je srce puno radosti i sigurna sam da je nečime zauzeta dok je u raju.

Mislim da zna da smo sretni

Stoga, ne mislim da ona na naše živote gleda kao na reality emisiju, ali sam sigurna da joj je Bog pokazao njezinu prekrasnu unučad koja raste ovdje na zemlji. Mislim da zna da smo sretni i da je to šlag na torti sve one obilne radosti koju doživljava. Ona je previše zauzeta proslavljanjem Boga da bi čekala na naš dolazak, ali sam sigurna da se smije posebnim smiješkom zbog toga što će jednoga dana upoznati svoje unuke.

Nedavno sam shvatila da se zbog ovog pomaka u razmišljanju mogu detaljnije sjetiti nje. Mogu se sjetiti uspomena njezinog smijeha, osmijeha, ljubavi koju je imala prema meni, a da ne budem preplavljena tugom.

Mogu je se sjetiti sa sretnim smiješkom na svome licu uz komentar ”volim te mama” uz iščekivanje da ćemo se jednoga dana opet družiti. Vjerujem da me moja mama može vidjeti iz raja i to je nekako promijenilo način kako tugujem za njom.

Autorica: Brie Gowen; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Faithit.com