Nikada nemojte prestati moliti

Apostol Pavao nas uči da nikada ne trebamo prestati moliti. Zajedno s radošću i zahvalnošću, molitva mora zauzeti svaki segment našega života.

Kako se osjećate kada začujete zapovijed da ”molite bez prestanka”? (1. Solunjanima 5, 17)

Ove tri riječi mogu izgledati kao ocjena jedan za nježnu savjest. Nejasan strah koji kaže da ne uspijevamo u kršćanskom životu ponovno osjetimo. Neki od nas smatraju kako je ovo je ovo moguće možda samo pastorima, no ne i majkama sa četvero djece ili poslovnim ljudima koji imaju šezdeset-četverosatne radne tjedne.

Drugi mogu čuti zapovijed o molitvi bez prestanka kao što mi možemo čuti zapovijed o tome da trebamo džogirati bez prestanka. Znamo da je molitva dobra za nas i iskreno želimo moliti više, ali osjećamo kao da nam je molitva više teret nego blagoslov, da je više umaranje nego odmaranje.

Niti jedan od tih osjećaja ne prikazuju srž ”molitve bez prestanka”. Ova Božja zapovijed ne znači okrivljavanje ako u tome ne uspijemo, nešto što mogu samo najviše predani ili poziv na težak rad. Molitva je poziv na to da postanemo ono što trebamo postati. To je poziv na život u privilegijama Isusa Krista. To je pozivnica da uživamo u našem Bogu, ne samo jednom ovoga jutra, već cijeloga dana. A za one koji su u Gospodu, bez obzira na stadij u životu, neprekidna molitva je moguća.

Bez prestanka?

”Molite bez prestanka” naravno ne zahtijeva od nas da svaki sat provedemo na koljenima. Isti apostol u istoj poslanici, zapovijeda različite druge dužnosti, koje zabranjuju doslovno neprekidnu molitvu. Solunjani, na primjer, trebaju raditi ”svojim rukama, izgrađivati jedan drugoga i opominjati pasivne”. To su sve aktivnosti koje nas šalju izvan naših molitvenih prostorija u svijet. (1. Solunjanima 4, 11; 5, 11; 14)

VIDI OVO: Zašto nikada ne trebate odustati od molitve?

Što je onda Pavao imao na umu kada je napisao ovu zapovijed? ”Molite bez prestanka” dolazi između dvije slične zapovijedi: ”Uvijek se radujte, molite bez prestanka, zahvaljujte u svim okolnostima”. (1. Solunjanima 5, 16-18)

Naravno, Pavao piše ”uvijek, bez prestanka” i ”u svim okolnostima” kako bi objedinio sve aktivnosti koje radimo. Zajedno s radošću i zahvalnošću, molitva mora zauzeti svaki segment našega života; hodanje, spavanje, objedovanje, posao, služenje i odmor. Možda nećemo moliti svakoga trenutka, ali s vremenom, donosimo molitvu u sve trenutke. Možda nećemo hodati uvijek s pognutim glavama, ali neprestano hodimo u položaju ovisnosti, uvijek spremni svoja srca izliti Gospodinu.

Oni koji mole bez prestanka, spontano, poput Pavla počinju moliti. (1. Solunjanima 3, 11-13; Efežanima 3, 14-19) Dok sve naše terete pretvaramo u ”pomozi mi”, svako zadovoljstvo u ”hvala Ti”, svako iskušenje u ”izbavi me” i svaku priliku za poslušnost u ”osnaži me”, molitva ulazi u sate nakon jutarnjeg posvećenja. Molitva postaje više od kvačice u našem rasporedu; ona je refleks naših srca, aroma vremena kada smo budni.

Prakse za neprestane molitve

Kako onda, to činimo? Da jedno razjasnimo, nitko ne može kreirati ovaj duh ovisnosti kroz seriju koraka: nitko ne može ”sam sebi pomoći” kako bi neprestano molio. U isto vrijeme, nitko ne ulazi u takvu molitvu bez truda. Kako bismo rasli u molitvi bez prestanka, za početak trebamo promisliti o nekim od naših duhovnih praksi i očekivanja te zamoliti Boga da nas svojom milošću uvježba.

Prigrlite disciplinu

Disciplinirane, molitve prema rasporedu nisu neprijatelji spontanih, ponesenih molitvi. Baš suprotno. Spontane molitve su poput slave koja je sjala s Mojsijeva lica, koja je prebivala na njemu nakon što je proveo vrijeme u šatoru sastanka. (Izlazak 34, 34-35)

Neprestane molitve ovise o rasporedu, budno su čuvane. To je vrijeme kada prestajemo sa svime kako bismo molili. Za mnoge od nas (zasigurno za mene) ”budno čuvane” važan su podsjetnik. Previše lako planirana molitva od pola sata postaje, tijekom vremena, dvadesetominutna, pa petnaestominutna i nakon toga nekoliko brzih riječi pa bacanje na posao. ”Molio” sam svakoga jutra, ali to su bile požureni, ometeni pogledi prema Bogu, a mogao sam uživati u gledanju u Njegovu slavu. Drugi zadaci, mnogi od njih dobri i pravedni, polako istiskuju nešto što je ”jedini potrebno”. (Luka 20, 42)

VIDI OVO: Što znači ustrajati u molitvi?

Svakodnevne molitve prema rasporedu, molitve koje stvaraju spontanu, neprestanu molitvu, pozivaju nas na pobožnu disciplinu. Ako želimo biti u živom odnosu s Bogom, trebat ćemo slijediti obrasce psalmista, apostola i našeg Gospodina, koji je pažljivo posvećivao dijelove svoga dana kako bi bio sam s Bogom. (Psalam 119, 62; Daniel 6, 10; Djela 3, 1; Luka 5, 16)

Nosite Božju Riječ sa sobom

U Bibliji, molitva je naš odgovor na Božje otkrivenje, ljudski odgovor na božanski govor. Možemo komunicirati s Bogom samo zato što je Bog prvi komunicirao s nama; kroz stvaranje zasigurno, no pogotovo kroz Njegovu Riječ.

Stoga, biblijske molitvene knjige započinju sa poticajem na meditiranjem nad Božjom Riječju. (Psalam 1, 2) Iskazivanje slave, tužaljke i priznavanja koja slijede plodovi su uživanja u ”Gospodnjem zakonu” i meditiranja nad njime ”danju i noću”. Psalmist, koji je udisao Božju Riječ, ne može a da odiše molitvom.

Rast ćemo u molitvi bez prestanka samo ako ponesemo Božju Riječ s nama. Kada počnemo moliti tih nekoliko minuta dok čekamo prijatelja, možda ćemo početi ponavljati Riječ iz jutarnjeg čitanja. Ako težimo tomu da, zajedno sa Charlesom Spurgeonom, „stavimo nekoliko riječi molitve između svega što činimo“, moći ćemo koristiti zapamćene stihove kao podsjetnike. Dok navečer kleknemo pored svojih kreveta, možemo prethodno pročitati psalam kako bi poveo naše riječi.

Kao što djeca uče govoriti slušajući riječi svojih roditelja, mi učimo moliti slušajući našeg Oca. Što više Njegovih riječi bude pohranjeno u našim srcima, to ćemo biti spremniji izgovoriti Mu ih.

Usredotočite se na Boga koji vas čuje

Michael Reeves, u svojoj korisnoj knjižici „Uživajte u svom molitvenom životu“ piše:

„Kada je naše predefinirano razmišljanje o molitvi kao apstraktnoj aktivnosti, stvari koju morate učiniti, postajemo skloni razmišljati o molitvi kao o aktivnosti; što je čini dosadnom. Umjesto toga, usredotočimo se na Onoga kome se molimo. Podsjećanje samoga sebe na to ispred koga dolazimo u molitvi izvrsna je pomoć protiv ometanja, koja mijenja molitvu“. (30-31)

Prečesto zaboravim s kime razgovaram u molitvi. Kažem ”Oče moj”, ali prečesto to su samo riječi. Moj um je usredotočen na aktivnost molitve umjesto da Boga, koji me čuje. Molitva je postala aktivnost koju moram obaviti, zadatak koji je toliko apstraktan kao pranje posuđa.

VIDI OVO: 5 biblijskih stihova kao dokaz da Bog čuje naše molitve

Vidjet ćemo da ćemo moliti češće i s većim žarom, ako prije molitve zastanemo i podsjetimo same sebe na to kome se obraćamo. Kada otvorimo svoja usta u molitvi, čuje nas naš Svemoćni Otac, koji je uzvišen iznad nebesa i koji poznaje sve naše potrebe. (Matej 6, 7-8) Dolazimo ispred Njega zahvaljujući djelima Njegovog Sina, čija nam krv i pravednost omogućuju pristup Božjem prijestolju. (Efežanima 2, 18) To činimo snagom našeg Pomoćnika, Duha koji nas susreće u našim slabostima. (Rimljanima 8, 26-27)

Ako je molitva samo aktivnost koju trebamo obaviti, onda će ”molite bez prestanka” biti gušenje. No ako je molitva zajedništvo s Bogom, zajedništvo sa Ocem, Sinom i Duhom, onda ćemo ovu zapovijed drugačije čuti: „Uživajte u Bogu bez prestanka. Ovisite o Bogu bez prestanka. Dobivajte snagu od Boga bez prestanka. Primijetite to da je On uvijek blizu, uvijek vjeran“.

Vjerujte da ste stvoreni za molitvu

Naravno, niti jedna od tih duhovnih vježbi neće poništiti poteškoće koje imamo u molitvi. I dalje smo u ovom ranjivom tijelu, a đavao i dalje vreba. No u svim našim posrnulim pokušajima da molimo bez prestanka i na kraju svakog molitvenog dana, kao i u trenucima kada izgleda da naša molitva ne dopire dalje od daha koji ju odnosi, trebamo se prisjetiti: Bog nas je stvorio za molitvu.

Možemo ustrajati u nečemu za što nismo zaista stvoreni, no to će biti samo određeno vrijeme. Žena koja nema sluha za glazbu može pokušati pjevati operu, nespretan čovjek može pokušati naučiti žonglirati, ali njihova ograničenja će ih s vremenom dostići. Oni jednostavno nisu stvoreni za takve stvari. Slično vrijedi i u vezi nas i molitve.

Svaki kršćanin, bez obzira na to koliko je nezreo, unutar sebe ima Božjeg Duha, koji vapi: „Abba, Oče“! (Rimljanima 8, 15; Galaćanima 4, 6) Svaki kršćanin, bez obzir na to koliko je ometen ili nevješt s riječima, stvoren je ”kako bi zazvao ime našeg Gospodina”, zajedno sa ostatkom Božjeg naroda. (Postanak 4, 26; Psalam 105, 1; 1. Korinćanima 1, 2) Svaki kršćanin, bez obzira na to koliko je malen u vjeri, pozvan je da moli, traži i kuca na Očeva vrata. (Matej 7, 7-8) Molitve bez prestanka naše je pravo po rođenju i privilegija koju imamo kao Božja djeca; bez nje nismo ono što bismo trebali biti.

VIDI OVO: Čuje li Bog naše tihe molitve ili se moramo moliti na glas?

Jednoga dana, uskoro, nećete imati problema s molitvom. Molitva će biti prirodna poput disanja, užitak kao kada kušamo plod sa stabla u Novom Jeruzalemu. Dotad, ustrajte u postajanju osobe kakvu vas je Bog stvorio da budete. Molite, slavite, zahvaljujte i priznajte svome Ocu i otkrijte da vas On čuje i pomaže, bez prestanka.

Izvor: Desiringgod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.