Živimo u vremenu kada se većina kršćana duhovno hrani idejama svojih pastora, svećenika, samoprozvanih proroka i teologa.

Hrana koja je pripravljena od nepozvanih i neukih propovjednika često negativno djeluje na sljedbenike Isusa Krista, te se poruka našega Gospodina lako izvitoperi, poružni, i zgasne; a vjernici u strahu, panici i raznim bolestima otpadnu od biblijskog pravovjerja.

Kriva tumačenja i krivo razumijevanje Pisma također su česti uzroci sektaškog promišljanja i djelovanja.

Pastor i teolog Matija Vlačić Ilirik, koji je djelovao u 16. stoljeću i koji je učio pod mentorstvom Martina Luthera, sastavio je spis koji nazivamo „Ključ Svetoga pisma“, a upravo taj spis nam govori kako čitati, učiti i proučavati Bibliju a da ona i dalje ostane Božja riječ. Dopustite mi da vam predstavim neke od Vlačićevih ideja.

Po Matiji Vlačiću problemu nerazumijevanja Svetog pisma kumovalo je nepoznavanje jezika, stila i gramatike, te unošenje asristotelovskih i filozofijskih značenja za važne teme kao što su grijeh, opravdanje, vjera, i milost. Vlačićeva glavna zamjerka na lošu filozofiju proučavanja Svetoga pisma jeste ta da su se ispravna tumačenja u tolikoj mjeri iskrivila da je narod počeo veličati biblijske proroke i njihova djela te da su zaboravili na temeljnu poruku, a to je žrtva Kristova.

Vlačić se zauzima za jedinstvenu poruku Svetoga pisma te odbija mogućnost da bi se Sveto pismo moglo u svojim dijelovima proturječiti, uključujući i odnos između Staroga i Novoga zavjeta pa zato tvrdi kako:

„Zakon i Obećanje odnosno Evanđelje onome koji ne razumije izgledaju kako jedno drugome proturječe. Njihovo je podudaranje, što moramo znati, u ovome: Evanđelje je iznad Zakona i stoga daje život, koji je Zakon samo obećavao; te ga daje s grijehom i opačinom palog čovjeka koji nije mogao odlikovati se s poslušnošću. Zato sada Zakon služi Evanđelju i vrši samo dopunsku službu, jer je izgubio svoju prvotnu ulogu očuvanja pravednosti i života. To znači: Zakon, kroz očitovanje grijeha i Božje srdžbe, prisiljava ljude da traže liječnika te da on bude vodič do Krista.“

Sve poteškoće pri razumijevanju Svetoga pisma se mogu premostiti određenim pomagalima. Vlačić tvrdi da je prvo pomagalo Bog koji nas svojom milošću podučava. Drugo pomagalo je katehetsko pomagalo u koje nas mogu uputiti iskusni Kristovi službenici. Treće pomagalo je dobro poznavanje jezika Svetoga pisma, dok je četvrto upravo neprekidno proučavanje Pisma. Peto pomagalo je molitva! Šesto je osobno iskustvo teksta u osobnom životu, a sedmo je poznavanje načina pojašnjavanja Svetoga pisma; a to je teza da se Pismo tumači drugim odjeljcima unutar Pisma. Osmo pomagalo je korištenje kvalitetnih tumača i njihovih prijevoda.

Svatko će, tko želi proučavati Sveto pismo, uistinu dobiti njegovo istinsko značenje, ali ne isključivo osobnim zalaganjem, već posredstvom Duha Svetoga koji je „tumač Pisma“, koji „nas uvodi u puninu istine“. Pisma se moraju čitati u strahu Božjem „tako da ne skrećemo ni desno, ni lijevo, bilo u vjeri, bilo u moralu, bilo u kojim drugim činima“. Odnos s Bogom, i čežnja za njegovom blizinom je temelj za razumijevanje teologije i Biblije:

„U svakoj znanosti i vrsti učenja vrlo mnogo se koristi često i brižno uvježbavanje naučenih dogmi. Tako se u studiju teologije vrlo mnogo koristi živa praksa kajanja ili osjećaj vlastita grijeha; iskustvo i osjećaj oproštenja grijeha, ili pak opravdanje i mir srca; djelotvorne utjehe riječi; svjedočanstvo Duha Svetoga, koji viče u našem srcu: ‘Abba Oče’; razna teška iskušenja; različiti križevi; čest zaziv i napor vjere u molitvi, u borbi sa Sotonom i u nesrećama; osjećaj za novo; žarko i ustrajno nastojanje da se pokoravamo Bogu i da živimo pobožno. Dakle, s punim se pravom kaže: ‘Blago čovjeku koji odolijeva kušnji. Tko nije bio kušan, malo zna’. Tako se i za Krista kaže kako je bio kušan u svemu da bi znao druge sažalijevati.“

Vlačić također govori da se u pastoralnoj službi vjernicima prvo daje „mlijeko“, odnosno kateheza glavnih učenja jednostavno pojašnjenih; a onda oni snažniji u nauci i vjeri trebaju žurno primiti jaču hranu i ozbiljniji nauk.

Ipak nas naš uvaženi tumač Svetoga pisma upozorava na sve one fanatične propovjednike i lažne proroke koji priječe ljudskom intelektu i teologiji da se uključi u razumijevanje Biblije i proslavljanje Boga:

„Ipak ne smijemo slijediti fanatične ljude, kao da bi ljudska znanja bila potpuno nekorisna ili čak i štetna za razumijevanje Svetoga pisma i nebeskoga nauka. Treba naime učiti jezike i učene gramatike. Korisna je i čak nužna dijalektika i retorika te poznavanje ostale filozofije. Ne vrijedi prigovor kako to apostoli nisu učili. Oni su naime darom Duha Svetoga stekli poznavanje jezika i drugih korisnih stvari. Danas također vidimo kako su mnogi inače neuki ljudi  tako obdareni i prosvijetljeni nekim nebeskim svijetlom pameti da mogu i najnejasnije sporove rješavati najvećom spretnošću. Dakle, Apostol od kršćanina zahtjeva i znanje ovih vanjskih ili ljudskih stvari, osobito od učitelja, kad u Titu 3,14 kaže: ‘I naši se ljudi moraju učiti da se posvećuju djelima ljubavi gdje se ukaže potreba, da ne budu bez ploda’. Tamo im općenito naređuje da uče slobodna i tehnička umijeća. Tako zapovijeda i u 2 Timoteju 2,2 da se teologija mora predati ljudima podobnim za poučavanje i za učenje, kako bi je oni zatim mogli drugima izlagati. On očito od učenika traži logička znanja ili oruđa primjenjujući to na teologiju. Tako dakle u kući, uz teologiju, kao uz domaćicu Saru, neka bude i Hagara, poganska filozofija. Ali neka joj služi i pomaže, a ne da gospodari. Neka ne bude gospodarica, nego služavka. Neka ne ulazi u odaju savjesti niti pristupa sudačkoj stolici za suđenje ili razmatranje svetih predmeta i sadržaja, osim koliko to dopusti njena teologija. Teologija je iznad svih znanosti, umijeća, mišljenja, savjeta, pokušaja i djelovanja ljudi i anđela kao vrhovna gospodarica.“

Uistinu, važno je upamtiti sve ove misli uvaženoga nam sunarodnjaka Matije Vlačića, koji kaže da se uz jezike i osobni odnos s Bogom također važno vezati uz teologiju kao znanstvenu disciplinu koja je iznad svih ostalih disciplina i koja je u punini interdisciplinarna.

Poštovani prijatelji, neka bi ovaj moj skromni doprinos u vidu Vlačićevih promišljanja, bio od pomoći svima vama koji žudite za istinskim razumijevanjem Svetoga pisma. Neka nas sve Gospod Bog blagoslovi i neka nam podari svoj mir.

Autor: Almir Pehlić