Priča se da je jednom davno, jedan čovjek odlučio sam da osvoji jednu tvrđavu. Umjesto da se osloni na diplomaciju i politiku, odlučio se primijeniti “jači način “. Napravio je džinovskog bika i počeo kao lud da nasrće na vrata grada, ne bi li ih razvalio.
Odmah ga je okružila grupa ljudi, koja je urlala oko njega, ali on to, gotovo da nije uopće čuo, jer je bio zaokupljen žestinom i zaglušenošću jačine udaraca.
Na kraju, iscrpljen i iznemogao, pao je na zemlju maksimalno očajan.
U tom momentu počeo je razaznavati glasove oko sebe. Naročito ga je privukao glas jednog dječaka, koji mu se približio i rekao:
– Zašto si zapeo da upropastiš ova vrata? Bilo je dovoljno da pitaš nekog od nas: svatko bi ti rekao da je grad napušten i da se može vrlo lako ući okrenuvši, samo, ključ u bravi!
S nevjericom, čovjek se približio, okrenuo ključ i velika vrata su se istog momenta otvorila.
Tada je zamucao:
– Ali, ovdje nema ništa što se može osvojiti i uzeti, sve je napušteno. Ah, samo da sam se osvrnuo oko sebe i poslušao što mi ovi ljudi govore!
Odagnajte lake iluzije i nagle i nepromišljene odluke … Najvažnije je, najprije, dobro razmisliti, pa tek onda reagirati. Jedino tako će, naizgled, nesavladive prepreke biti nadvladane s najmanje napora!
