Mrzi li Bog razvedene ljude?

Istina je da Bog mrzi razvod, no mrzi li i razvedene ljude? Mnogi gledaju na razvedene s visoka, no je li to u skladu s Božjom voljom?

“Bog mrzi razvod!” Kao autorica nekoliko knjiga za razvedene žene, često čujem ovo. Ljudi mi šalju tu izjavu e-poštom, kad saznaju da podržavam kršćanke tijekom razvoda i nakon razvoda. Nikada ne kažem ženi da bi se trebala razvesti, ali razvod nudim kao mogućnost kada su zlostavljanje i/ili preljub već nepopravljivo uništili brak.

Imam empatiju i suosjećanje za razvedene ljude, jer sam i sama razvedena. Ali što je još važnije, ne vjerujem da Bog mrzi razvedene ljude.

Mislim da bi ljubav prema ljudima trebala uključivati i ljubav prema razvedenim ljudima. Ali u većini slučajeva razvedeni ljudi ne osjećaju tu ljubav, jer se osjećaju da ih se gleda s visine i da ih se osuđuje. Označeni su kao grješnici ili preljubnici, jer su se razveli ili ponovno vjenčali nakon razvoda. Čini se da je razvod jedini životni izbor koji nema iskupljenja na mnogo načina, što jednostavno nije istina! Izjava da Bog mrzi razvod iznimno je štetna kada je kršćani koriste kao oružje za zadržavanje zlostavljanih žena i muškaraca u otrovnim brakovima.

Njihove namjere mogu biti spašavanje brakova, ali riječi samo štete ljudima koji su već povrijeđeni. Mislim da to nije ono što je Bog namjeravao, kada je dao te izjave u Bibliji. Nadalje, postoji mogućnost da su grješni ljudi pogrješno protumačili Božje izjave, a sada je koristimo kao Božju riječ za kažnjavanje razvedenih ljudi.

Tumačenje Malahije 2, 16

Mnogi prijevodi Malahije 2,16 navode kako Bog mrzi razvod. Vjerujem da je to istina, ali postoje bolja tumačenja. Nova međunarodna verzija kaže: “‘Čovjek koji mrzi svoju ženu i razvodi se od svoje žene’, kaže Gospodin, Bog Izraelov, ‘čini nasilje nad onim koga treba zaštititi, kaže Gospodin Svemogući.”

U starozavjetnim vremenima očekivalo se da će muškarci štititi svoje žene i da će se brinuti za njih. Muževi su trebali “pokrivati” svoje žene, kao što je simbolizirano u Ruti 3, 9 i Ezekielu 16,8. Navlaka koju je Ruta tražila od Boaza predstavljala je njezinu potrebu za zemaljskom zaštitom. Bila je ranjiva kao i mnoge žene; nije imala sposobnosti i mogućnosti koje mi danas imamo. Zakoni o razvodu stvoreni su za zaštitu žena, ne kao sredstvo osude ili utamničenja u otrovnom braku.

Nadalje, Malahija je ovaj tekst napisao kao upozorenje izraelskim svećenicima; ne rastavljenim ljudima. Svećenici su pokazali loše vodstvo, dopuštajući ljudima, muškarcima, da se razvedu od svojih žena, kako bi se vjenčali sa ženama iz drugih zemalja. Bog je prijetio da će ukoriti svećenike, jer je vodio i dopustio da se ti brakovi dogode, budući da su svećenici trebali biti ti koji će voditi druge primjerom.

Danas često koristimo Malahiju 2, 16 kao način prisiljavanja ljudi da ostanu u brakovima, čak i ako taj brak obilježen nasiljem ili preljubom. Kršćani sada prekoravaju rastavljene. Umjesto ukora, vjerujem da bismo ovim stihom trebali podsjetiti mladence i vjenčane ljude da zaštite svoje supružnike od nasilja, posebno u vlastitom domu. Zlostavljanje i preljub grijesi su od kojih svaki bračni drug treba biti zaštićen. Razvod zbog zlostavljanja ili izdaje najčešće je najveći slom kojeg osoba može doživjeti. Zbog razvoda pate cijele obitelji. Zbog toga Bog mrzi razvod; On mrzi način na koji razvod uništava Njegovu voljenu djecu. Ne bismo smjeli dodati još tuge njihovoj tuzi čineći da se osjećaju grješnicima i preljubnicima, kada razvod nikada nije bio njihov izbor.

Razvod nije grijeh?

Počnimo s definiranjem grijeha. Rječnici definiraju grijeh kao: „prekršaj Božjeg zakona; pokvareno stanje ljudske prirode u kojem je osoba otuđena od Boga.” Drugi rječnici definiraju grijeh kao “svaki čin koji se smatra takvim prijestupom, posebno namjerno ili namjerno kršenje nekog vjerskog ili moralnog načela”. Iskreno, ne vidim kako se razvod uklapa u ove definicije grijeha. Zlostavljanje bilo koje vrste, preljub i napuštanje, grijeh je koji uzrokuje razvod. Ali razvod je često plan spašavanja, koji je potreban žrtvi zlostavljanja ili preljuba, kako bi ta osoba započela s iscjeljenjem.

Tijekom mog razvoda, Izaija 54, 6, koji glasi: “Gospodin će te pozvati natrag kao da si žena napuštena i izmučena duhom, ženu koja se mlada udala, samo da bi je odbacili”, kaže tvoj Bog” nastavljala se vraćati u mom životu kako bi me podsjetila me Bog zove natrag k sebi. Grijeh kojeg sam počinila bio je stavljanje muža u središte mog života, umjesto Boga. Bog je bio ljubomoran na mene i znao je da će biti bolje ako budem posvećena Njemu, a ne mom nevjernom mužu. Iako ljudi možda žele uvjeriti razvedene ljude u suprotno, oni zapravo nisu otuđeni od Boga. Bog ne zahtijeva da se rastavljeni ljudi pokaju za “grijeh razvoda”, pogotovo ako nisu oni ti koji su zlostavljali svog partnera ili počinili preljub. Uvijek su potrebne dvije osobe da bi brak bio cjelovit i zdrav, ali je potrebna samo jedna osoba za njegovo uništenje.

Božja ljubav za Njegov narod

Niti jedan čovjek nije i ne može zadovoljiti Božje standarde. Nitko nije imun na grijeh. Samo se Isus mogao mjeriti sa savršenstvom na zemlji, kakva je stvorena u vrtu. Čak i u palom svijetu, sa svim nesavršenim ljudima, Bog nas još uvijek voli. Kroz Isusovu krv, svaka je osoba oslobođena posljedica ovoga grješnog svijeta. Poznavajući ovu bezuvjetnu ljubav i mi možemo voljeti druge. Čak i ljudi koji nikada nisu iskusili razvod, mogu imati empatiju i suosjećanje za nekoga tko je prošao kroz razvod. Ja sam griješila, vi ste griješili. Nijedna od naših pogrešaka nije drugačije označena na nebu. Osjetila sam bol i izdaju, a sigurna sam da ste i vi osjetili nešto od toga. Naša zajednička životna iskustva sve nas čine ljudima. Ako Bog može jednako voljeti sve ljude, možemo i mi.

Kako prihvatiti razvedene ljude

Prihvatiti svaku osobu jednako je lako kao razumjeti je i voljeti je, kao što je to učinio Isus. To je tako jednostavno. Ali mi to otežavamo kada pokušavamo usmjeriti njihove putove, nešto što bi samo Duh Sveti trebao činiti. Možete posaditi sjeme ohrabrenja, ali samo Duh može učiniti da to sjeme raste. Ne znam točno koliko sam puta čula nekoga kako razvedenoj ženi govori da bi trebala izlaziti ili da ne bi trebala izlaziti. Kršćani često puta govore da se žena ne može ponovno udati nakon razvoda, jer bi time postala preljubnica. Te iste žene dolaze k meni i pitaju moje mišljenje o tome što mogu, a što ne. Ali nije na meni da odlučujem. Vjerujem da bi svaka osoba trebala imati odnos s Bogom dok hoda s Duhom Svetim, je će On usmjeravati njihov put.

Vjerujem da ako je netko spreman ostati unutar Božje volje za svoj život, onda će sve odluke, koje se donose na tom putu, biti dio Božjeg plana za njihov život. To čak može uključivati i neke pogrešne korake, dok osoba uči raspoznavati svoje ljudske želje od onoga što želi Bog. I iskreno, Bog želi svima želi ispuniti želje njihova srca. Na nama je da otkrijemo što je Božja volja za naše živote.

Kada dopuštamo osobi da hoda svojim putem i kada je volimo je upravo ondje gdje ona jest na svom putu iscjeljenja, tada joj komuniciramo da je prihvaćamo. Čineći to, kažemo, stavljam ovu osobu u Božje ruke, kako bi On djelovao za Njegovo dobro. Možda imam svu mudrost koju sam dobila od hodanja vlastitim putem ali te osobe trebaju steći svoju mudrost hodanjem vlastitim putevima. Nakon toga, možete se moliti za ovu osobu, dok se kreće na svom putu ozdravljenja i obnove.

Autorica: Jen Grice; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: