Nagrađuje li nas Bog za poslušnost Njegovoj Riječi?

Da, Bog nagrađuje one koji su poslušni i ustrajni u svom hodu s Bogom. Međutim, prvo se mora reći da je to odvojeno od dara spasenja. Nitko ne može zaslužiti pristup Bogu ili biti nagrađen Božjom ljubavlju za poslušnost.

Kada prihvatimo besplatni dar spasenja, kojeg smo dobili kroz Kristovu smrt i uskrsnuće, doživljavamo sve blagoslove kroz činjenicu da smo Božja posvojena djeca, uključujući i vječni život (Ivan 1,12; 3,16–18; Rimljanima 8,15; Efežanima 1,3 –14; 2,1–10).

Stari zavjet je pun izvještaja o Bogu koji daje nagradu (Postanak 15, 1; Ruta 2,12; 1. Samuelova 24, 19). Vrlo konkretno, Bog nam kaže da nagrađuje one koji čine ono što On traži i koji su Mu vjerni: „Gospodin nagrađuje svakog čovjeka za njegovu pravednost i njegovu vjernost, jer te je Jahve danas dao u moje ruke, a ja ne bih dao pruži ruku svoju na pomazanika Gospodnjeg” (1. Samuelova 26,23).

Bog nagrađuje one koji Ga traže

Hebrejima 11, 6 kaže: “A bez vjere mu je nemoguće ugoditi, jer tko god se želi približiti Bogu, mora vjerovati da on postoji i da nagrađuje one koji ga traže.” To je istina u kojoj se možemo radovati, ali ona ne bi trebala biti cilj i fokus naše vjere ili našeg hoda s Bogom. Biti sličnim Kristu konačni je ishod naše vjere (1. Korinćanima 11,1; Efežanima 4,22–24; 5,1–2; 1. Petrova 2,21; 1. Ivanova 2,6). Neki od ovih starozavjetnih izvještaja bili su ispunjenje konkretnih Božjih obećanja.

Moramo biti oprezni i ne pretpostaviti i ne zahtijevati nagrade od Boga za svoju vjeru i poslušnost. Naš odnos s Bogom nije sustav nagrađivanja ”quid pro quo”. To je sloboda od robovanja grijehu, to je novi život u Kristu, to je zajedništvo sa Stvoriteljem naših duša, to je nada za vječnost.

Ono što smatramo kao “nagrada” možda nije uvijek ono što Bog ima na umu

Također moramo prepoznati da ono što smatramo kao “nagrada” možda nije uvijek ono što Bog ima na umu. Na primjer, možemo razmišljati o “nagradi” kao o lakom životu ili materijalnom daru. Ali Bog nam je rekao da ćemo imati poteškoća u ovom svijetu, puno puta čak i zbog toga što ga slijedimo (Ivan 16, 33; 1. Timoteju 3,12). Ali On će biti s nama i koristi te kušnje za naše posvećenje. (1. Petrova 1,6–9; Jakovljeva 1,2–4).

Pavao je savjetovao: “Ne brinite se ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvalom objavite svoje zahtjeve Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu”. (Filipljanima 4,6–7; usp. 1. Petrova 5, 7)

Ponekad je “nagrada” vezana za poslušnost Bogu doživljavanje Njegovog mira. Ponekad je “nagrada” bliskije zajedništvo s Bogom, dublje razumijevanje Kristove patnje i Njegove ljubavi.

Čak i u Starom zavjetu, kada se Božji savez s izraelskim narodom češće izražavao u materijalnoj nagradi za poslušnost i materijalnom prokletstvu za neposlušnost (Levitski zakonik 26), vjerni pojedinci nisu uvijek doživljavali lak život (vidi Hebrejima 11 i Knjigu o Jobu). Trebamo shvatiti da je naša “nagrada” na nebu, a ne na ovoj zemlji.

U Novom zavjetu, evanđelje po Mateju najčešće koristi riječ nagrada. Evo primjera: „Tko vas prima, mene prima, a tko prima mene, prima onoga koji me je poslao. Tko prima proroka jer je prorok, dobit će prorokovu nagradu, a tko prima pravednika jer je pravednik će dobiti nagradu pravednika. A tko jednome od ovih malih dade makar i čašu hladne vode jer je učenik, zaista vam kažem, neće izgubiti svoju nagradu”. (Matej 10, 40–41)

„Blago čovjeku koji ostaje postojan u kušnji”

Drugi novozavjetni stihovi govore nam da će ustrajnost u progonu biti nagrađena. Jakovljeva 1, 12 dobar je primjer novozavjetnog spominjanja nagrada: „Blago čovjeku koji ostaje postojan u kušnji, jer kad izdrži kušnju, primit će vijenac života koji je Bog obećao onima koji Ga ljube.“ Onima koji trpe progone obećane su posebne nagrade. Dobar je primjer i Prva Petrova 5,4: “A kad se pojavi Veliki Pastir, primit ćete neuništivi vijenac slave”.

Također znamo da je Božji plan za nas najbolji i stoga život Njegovim putovima obično vodi do boljih rezultata. To bi se na neki način moglo smatrati “nagradom”. Knjiga Mudrih izreka ispunjena je praktičnom mudrošću koja, kada se slijedi, često rezultira takvom “nagradom”. Galaćanima 6, 7–8 kaže: “Ne dajte se zavaravati: Bog se ne izruguje, jer što tko sije, to će i požeti. Jer tko sije u svoje tijelo, od tijela će požeti raspadljivost, sije u Duh, od Duha će požeti život vječni”. Isus je izjednačio poslušnost Njemu s puninom radosti (Ivan 15, 10–11). Često su prirodne posljedice poslušnosti njihova vlastita nagrada. Čak i kada poslušnost Bogu rezultira teškoćama za nas (2. Timoteju 3. 12), još uvijek imamo nagradu radosti i mira u Kristu (Ivan 16, 33; Filipljanima 4, 4–8).

Zamisao o nagradi nekim ljudima može donijeti radost, a drugima neizvjesnost. Ono što osjećamo prema ovoj biblijskoj zamisli često je umotano u to kako osjećamo da je naš trenutni odnos s Bogom. Važno je razumjeti da Bog daje nagrade kako smatra prikladnim.

Na nebu će biti veličanstveno vidjeti da oni koje poznajemo i volimo dobiju nagradu. Ali naš najveći dar je odnos s Ocem, Sinom i Duhom Svetim; Bogom svemira koji se želi susresti s nama, svakoga dana i zauvijek. Neka ovo bude naše fokus i naša konačna radost.

Izvor: Compellingtruth.org; Prijevod: Ivan H.

PROČITAJTE JOŠ: