Naučila sam čitati Bibliju kroz suze

Neimanje muškarčeve ljubavi me gurnulo u ovisnost o Božjoj ljubavi kako bih preživjela.

Naučila sam čitati Bibliju kroz suze
Foto: Pexels

Rijetko kada mogu čitati priču o Raheli i Lei bez da plačem. Godinama prije netko me je nazvao Leom – nevoljenom, ali ipak plemenitom. „Bog je blagoslovio i odao čast Lei“. To je trebalo učiniti da se osjećam bolje, ali nije.

Lea je bila neželjena. Njezin muž ju je mrzio. Pokušala je zaraditi njegovu ljubav tako što će mu roditi djecu, nadajući se da će se tako njegovo srce okrenuti njoj. (Postanak 29, 31-34) I sama sam željela biti voljena i shvaćena tako da razumijel Leine želje. U mome umu ništa nije moglo biti bolje od muževljeve ljubavi.

U vremenu kada je Lea imala svog četvrtog sina sve je manje bila zabrinuta za muževljevu ljubav, a sve više za slavljenje Boga. Nakon što je rodila Judu rekla je: „Ovoga puta ću slaviti Boga“. (Postanak 29, 35) Lea je vidjela da je njezina vrijednost bila povezana sa Bogom, a ne sa njezinim mužem Jakovom.

Sada gotovo desetljeće kasnije vidim što je Bog učinio u mom životu kada sam bila nazivana ”Lea”.

PROČITAJTE: Kako čitati Bibliju s razumijevanjem?

Bolje od bilo koje ljubavi

Sama sam naučila kako da moja vrijednost ovisi o Bogu. On je bio moj muž. (Izaija 54, 5-6) On mi je rekao da sam prekrasna (Izaija 62, 3) i da je on oduševljen mnome (Izaija 62, 4). Slušao me dok sam mu izlijevala svoje srce (Psalam 66, 19) i pokazao mi je svoju ljubav i vjernost. (Psalam 36, 5)

Isprva sam osjetila da Božja ljubav nije isto što i imati muža koji me voli. No družeći se s Bogom, dan za danom, uvidjela sam da Njegova ljubav i pažnja nisu drugi najbolji. To je bolje od bilo koje ljubavi bilo kojeg muškarca. Neimanje muškarčeve ljubavi me gurnulo u ovisnost o Božjoj ljubavi kako bih preživjela. S obzirom na to da prije toga nikada ni u vezi čega nisam ovisila o Bogu, nikada od Njega nisam očekivala da On bude sve. Boga sam promatrala isključivo u odnos na moju prošlost ili budućnost. Bila sam zahvalna što je Krist umro za moje grijehe, sretna što sam svoj život Njemu posvetila i radovala sam se raju gdje ću svoju cijelu vječnost provesti sa svojim Spasiteljem. Trebala sam Ga i u sadašnjosti, ali što se tiče mojih svakodnevnih odnosa to se više svodilo na teoriju nego na osoban odnos.

Trebala sam čitati Bibliju

Provela sam godine u tišini. Neke od njih su bile plodne, dok je većina njih bila površna. Ponekad sam na brzinu znala pročitati dnevno čitanje Biblije i onda sam samo nastavila sa svojim danom. Ako mi je neki stih iskočio to je bilo odlično. Ako ne, to me nije zabrinjavalo. Obavila sam svoju dužnost. Zatvorila bih Bibliju, zadovoljna jer sam učinila ”dovoljno”.

No u danima kada sam se osjećala očajno nisam marila za dužnost. Određivala sam svoje vrijeme s Bogom jer mi je to trebalo, ne zato što sam morala. Čitanju Biblije sam pristupila na drugačiji način, sa očekivanjima i čekanjem, bez onog osjećaja ”moranja”. Vjerovala sam da će mi Bog dati nešto kako bi me održao. Trebala sam da me Bog nahrani svojom Riječju. (Ponovljeni Zakon 8, 3) Bez svog zemaljskog muža trebala sam Gospodina koji će stati na njegovo mjesto.

Kada sam otvorila Bibliju zamolila sam Boga da mi bude suprug i prijatelj, moj učitelj i savjetnik. Ono što je još važnije- vjerovala sam da će On to biti. Svoje sam čitanje promatrala kao na dnevno zaređenje, tako da sam pažljivo pazila na to što bi mi Bog mogao reći.

PROČITAJTE: BIBLIJA NIJE OBIČNA KNJIGA: Gdje treba početi sa čitanjem Biblije?

Kada bih otvorila Bibliju rekla bih Gospodinu: „Moja duša leži u prašini: po riječi svojoj vrati mi život“. (Psalam 119, 25) Iz tog razloga čitam sa svrhom. Ne čitam samo kako bih pročitala. Čitam kako bih naučila, (Psalam 25, 5) kako bih se susrela sa Gospodinom (Psalam 42, 2), kako bih pronašla odmor (Matej 11, 28), kako bih iskusila radost (Psalam 16, 11), kako bih dobila mudrost (2. Ljetopisa 1, 7-10), kako bih pronašla utjehu (Psalam 119, 76), kako bih se jasnije vidjela i pokajala (Djela 3, 19-20), kako bih pronašla mir (Ivan 14, 27), kako bih razumjela duhovnu istinu (Izreke 2, 3-6), kako bih dobila smjer (Psalam 119, 105), kako bih pronašla snagu (Izaija 41, 10), za osvježenje duše (Psalam 119, 107).

Bogatstvo tame

Zabilježila sam ono što sam naučila iz čitanja Biblije kroz godine. Prijatelj mi je predložio da isprva zapišem biblijske stihove crvenom bojom te da nakon toga crnom bojom zapišem svoje misli i molitve. Tako sam svakoga dana, sa spremnom crvenom olovkom čekala da mi Bog ”osvijetli” stih ili citat. Ponekad su riječi samo ”izlijetale” sa stranice, gotovo kao da su osvijetljene neonskom rasvjetom. Često nisam bila sigurna što izdvojiti i onda bih se pitala i zamolila Boga neka mi otvori um kako bih mogla razumjeti Pismo (Luka 24, 45). Nakon toga bih se vratila na te iste stranice u potrazi za mudrošću i razumijevanjem,

U tom trenutku sam shvatila da Bog zaista ima manu za svaki dan. Što sam više tražila to je mana bila slađa, to su dublje riječi prodirale i to su mi dragocjenije istine bile. Jeremijine riječi sam razumjela bolje nego ikada prije: „Kad si izdavao zapovijedi svoje, bile su mi kao jelo; riječ mi je tvoja bila radost i veselje srcu mojemu, jer sam ja prozvan po imenu tvojemu, Gospode, Bože nad vojskama“! (Jeremija 15, 16)

Nisam mogla zamisliti da ne provedem vrijeme s Bogom. To je bilo moja hrana. Glad o kojoj Amos govori je bila nezamisliva. Glad ne za kruhom već za „slušanjem riječi od Boga“. (Amos 8, 11) Hrana Njegove Riječi je bilo jedno od mnogih blaga za mene dok sam bila u tami (Izaija 45, 3). Moja patnja učinila je Božju Riječ slađom i obogaćujućom za život. (Psalam 119, 71) Nisam se trebala bojati gladi.

Molite, tražite, kucajte

Sada koristim biblijski plan učenja i čitam dnevno četiri puta. Dok nisam u nevolji Božji plodovi nisu postavljeni tako blizu (ili ih možda ne tražim tako marljivo). Bez obzira na to, pronalaženje stiha koji bi me nahranio svakoga dana je veći izazov kada ne gladujem. Ipak i dalje ne dopuštam da mi prođe tihi čas bez da pronađem barem jedan dio Pisma za meditiranje. Pronalazim Boga tako što Ga tražim i očekujem. Isusove riječi su istinite: „Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. Jer svaki, koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se“. (Matej 7, 7-8)

Ono što je me u tim godinama očaja preobrazilo bilo je očekivanje da će mi Bog svakoga dana progovoriti iz Riječi. Od tada ne prilazim Bibliji na isti način. U početku su moje suze što sam Lea bile tužne suze, jer sam se osjećala odbačeno, nevoljeno i napušteno. No sada kada čitam o Lei dolaze mi suze zahvalnosti, jer se sjećam kako je Bog upotrijebio moju najdublju bol kako bi mi dao više sebe, kako bi mi pokazao da sam prihvaćena, željena i voljena. Kako bi mi pokazao da me nikada neće ostaviti. Najbolje od svega, pokazuje mi sve te stvari svakog pojedinog dana.

Autor: Vaneetha Rendall Risner; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

Reci što misliš