Noa nije čekao kišu da bi počeo graditi arku. Zašto ti čekaš „kišu“ u svom životu da bi počeo djelovati?

„Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, pobojavši se, sagradi korablju na spasenje doma svojega. Time osudi svijet i postade baštinikom pravednosti po vjeri.“ Hebrejima 11,7

Ne vidjeti znači vjerovati

Pragmatično društvo u kojem živimo kaže: „Vjerovat ću tek kad vidim.“ No biblijska vjera po kojoj kršćani žive kaže: „Vjerujem čak i onda kada ne vidim.“ Noa je proveo gotovo cijelo stoljeće propovijedajući Evanđelje i gradeći arku za nadolazeću kišu koja će poplaviti svijet, što se nikada prije nije dogodilo. Izgradio ju je smjerno s puno poštovanja i straha pred Bogom, jer ga je Bog upozorio na ono što dolazi, a što još nikada nije došlo. Noi nije bilo važno što nikada nije vidio kišu ni potop; bilo mu je samo važno ono što je Bog rekao. Noa nije čekao da kiša počne padati kako bi započeo graditi arku, zato što bi onda bilo prekasno da bi mogao spasiti sebe, svoju obitelj i sve životinje. Čekamo li nekad da kiša počne lijevati kako bismo djelovali ili djelujemo prije nego što se čak i oblak pojavi na nebu?

Postupanje po vjeri

Djelujemo u vjeri svakog dana našeg života. Vozimo preko mostova koje su izgradili inženjeri koje nikada nismo sreli. Jedemo hranu koju nikada nismo vidjeli kako se priprema. Postupamo u mnogo situacija u svojem životu koje nikada nismo gledali svojim očima. Dakle, poput Noe, moramo postupati po vjeri kao što čitamo u Bibliji, a ne čekati da nas pogodi kiša, jer će tada biti prekasno. Da je Noa čekao, utopio bi se. Ako čekamo, moglo bi biti prekasno za neke stvari. Mnogi ljudi uporno odgađaju svoju odluku za Krista, a ne znaju hoće li sutrašnji dan za njih uopće doći. To je razlog zašto danas moramo govoriti ljudima da će se svatko susresti sa smrću, a potom dolazi sud (Hebrejima 9,27). Ako odgađamo ljudima govoriti o Kristu, možda će za njih biti prekasno.

Vjera je sigurnost

Istinska vjera nije „nada da nešto jest“, već „znanje da nešto jest“. Vjerojatno se najbolja definicija vjere nalazi u Hebrejima 11,1, gdje kaže da je vjera stvarnost onoga čemu se nadamo, ali također i dokaz onoga što se ne vidi. Drugim riječima, nikada nismo vidjeli Isusa, ali vjerujemo da postoji, da je živio bez grijeha, da je učinio savršenu žrtvu da bi odnio naše grijehe i da će jednoga dana ponovno doći po nas. Nikada nisam vidio Boga, ali sam čitao Njegovu Riječ. Iako se nikada nije otkrio mojim očima, znam da postoji, jer se otkrio kroz svoju pisanu riječ, Bibliju. Noa nije čekao da počne kišiti kako bi počeo graditi arku. Zato mi dopustite da postavim ovo pitanje: Čekamo li ponekad „kišu“ u našem životu prije nego što djelujemo?

Zaključna molitva

Oče, znam da postojiš, jer vjerujem tvojoj Riječi koju mogu čitati svojim vlastitim očima i vidjeti dokaz u vlastitom životu (kao i životima drugih), životu koji je promijenjen tvojim Duhom i željom da te upoznam na bolji način. Molim te, dođi brzo, oh Gospodine. U Isusovo moćno ime molim. Amen.

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Vesna L.

NAJNOVIJE!