Muškarci koji plaču su prekrasni

Nosite svoje suze s ponosom, kao medalju časti koju ste zaslužili.

Muškarci koji plaču su prekrasni
Foto: Unsplash

Društvena sredina, još od najranijeg životnog doba, obeshrabruje muškarce da plaču. To stvarno predstavlja problem.

Posljedica činjenice da muškarci kronično suzbijaju svoje osjećaje je drastičan porast stope samoubojstava.

Naravno, postoje i drugi čimbenici koji navode ljude da sebi oduzmu život, ali ja suzbijanje emocija prepoznajem kao glavni uzrok donošenja tako drastične odluke.

Razmislimo o tome na sljedeći način…

Ljudi počnu ozbiljno razmatrati samoubojstvo kao vid rješenja kada njihova bol preraste njihovu sposobnost da se s tim bolom izbore. A što je to što dovodi do bola? Skupljanje i skladištenje negativnih emocija. Zašto muškarci često na raspolaganju imaju manje resursa za suočavanje s bolom nego žene, naročito kada je riječ o ispoljavanju emocija? Zato što je emotivnost kao osobina muškarcima manje prihvatljiva.

PROČITAJTE: Zašto je Isus plakao?

Kada bi muškarci samo znali koliko je divno i iscjeljujuće isplakati se, potisnuta emotivna energija ne bi odnosila toliko života svake godine.

Kako biste pokazali svoje osjećaje, morate biti hrabri i jaki

Čula sam muškarce da se hvale kako nisu zaplakali godinama, kao da emotivna prigušenost predstavlja medalju časti kojom se treba hvalisati.

Okrenuti leđa svojoj boli nije previše teško, ali potrebna je istinska hrabrost da se prepustite bolu i dopustite osjećajima da izađu.

Na kratke staze, lako je pretvarati se da vas ne boli… omamiti se radom, hranom, seksom ili drugim kompulzivnim načinima odvraćanja pozornosti.

Teži put bi bio direktno se suočiti sa svojim strahovima.

Postoje neki hormoni stresa koji se mogu izlučiti jedino znojenjem i plakanjem. Dakle, vi svakako možete obući opremu za treniranje i zakazati termin u teretani kako biste progurali kortizol kroz svoje tijelo… ili možete zastati na trenutak i dobro se isplakati.

Čudesni štit nepobjedivosti

Jedno od meni omiljenih usporedbi nalazi se u knjizi “Put hodočasnika” (The Pilgrim’s Progress), autora Johna Bunyana.

U toj knjizi, glavni junak posjeduje magični štit. Taj štit ga čini nevidljivim sve dok se kreće direktno ka svojim protivnicima. Ako im priđe pod uglom ili im okrene leđa, štit gubi svoju moć i on istog trena postaje ranjiv.

Pouka: Suočite se direktno sa svojim strahovima. Ako se suočite sa izazovima licem u lice, opstat ćete i ojačati. Ako mlako napadnete životne izazove, bit ćete obesnaženi.

Prepustite se obradi svojih emocija.

PROČITAJTE: Što Bog poručuje vašim suzama?

Dopušteno vam je da plačete. Dozvoljeno vam je da se riješite svog starog bola. Dopušteno vam je da prođete kroz plamen kako biste iz njega izašli jači.

Vi niste robot! Čovjek ste od krvi i mesa.

Prirodno vam je da osjećate.

I što više usvojite činjenicu da su vaše emocije prihvatljive, neophodne i divne, više ćete privući k sebi one ljude koji se slažu s vama i prihvaćaju i poštuju vaše osjećaje.

I, hej… Znam da nije lako nadvladati desetljeća pogrešnih navika i potiskivanja osjećaja, ali svijetu ste potrebni vi u vašoj punoj emotivno iskazanoj slavi.

Nosite svoje suze s ponosom, kao medalju časti koju ste zaslužili.

Autorica: Jordan Gray; Izvor: Viseodzivota.com/Jordangray.com

Reci što misliš