Nemojte prestati moliti za svoju djecu!

Molite za svoju djecu! Isus obećava ako pitamo, tražimo i kucamo, Otac će nam dati zauzvrat dobro (Luka 11, 9-13), čak i ako se dobro ne vidi četrdeset godina.

Prije nekoliko godina napisao sam članak o sedam stvari u vezi kojih se mi roditelji možemo moliti za našu djecu. Još uvijek te stvari smatram važnima. Ipak, prije pisanja tih prijedloga, napisao sam jedan ”kvalifikacijski” čimbenik:

Naravno, molitve nisu čarolija. Ne radi se o tome da samo treba izgovoriti prave stvari, kako bi naša djeca bila blagoslovljena uspjehom.

Neki roditelji iskreno mole i njihova djeca postaju daroviti vođe, učenjaci, glazbenici ili športaši. Drugi iskreno mole, ali njihova djeca se ozbiljno razbole, odu u svijet ili imaju više problema po pitanju školovanja ili športa. Istina je da Bog odgovara na molitve svakog roditelja, ali za vrlo različite svrhe.

Što prolazi više vremena, to ovaj ”kvalifikacijski” čimbenik za mene postaje važniji. Što više vremena provedem u Pismu, što više čitam povijest i što više promatram kako postajem stariji, manje pouzdanja stavljam u ono kako će se stvari odvijati, sukladno mojim poimanjima.

Vjerovanje Bogu, ne mojim poimanjima

Živio sam dovoljno dugo kako bih vidio određen broj evanđeoskih pokreta kako nastaju i nestaju. Vidio sam brojne vođe kako ustaju i padaju. Vidio sam duhovno revne dvadeset i nešto godišnjake, koji snažno započnu, ali postaju duhovno razočarani u trideset ili četrdeset i nekoj i padnu, od kojih neki i napuste vjeru. Vidio sam duhovno nezainteresirane i u nekim slučajevima razočarane mlade, koji odrastu u duhovno žive i zrele odrasle.

VIDI OVO: Molitva za djecu: Za zaštitu i blagoslov djece

Isto tako sam bio blizu roditelja, koji su odgajali djecu do odraslosti. Vidio sam kako djeca vjernih i molitvenih roditelja odbacuju vjeru roditelja. Vidio sam djecu nevjernih roditelja, koji prihvaćaju Krista i slijede Ga unatoč dubokoj boli, koju su iskusili. Zbog ovoga nisam bio sumnjičav u vezi vjernosti roditelja, ali sam se manje oslanjao na zadate obrasce.

Možda više od svega toga, promatrao sam sebe kako prolazim kroz različita razdoblja života. Imao sam razdoblja kada sam bio pun vjere i entuzijazma, kao i razdoblja razočaranja, kada sam bio čovjek ”malene vjere”. (Matej 6, 30)

Izdržao sam razdoblja mračne depresije i krize vjere. Sada kada sam u srednjim godinama, jednu stvar znam o sebi: mogu „primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer sam i sam zaogrnut slabošću“. (Hebrejima 5, 2)

Mogu posvjedočiti da je Bog bio neporecivo vjeran prema meni, u skladu sa svojom Riječju, čak i onda kada sam nisam vjerovao u Njega.

Da, naučio sam da je Bog pouzdan, ali moja poimanja stvari često nisu. Naučio sam ili da budem prezicniji učim, da ne pretpostavljam puno kada se radi o ljudskim bićima, uključujući i samome sebi.

Isus je postavio primjer: „No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku“. (Ivan 2, 24-25) To je bila neprocjenjiva, koja se može primijeniti kod molitve za djecu.

Načini kako moliti za djecu
Foto: Imgadvisor.com

Roditeljstvo me nagnalo na molitvu

Otac sam petero prekrasnih, ljudskih bića. Volim ih puno, ne zato što su ”čuda” kojima se mogu hvaliti, već zato što su ljudska bića „prekrasno stvorena“ od Boga, kroz zagonetan povijesni proces i genetsko nasljeđe bezbrojnih generacija bogobojaznih i prekrasnih ljudi, od kojih smo supruga i ja najnedavniji doprinositelji. (Psalam 139, 14) Ponekad samo zastanem i promatram ih u čuđenju onoga što su, nevezano za to što mogu.

VIDI OVO: Vjerujete li da Bog može spasiti vašu djecu?

Oni su poprilično osobe za sebe, vrlo različiti jedno od drugog i svojih roditelja. Imaju jedinstvene osobnosti, jedinstvene snage i slabosti, jedinstvena zanimanja i jedinstvene sklonosti.

Poput većine mladih roditelja, supruga i ja započeli smo svoje putovanje roditeljstva s gotovo nesvjesnom pretpostavom da ako ”dobro shvatimo” roditeljstvo naša će djeca prihvatiti sve ono što smo i mi prihvatili, bez borbi, boli i pitanja, kroz koja smo mi prošli kako bismo to prihvatili. Da ste me to pitali tada, porekao bih i rekao bih da teoretski znam bolje. Jednostavno je teško izbjeći taj rani optimizam.

No, roditeljstvo me učinili vrlo poniznim. Moje slabosti i ograničenja, smatram da su najviše izražena kroz očinstvo. Učinak koji je očinstvo imalo na mene učinilo me manje pouzdanim u svoje sposobnosti i mogućnosti.

VIDI OVO: Najvažnije stvari za koje majka treba moliti da bi djeca bila blagoslovljena

Natjeralo me da se više pouzdam u Božju snagu, kako bi Bog učinio za moju djecu ono što je učinio za mene; rad milosti, za koji znam da bi i moji roditelji rekli da se dogodio, unatoč njihovim slabostima i ograničenjima.

Dvoje moje djece postali su neovisni odrasli, a troje je u tinejdžerskim godinama. Tijekom godina, gledao sam različite vrste duhovnog rasta i padanja. Živjeli su u istome domu s istim roditeljima, koji su živjeli njihovu vjeru prije nego što su oni rođeni na isti način. Išli su u iste crkve. Ipak, svatko od njih hoda svojim vlastitim duhovnim putem, svojim vlastitim brzinama.

Pitajte, tražite, kucajte

Tu je gdje se vjera roditelja ispituje. Mi naravno želimo da naša djeca iskreno vole Gospodina Isusa, istinitog Bisera velike cijene, svim svojim srcima, dušama, umovima i snagama te da vole svoje bližnje kao same sebe. (Matej 13, 45-46; Luka 10, 27) Želimo da ovo iskuse što prije.

No, ne znamo što je najbolje za svakoga od njih kako bi ovo naučili. Ne znamo Božje svrhe ili pravo vrijeme kada će se otkriti našoj djeci. Nije nam dopušteno saznati tajne Božje suverenosti u izboru, koji se odnosi na našu djecu. (Rimljanima 8, 29-30)

VIDI OVO: 5 područja života vašeg djeteta za koja trebate moliti protiv sotonskih napada

No, sve ono što sam naučio u Bibliji i životu naučilo me dvjema stvarima: Bog je pouzdan, a ono što sam mislim da znam nije. Ono što mi sada djeluje ohrabrujuće bi se u budućnosti moglo promijeniti, a ono što sada izgleda obeshrabrujuće bi se isto tako u budućnosti moglo promijeniti. Stoga, stojim iza onoga što sam napisao u tom članku više nego ikada:

Molite za svoju djecu. Isus obećaje ako pitamo, tražimo i kucamo, Otac će nam dati zauzvrat dobro, (Luka 11, 9-13) čak i ako se dobro ne vidi četrdeset godina.

Posljednji izraz podsjetio me na priču Petera Hitchensa o njegovom obraćenju. (Peter je pokojni brat Christophera Hitchensa.) On se sjeća toga kako je sa petnaest ili šesnaest godina, odbacio ono što je smatrao religioznu vjeru i sa žarom prihvatio ateizam, javno zapalivši Bibliju kao objavu svog oslobođenja.

Nakon toga, tijekom godina je uvidio da je ono što je smatrao ropstvom bilo istinito oslobođenje, a ono što je smatrao slobodom bilo ustvari ropstvo te ono što je smatrao tamom da je ustvari bila svjetlost. Sumnjam da je bilo tko tko je poznavao mladog odraslog Petera Hitchensa znao da će do toga doći.

Nemojte biti obeshrabreni

Stoga, nemojmo prestati moliti za našu djecu. Ova služba posredovanja je cjeloživotni poziv. Ne smijemo pretpostaviti previše kada se radi o ljudskim bićima. Ako naša djeca žive i ako duhovno napreduju, to ne znači da nisu u opasnosti. Ako žive i duhovno im ne ide dobro, priča još nije završena. Stoga, uvijek „budimo u molitvi i ne budimo obeshrabreni“. (Luka 18, 1)

Bog je vjeran. On je uvijek vjeran svojoj Riječi. Budimo vjerni pozivu, koji On ima za nas i budimo vjerni našoj djeci neprestanim posredovanjem Bogu za njih. Bog neće dopustiti da takav trud, bez obzira na rezultat kojeg Bog odredi po svojoj mudrosti, bude uzaludan. (1. Korinćanima 15, 58)

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za portal Novizivot.net