Postoji jedan biblijski stih koji uništava svaku tjeskobu i strah u samom korijenu — a mnogi ni ne znaju za njega.
Niste sami. Ako vam je tjeskoba ukrala mir, san, radost ili sposobnost da jasno razmišljate, znajte da to ne znači da imate slabu vjeru. Mnogi vjernici nose taj teret u tišini, misleći da ih to čini manje duhovnima. No Božja riječ oduvijek daje oružje za ovu bitku. Čak su i najveći Božji ljudi prolazili kroz trenutke dubokog straha.
Sjetimo se Davida – čovjeka po Božjem srcu, ali istodobno čovjeka koji je u Psalamima često vapio iz dubine duše, okružen nemirom. Ili proroka Ilije, koji je nakon najveće pobjede života pao u takvu tamu da je molio Boga da uzme njegov život. Tjeskoba nije moderna pojava i nije znak duhovne slabosti. Ona je duhovna borba.
I upravo zato moramo razumjeti nešto što mnogi previđaju: tjeskoba je više od mentalnog pritiska. To je napad na vaš mir, vaše misli i vaše pouzdanje u Boga. Neprijatelj zna da, ako uspije zarobiti vaš um, može usmjeriti i vaš život.
Zato apostol Pavao piše da nam Bog nije dao duh straha, nego snage, ljubavi i razboritosti. Strah ne dolazi od Boga, što znači da tjeskoba ima cilj – ukrasti vam jasnoću i povjerenje u Božji plan.
Biblijski stih ruši tjeskobu u korijenu
Ali Bog vam je dao nešto moćno – stih koji ne samo tješi, nego ruši tjeskobu u korijenu. To je Filipljanima 4,6-7: „Ne brinite se ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji, koji nadilazi svaki razum, čuvat će vaša srca i vaše misli u Kristu Isusu.”
Primijetite kako to izgleda. Bog vam ne daje savjet, nego autoritet. Ne morate živjeti kao zarobljenici straha. Pozvani ste odgovoriti molitvom, prošnjom i zahvaljivanjem. Tjeskoba se ruši kad molitva raste, a zahvalnost preusmjerava pogled s onoga što nedostaje na ono što je već u Božjim rukama.
A onda dolazi obećanje: mir Božji – nadnaravan, neobjašnjiv, neovisan o okolnostima – čuvat će vaša srca i misli. Kao štit protiv svake misli koju neprijatelj pokušava ubaciti.
Kako to primijeniti kad tjeskoba napadne?
Prvo, stanite i pomolite se. Pauza prekida val panike.
Drugo, budite specifični – iznesite Bogu točno ono što vas tišti.
Treće, dodajte zahvalnost – ona otključava mir.
Četvrto, primite mir – ne stvarate ga, nego prihvaćate.
Na kraju, jedno pitanje: hoćete li otvoriti vrata strahu ili riječi koja ga zaustavlja? Filipljanima 4,6-7 nije samo stih – to je oružje. A oružje djeluje samo kad ga koristite.
