Rimljanima 12, 17-21 govori o ideji osvete i počinje sa zapovijedi: “Nikome zlo za zlo ne vraćajte” (stih 17). Ova se uputa protivi svim prirodnim tendencijama.
Ako drugi bacaju neugodnosti u naše živote, mi instinktivno želimo lopatom uzvratiti na njih. Ali kršćanin ne ne treba uzvraćati zlim za zlo. Vidi Izreke 20. 22 i 1. Solunjanima 5, 15.
Apostol Pavao napisao je poslanicu Rimljanima svetima u Rimu. On iznosi evanđeoske istine o grešnosti čovjeka, opravdanju, posvećenju, budućem proslavljenju i Božjim planovima za Izrael u poglavljima 1-11.
Kroz ova poglavlja, Pavao nikada ne daje zapovijed Crkvi, već jednostavno iznosi stvarnost evanđelja. U 12. poglavlju Pavao počinje s primjenom evanđeoskih istina koje je predstavio i nastavlja to činiti do kraja poslanice. Jedna od tih primjena evanđelja je dopustiti da osveta bude Gospodinova. Ne smijemo uzvraćati zlom za zlo.
Ne vraćajte zlom, nego dobrim
Pavao želi da rimski vjernici vrate dobro dobrim, umjesto zlom za zlo. Zapravo, u sljedećem stihu (Rimljanima 12, 18), Pavao moli Rimljane da budu u miru sa svim ljudima, koliko je do njih. Ako je ikako moguće, budite u miru. Uzvraćanje istom mjerom kao čin osvete neće donijeti mir.
Krasti od nekoga tko je krao od vas nije učinkovita strategija za postizanje mira s tom osobom. Pavao iznosi drugačiji plan, citirajući Mudre izreke 25, 21: “Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.” (Rimljanima 12, 20).
Odmazda za zlo djelo jednostavno nije naša odgovornost. Božji je gnjev taj koji će izvršiti presudu nad zlom. Bog će dati osvetu i na kraju će suditi djelima čovječanstva (Rimljanima 12, 19; Otkrivenje 20, 11–15; Hebrejima 10,30). Naša je uloga “činiti ono što je ispravno” (Rimljanima 12, 17) i “pobjeđivati zlo dobrim” (Rimljanima 12, 21).
Isus kao savršeni primjer kako ne trebamo uzvraćati zlom za zlo
Pobjeđivanje zla dobrim može se vidjeti u evanđelju. Mi smo po prirodi djeca gnjeva (Efežanima 2, 3), neprijateljski raspoloženi prema Bogu (Rimljanima 8, 7; Kološanima 1, 21). Bog će sigurno suditi onima koji ostanu u ovom stanju (Otkrivenje 20, 11-15).
Međutim, Bog je milosrdan, dobar i milostiv jer je osigurao način da postanemo djeca Božja (Efežanima 2, 4-7; Kološanima 1, 21-22). Zlo koje smo počinili (Rimljanima 5,12) vrijedan je Božjeg gnjeva, ali Bog je odgovorio milostivim putem za pomirenje i posvojenje (Rimljanima 5, 9). Isus je Put.
VIDI OVO: Što Biblija kaže o osveti?
Isus nikada nije napadao svoje mučitelje
Gospodin Isus je savršen primjer kako ne trebamo uzvraćati zlom za zlo. “On koji na uvredu nije uvredom uzvraćao i mučen nije prijetio, prepuštajući to Sucu pravednom” (1. Petrova 2, 23). Kroz sve svoje kušnje, bičevanje i raspeće, Isus nikada nije napadao svoje mučitelje.
Bez odmazde, bez prijetnji, bez vraćanja ikome. On je jednostavno prepustio pitanje pravde svom Ocu na nebu. I na križu je molio: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine” (Luka 23, 34). Onaj koji nas je učio da volimo svoje neprijatelje prakticirao je ono što je propovijedao (vidi Luka 6, 35).
Zasigurno postoji mjesto za Božji gnjev, i doći će do onih koji nisu poslušni evanđelju Isusa Krista (1. Korinćanima 15, 1-7). Ali osveta pripada Gospodinu, a ne nama (Hebrejima 10,30). Trebaju nas karakterizirati milost, dobrota, milosrđe, ljubav i mir, a ne osveta.
“Nikome ne vraćajte zlo za zlo” je zapovijed
“Nikome ne vraćajte zlo za zlo” (Rimljanima 12, 17a) je zapovijed, ali nitko ne kaže da će poslušnost te zapovijedi biti laka. Zapravo, ljudska priroda očajnički želi uzvratiti zlom za zlo.
Koristimo poslovice poput “osveta je slatka” i “osveta je jelo koje se najbolje poslužuje hladno”. Međutim, u snazi Duha Svetoga, te svjetovne izreke možemo ostaviti po strani i “misliti da činimo što je časno pred svima” (Rimljanima 12, 17b).
Autor Poslanice Hebrejima pruža način da se prevlada želja da se uzvrati zlo za zlo: “Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni – ne klonete duhom.” (Hebrejima 12, 3). Moramo zadržati fokus na Kristu, slijedeći njegov primjer milosrđa i opraštanja.
Izvor: Gotquestions.org
