NaslovnicaŽivotNe možete ugađati Bogu i ljudima: 5 lijekova za strah od ljudi

Ne možete ugađati Bogu i ljudima: 5 lijekova za strah od ljudi

Ne možete ugađati Bogu i ljudima! Kako se oduprijeti ugađanju ljudima u bilo kojoj vrsti odnosa? Donosimo nekoliko lijekova koji vam mogu pomoći kod straha od ljudi!

Ugađanje ljudima dobro je poznat Sotonin plan i zamka. Ako mislimo da je ugađanje ljudima započeto s treningom samopoštovanja, pokretom tolerancije ili društvenim mrežama, podcijenili smo koliko je ovo iskušenje protkano kroz čovječanstvo.

Grijeh ugađanja ljudima star je koliko i čovječanstvo. Od pada smo u iskušenju da živimo za pohvalu i odobravanja drugih. Čovjek je uvijek upadao u strah od čovjeka. 

Naša tvrdoglava, često suptilna slabost prema uvažavanju drugih ima korijene koji se protežu nadaleko; u društvu, povijesti i prečesto u nama. Bog mrzi udovoljavanje drugima.

Apostol Pavao upozorava: „Tražim li sada odobrenje čovjeka ili Boga? Ili pokušavam ugoditi čovjeku? Da još uvijek pokušavam ugoditi čovjeku, ne bih bio sluga Kristov.“ (Galaćanima 1, 10) Nitko u konačnici ne može služiti Bogu i čovjeku. A Bog zna kome doista služimo (1. Solunjanima 2,4), za čijim užitkom najviše žudimo.

Isus je pokazao prstom na drevni čovjekov strah kada se suočio s ponosnim ljudima koji su ugađali drugima iz Njegova doba: „Kako možete vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a ne tražite slavu koja dolazi od jedinoga Boga?“ (Ivan 5, 44)

Zbog udovoljavanja drugima bili su slijepi za Isusa. Ako to ne budete imali pod kontrolom, to će zatvoriti i vaše oči za Isusa. „Oni su voljeli slavu koja dolazi od čovjeka,“ piše u Ivanovom evanđelju 12, 43, „više od slave koja dolazi od Boga.“ U srži ovoga nalazi se opasnost od udovoljavanja drugim ljudima. 

Kako usmrtiti ugađanje drugim ljudima?

Kako možemo otkrivati našu sklonost udovoljavanju drugima i kako je možemo početi usmrćivati? Pavao se suočava s ovom osobitom kušnjom u dva izuzetno slična odlomka, Efežanima 6, 5–9 i Kološanima 3, 22–25, a oba su posebno upućena onima koji su u obvezi: 

Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju.“ (Efežanima 6, 5-6)

Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina.“ (Kološanima 3, 22)

Apostol poziva sluge neka se prema svojim gospodarima odnose na način koji je bio protivan kulturi, unatoč onome što možda trpe i pate. Njegova se upozorenja, međutim, odnose na gospodare i sluge, na šefove i zaposlenike, muževe i žene, roditelje i djecu, prijatelje i susjede. Dva su odlomka dio savjeta o tome kako se oduprijeti ugađanju ljudima u bilo kakvoj vrsti odnosa i uključuje barem pet važnih lekcija.

1. Voljeti s ljubavlju i drhtanjem

Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca.“ (Efežanima 6, 5) 

Protuotrov za strah od čovjeka nije neustrašivost, već bolji, zdraviji, životvorniji strah: strah od Boga. Kako bismo izbjegli ugađanje ljudima, ljude moramo voljeti sa strahom i drhtanjem prema Bogu. Većina našeg zatočeništva prema osjećajima i željama drugih proizlazi iz naše relativne ravnodušnosti prema očima i srcu neba. Razvili smo razarajuću alergiju na drhtanje; vitalno podrhtavanje koje osjeća svaka zdrava duša pred čudesnim Božjim čudom. (Psalam 96, 9)

Pavao iznosi istu točku u Kološanima 3:22: „Pokoravajte se svemu, ne služenjem očima, kao ljudi koji ugađaju, već iskrenog srca, bojeći se Gospodina.“ Koliko se nas puno više plaši razočaranja ili neodobravanja drugih nego što se bojimo Božjeg nezadovoljstva?

Podvrgavanje naših strahova većem strahu od Boga s vremenom će razjasniti i pročistiti naše motivacije u odnosima. Umjesto da se neprestano brinemo što bi drugi mogli misliti ili kako bi mogli odgovoriti, trebamo provoditi više vremena meditirajući o svetosti, pravdi i milosrđu Božjem.

2. Uvijek radite ono što vam Bog kaže da radite

„Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju.“ (Efežanima 6, 6) 

Ova lekcija i poticaj mogu se činiti previše jednostavnima da bi bili praktično korisni: Odlučite se činiti ono što Bog kaže. “Vrši volju Božju.” Osoba koja želi ugoditi ljudima očajnički želi ugoditi volju drugih ljudi; osoba koja želi udovoljiti Boga se usredotočuje na razlučivanje i slijeđenje volje Božje. Pa, da, ali kako da znamo koja je volja Božja u bilo kojoj situaciji?

Pavao na to pitanje odgovara iznenađujućom jasnoćom i jednostavnošću: „Ovo je volja Božja, vaše posvećenje.“ (1. Solunjanima 4, 3) Volja Božja za vas je da budete posvećeni, da postojano i postupno postajete sve sličniji Njemu. Kad se suočim s odlukom, jedno dobro pitanje koje treba postaviti jest: zbog kojeg ću izbora biti sličniji Isusu? Što bi me natjeralo da se najviše oslanjam na Boga? (2. Korinćanima 1, 9; 12, 9) Što bi druge moglo približiti Bogu? (1. Petrova 3, 18) Što bi Bogu donijelo najveću slavu? (Ivan 17, 4; 12, 27-28)

Mnoge odluke, međutim, nisu toliko crno-bijele kako bismo željeli. Tipično ne postoji očito Isusov put i očito grješan put. Dakle, izvan jednostavnosti našeg traženja posvećenja svetosti Pavao također kaže: „Ne prilagođavajte se ovom svijetu, nego se preobražavajte obnavljanjem svog uma, kako biste ispitivanjem mogli razabrati koja je volja Božja, što je dobro, prihvatljivo i savršeno.“ (Rimljanima 12, 2) Ljudi koji žele udovoljiti Bogu pažljivije slušaju sve što Bog kaže u svojoj Riječi, danonoćno razmišljajući o Njegovu zakonu (Psalam 1, 2), a zatim nastoje biti poslušni najbolje što mogu i znaju.

Nitko od nas neće znati sve što Bog želi i zapovijeda u svako doba, ali možemo se obvezati da ćemo u svako doba biti poslušni i činiti onome za što znamo da je rekao.

3. Žrtvujte sigurnost površnosti

Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina.“ (Kološanima 3, 22; Efežanima 6, 5) 

Grijeh ugađanja ljudima, gotovo po definiciji, pretpostavlja dvostrukost. Ako se neprestano trudimo raditi ono što drugima odgovara, gotovo je nemoguće ostati dosljedan ili održati integritet, pogotovo ako pokušavamo ugoditi nekoliko ljudi odjednom. To znači da je jedan od načina na koji se borimo protiv ugađanja ljudima nagrađivanje i zaštita iskrenosti.

Mijenjamo li naše stavove ispred određenih ljudi, kako bismo ih usrećili? Djelujemo li ili govorimo na određeni način samo kako bismo se uklopili u jednu skupinu, da bismo se nakon toga promijenili kako bismo se uklopili negdje drugdje? Možda ni s jednom skupinom ljudi ne budemo u potpunosti iskreni u vezi naših stavova i onoga tko smo mi uistinu. Neiskrenost skriva naše slabosti i uljepšava ono u čemu smo ”jaki”. Skriva tajne grijehe i paradira vrlinama. Služi samozaštiti, samo-promidžbi i uvijek projicira.

Poziv na iskrenost je poziv na odustajanje i napuštanje svakog oblika površnosti. Nitko, vjernik ili ne, ne želi biti poznat kao površna osoba, no zašto toliko ljudi još uvijek upada u ovu zamku? Dijelom i zato što se zbog površnosti osjećamo sigurno, važno, uspješno.

Ako sliku možemo projicirati na druge koje volimo i kojima se divimo, mislimo da će se tada i nama ljudi diviti i da će nas voljeti. Problem je, naravno, što mi i Bog znamo tko smo zapravo, iza svih tih igrokaza i glumatanja. S obzirom na to, bez obzira na to koga ljudi budu voljeli, neće voljeti nas, jer to nismo mi.

Iskrenost, a ne površnost, sigurniji je put do mira, ljubavi, svrhe i slobode.

4. Budite poslušni Bogu u javnosti i u tajnosti.

Ovo nas u trenutku može prosvijetliti: biti poslušan Bogu uvijek, ne samo onda kada nas drugi promatraju, a pogotovo ne kada nas gledaju određeni ljudi, za čijim odobravanjem ili pohvalama žudimo. Ova se točka preklapa s prethodnom, ali stavlja naglasak na razlike između našeg javnog i našeg tajnog ja; tko smo kad smo sami. Jedan od najsigurnijih načina da izgubimo dušu jest da Boga koristimo samo radi samo-promoviranja i vlastitog imidža. 

Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima.“ (Matej 6, 1) Licemjeri se, kaže, najavljuju kad daju potrebitima kada će moliti ili postiti, kako bi ih drugi zbog tih djela mogli pohvaliti. Otrježnjujuću strogost čitamo u sljedećim riječima: „Zaista, kažem vam, oni su primili svoju nagradu.“ (Matej 6, 2)

Ljudi koji žele ugoditi drugima mogu neko vrijeme uživati ​​u užicima zemaljske pohvale, ali ako samo zbog toga žive, to je sve što će i imati. Još nekoliko probitaka na poslu, još nekoliko komplimenata od prijatelja, još nekoliko oznaka ”sviđa mi se” na društvenim mrežama, još nekoliko osmijeha i tapšanja po leđima i nakon toga gube sve.

Kako bismo prestali s udovoljavanjem ljudima, moramo biti svjesni plitkih, kratkovidnih, u konačnici praznih nagrada koje time dobivamo. Također, trebamo postati svjesni goleme, preobilne nagrade koju dobivamo udovoljavajući Bogu, bez obzira na to vidi li to netko drugi ili ne.

5. Tražite svoju nagradu od Boga

Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajući da ćete od Gospodina primiti nagradu, baštinu. Gospodinu Kristu služite.“ (Kološanima 3, 23-24; Efežanima 6, 8) 

Ljudi koji ugađaju drugima mogu uživati u užitku zemaljske pohvale, ali samo na štetu nebeske nagrade. Svaki put kad više volimo ljudsku slavu nego Božju, vjerujemo u zastrašujuću laž da će zalutale mrvice ljudske pohvale biti zadovoljnije od svadbene gozbe koja nas očekuje. (Otkrivenje 19, 9) Protiv tragedije licemjerja koje nastaje iz ugađanja ljudima, Isus nas hrabri: 

Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!“ (Matej 6, 3-4) 

Ne možemo izmjeriti vrijednost ove nagrade. Onima koji žive kako bi udovoljili Bogu, Bog neće uskratiti nikakav dar ili zadovoljstvo. „Onaj koji nije poštedio vlastitog Sina, nego ga je predao za sve nas, kako bi od nas uskratio sve darove?“ (Rimljanima 8, 32) Što god da primimo i doživimo u novom svijetu, nijedna nagrada, postignuće niti odobravanje nikada nam ne bi mogli priuštiti više sreće i radosti u usporedbi s onime što nam daje Bog. (Psalam 16, 11) Izgladnjujemo žudnju za hvalom i odobravanjem ljudi težeći onome što možemo dobiti samo od Boga.

Ugađati Bogu, voljeti ljude

Ugoditi Bogu ne znači prezirati ljude. Sam Sin Božji „nije došao kako bi Mu se složilo, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.“ (Marko 10, 45) Interese drugih stavio je ispred sebe. (Filipljanima 2, 3-5) Zamislite to. Rekao je: „Po tome će svi ljudi znati da ste moji učenici ako imate ljubavi jedni za druge.“ (Ivan 13, 35)

Ugađanje Bogu ne oslobađa nas od prikazivanja ljubavi prema ljudima. Oslobađa nas tiranije potrebe za njihovim odobravanjem i straha koji može nastati ako bi nas odbili.

Zato, udovoljavajmo Bogu u volimo ljude. „Ni jedan, koji se bori, ne upušta se u poslove ovoga svijeta; inače neće ugoditi vojskovođi.“ (2. Timoteju 2, 4) Sve što činite, činite ispred Božjih budnih, zastrašujućih i ljubavlju ispunjenih očiju. Ako se naučimo radovati i drhtati pred njim (Psalam 2, 11), zavođenje ugađanja ljudima uvenut će i nestati. 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

NAJNOVIJE