Izgubili ste voljenu osobu? Evo kako nastaviti dalje živjeti

Izgubili ste voljenu osobu? Evo kako nastaviti dalje živjeti
Foto: Pexels

Ako ste izgubili voljenu osobu, što prije trebate prihvatiti novonastalu situaciju, vratiti se rutinskim poslovima i osloniti se na Boga i vama drage osobe.

Suočavanje s gubitkom, bilo da je to smrt ili neki drugi tegobni događaj, donosi zrelost. Žalost daje osobi mogućnost da spozna svoj pravi karakter i razmisli o tome što je doista važno u životu. Nitko ne ostaje isti nakon što iskusi neki već gubitak.

Richard Dershimer u knjizi koja je mnogima pomogla, opisuje takvo razdoblje kao vrijeme “sagledavanja gubitka, vrijeme kad se bol ublažava i pretvara u slatku sjetu. Jak osjećaj gubitka i zaokupljenost njime u tom razdoblju se mijenja iz trenutka u trenutak… u povremenu sjetu probuđenu posebnim okolnostima ili događajem.”

Ulaskom u dolinu prilagodbe često smo u doticaju s dubokom težnjom za sigurnošću i trajnom vezom. Ne želimo da nas ikada više netko napusti. Strahujemo da ćemo biti napušteni. Odvajanje i gubitak kroz smrt, rastavu, odlazak djece od kuće, promjenu radnog mjesta, traži da se prilagodimo. Potrebno je ispuniti tri osnovne zadaće.

Prihvatite novonastalu situaciju

Prihvaćanjem nove, iako nepozvane promjene u životu, pokazujemo voljnost da nastavimo dalje bez pomoći ili društva osobe koju smo izgubili. Postavljanje kratkoročnih ciljeva važan je dio prilagodbe. Povratak na posao, odlazak u društvo, pronalaženje hobija dobri su primjeri. Treba se vratiti svakodnevnim rutinskim poslovima kao primjerice čišćenju kuće, pranju posuđa, košenju trave, brizi za djecu. Ako je potrebno, potražite pomoć drugih ljudi.

PROČITAJTE: Kako prihvatiti gubitak voljene osobe? Ovi savjeti će vam pomoći

Božje obećanje o Njegovoj trajnoj nazočnosti dano Jošui prije ulaska u opasnu zemlju Kanaan bilo je utjeha mnogima koji su tugovali: “Nisam li ti zapovjedio: odvaži se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj” (Jošua 1, 9). Prihvaćanje znači donošenje odluka i odlučnost da se krene dalje. Život nije završio. Bit će drukčije, ali još uvijek nam može biti dobro radi dobrote Boga kojem služimo (Psalam 118, 1.5-8).

Aktivno sudjelujte u životu

Vrlina ustrajnosti najbolje se može naučiti u iskustvima patnje i tuge (Rimljanima 5, 2-5). Ustrajnost je obveza da nastavimo kretati se u smjeru koji pokazuje naš božanski kompas, čak i onda kada ne možemo vidjeti kamo idemo. Što uistinu vjerujemo pokazat će se u teškim vremenima. Oni koji ustraju nose ožiljke rana prošlosti. Pa ipak ostaju neozlijeđeni, s jasnijim uvidom u pouzdanje u Boga kada sve drugo iznevjeri. Oni mogu zajedno s Jobom reći: “On me ubiti može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam” (Job 13, 15).

Održavajte prijateljstva

U razdoblju prilagodbe prevladali su osjećaji otuđenosti, osamljenosti i napuštenosti. Udovac ili udovica shvaćaju po prvi put koliko su usamljeni kad odlaze u crkvu u kojoj su većina oženjeni parovi i obitelji s djecom, pa se na njih usredotočuju i programi. Nijedan roditelj ne planira biti samohrani roditelj. Ali kada smrt odnese bračnoga druga, odjednom materijalni, emocionalni, tjelesni i duhovni uspjeh obitelji padne na pleća preživjelog supružnika koji jedva drži glavu iznad vode, a kamoli da još brine o obitelji.

Najbolji lijek protiv otuđenja bit će ulaganje u odnose s ljudima koji pate. Iz našeg se suočavanja s gubitkom rodio vrstan osjećaj suosjećanja. Oni koji gledaju druge očima punim suza vide ono što oni suhih očiju ne vide i sposobni su pomoći onima koji pate.

Autor: Tim Jackson