Nitko ne živi životom koji objavljuje na društvenim mrežama, ja sam živi dokaz

Možda su i drugi ljudi na društvenim mrežama kojima zavidim zapravo isti kao ja.

Neki dan je netko komentirao jednu moju fotografiju na društvenim mrežama: „Ajme, vi idete na baš odlična mjesta“. Bila sam iznenađena. Rijetko izlazim iz kuće; šminkam se možda jednom tjedno, a s dvoje male djece niti jedan odlazak van ni posjet ne može biti dugotrajan.

Pregledala sam svoje fotografije i vidjela da se zaista čini kao da stalno negdje idemo. Nedavno sam objavila da smo bili na plaži, ima i fotografija kada smo bušili bundeve te slika našeg odlaska do mog rodnog grada. Pa, možda su i drugi ljudi na društvenim mrežama kojima zavidim zapravo isti kao ja.

Možda mama u petama zapravo ne nosi visoke pete svaki dan.

Možda je onaj par koji je objavio sliku proslave svoje 20.-e godišnjice braka ima i loših dana uz te dobre.

Možda je ta neka majka za koju se čini da je super strpljiva u odgoju svoje djece i sama ponekad izgubila živce zbog njih.

Nitko ne živi životom koji objavljuje na društvenim mrežama
Foto: Facebook

4.7. smo pozvani kod prijatelja kako bi proveli praznik zajedno. Prošlo je mnogo vremena od kad smo se mogli družiti s drugim parovima tako da sam bila jako uzbuđena. Pa, dan nije prošao kako sam planirala te smo otišli prije nego je meso stiglo do roštilja. Moja djeca su imala jedan od tih loših dana. Pokušali smo sve kako bi ostali i zabavili se, ali nije išlo. Morali smo odustati i prihvatiti da im danas nije dobar dan.

Otišla sam sa zabave potajno plačući. Pustila sam supruga da se ispriča što rano odlazimo i da se pozdravi s prijateljima. Bila sam i malo ljuta na svoju djecu. Htjela sam samo dva sata s prijateljima, a oni su mi ih ukrali. Zašto ne bi žrtvovali svoje potrebe i ispade i pustili me da malo uživam? Zašto ne bi samo bili racionalni i uživali? Djeca.

Do vremena kada smo stigli kući bila sam u užasnom stanju. Otišla sam u sobu, plakala sam, uslikala se i poslala sve moje brige prijateljici. Osjećala sam se kao da se lomim, osjećala sam se umorno, ljuto i kao da trebam pomoć. Trebala sam da mi netko kaže da je sve u redu, da ne odgajam moju djecu na loš način, da nisam loša majka, da ne ludim.

VIDI OVO: 4 načina na koje nas Sotona želi požderati kroz društvene mreže

Ona je to učinila. Potvrdila je moje osjećaje i pomogla mi da izađem iz tog crnila.

Otišla sam u susjednu sobu i pokazala mojim bebama da ih volim. Prihvatila sam da smo samo imali loš dan i da smo trebali odmor i san. Mnogo sna.

Trebalo mi je neko vrijeme da se oporavim od tog dana. I dalje sam se osjećala kao promašaj; nedostajala su mi prijateljstva te sam se osjećala nesigurnom.

Moja je mama došla u grad i čuvala mi djecu nekoliko jutara kako bih se mogla malo naspavati. Moja sestra je pričuvala djecu nekoliko večeri kako bih mogla biti sama sa suprugom, prijatelji su nas pozvali na večeru te su me nastavljali nazivati kako bi provjerili jesam li u redu i podržali me.

Roditelji uvijek uče kako je to biti roditelj.

Parovi navigiraju kroz brak.

Studenti pokušavaju shvatiti što žele od života.

Pouka ove priče… pa, ima ih nekoliko:

Nitko ne živi životom koji objavljuje na društvenim mrežama. To je samo maleni dio koji se uklapa u veliku slagalicu. Nemojte se uspoređivati s nekom tamo „Anom“ jer njezina kuća izgleda kao iz časopisa, a vaša miriše kao zoološki vrt. Možda je samo maleni dio njezinog doma spektakularan, a možda je cijela kuća i ona je zaista tako fantastična. U svakom slučaju, to vas ne čini manje vrijednima. Vi niste najbolji u održavanju kuće. To je Ana, prestanite htjeti biti kao ona. Ili kao Ana koju vidite na društvenim mrežama.

Mi trebamo jedni druge. Ne možemo očekivati da će nas život maziti. Netko ne može uvijek doći čuvati vašu djecu ili vas razuvjeriti da niste promašaj, ali uvijek možemo pomoći nekome tko je trenutno zapeo, možemo poslati poruku prijatelju koji nas treba i možemo se voljeti kroz teške trenutke i biti zajednica.

Autorica: Ashleigh Beaver; Prijevod: Ida U.; Izvor: Faithit.com

NAJNOVIJE!