4 obilježja vjernog kršćanina

Premda se mnoge pobožne osobine pripisuju vjernosti, ove četiri su vitalno važne. Kako uvećati vjeru i služiti Bogu svim srcem? Evo samo četiri načina:

Svetost je prioritet. Charles Spurgeon je s pravom zamijetio: „Tri su učinka koja pokazuju bliskost s Isusom – poniznost, sreća i svetost.“ Ako to troje nije prisutno, treba postaviti neka teška pitanja: „Imam li buntovni duh? Volim li stvari ovoga svijeta više od Božjih? Jesam li dopustio sebi gorčinu i ponos?“ Moramo se boriti za svetost… naš odnos s Bogom ovisi o tome. Svetost stvara vjeru i duhovnu silu; tjelesnost stvara vjernost i život bez prave duhovne sile.

Tjelesnost daje Bogu „naš dug“ – nekoliko sati u nedjelju – ali zaboravlja Njegov poziv da „izađemo iz njih (svijeta) i odvojimo se“. Svetost je vatra koja gori duboko u nama. Održavamo li plamen i povećavamo vrućinu, ili ga neprestano gasimo? Tako smo „zagrijani“ kada se radi o stvarima ovoga svijeta, no zašto nismo kad se tiče Boga?

Tjelesnost gasi vatru Duha i suši rijeke žive vode. Ne možemo ljubiti i Krista i ovaj svijet. Tjelesni kršćanin ne moli, a istinski moli i traži Božje srce. Duboki molitveni život skida maske i slama licemjerje. Tjelesni kršćanin ne štuje, istinski štuje u potpunom odricanju. Duboko, prodorno štovanje ne može se odvijati u tjelesnom srcu sve dok ne dođe do pokajanja.

One koji su tjelesni nećete naći u večernjim molitvama ili jutarnjem štovanju, ali naći ćete ih kako troše veći dio svog vremena u shopping centrima. Provjerite kalendar i planer. Koji su vaši prioriteti?

Ako to opisuje vas, dopustite Bogu da vas probudi i obnovi: „Pokajte se dakle i obratite da vam se izbrišu grijesi, da bi od lica Gospodinova došla vremena okrjepe“ (Djela 3,19).

Želite li ponovno mir i radost? Jednostavno se vratite Bogu: „I tražit ćete me, i naći ćete me, jer ćete me tražiti svim srcem svojim“ (Jeremija 29,13). Potpuna predanost je plodno tlo za sjeme radosti i mira.

Božja Riječ je izvor autoriteta. Vjerni kršćanin ne traži neprestano savjete izvan Božje Riječi. Previše često tražimo financijske savjete, bračne savjete i kolege na poslu kako bismo odredili prioritete našeg života. Tražite od Boga posljednju riječ – On je „Čudesni savjetnik“.

Oslanjanje na Božju snagu, a ne na čovjeka. „Dosta ti je moja milost, jer sila se moja u slabosti usavršuje. Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima, da se nastani u meni sila Kristova“ (2. Kor 12,9). Bog će nas često slomiti kako bi nas izgradio. On će oduzeti našu snagu – ono u što imamo pouzdanje – kako bismo gledali na Njega i samo Njega. Pročistač uključuje vatru i vrućinu. Valovi promjena uključuju padanje, bacanje i okretanje: „U svemu pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne zatrti…“ (2. Kor 4,8-12).

Bog podsjeća: „Kad preko voda prelaziš, ja sam s tobom; ili preko rijeka, preplavit’ te neće. Kad pođeš u oganj, nećeš se opeći i plamen te opaliti neće. Jer ja sam GOSPOD, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj“ (Izaija 43,2-3). Bog je uvijek četvrti čovjek u vatri (usp. Daniel 3,25).

Držite Njegovu Riječ usprkos nedaćama. Vjerni kršćani drže smjer bez obzira na oluju… bez obzira na kritike… bez obzira na vrućinu. Moramo se učiti ustrajnosti. Mnogi su teolozi podijeljeni u vezi vremena uzeća. Reći ljudima: „Ne brinite. Bit ćete uzeti prije nego što postane teško“, ne poklapa se s onima koji pate u drugim zemljama. I ne priprema ljude za nevolje, izazove i teška vremena. Jedno znamo sigurno, a to je da će se Krist vratiti. U Otkrivenju 3,11 kaže: „Evo, dolazim ubrzo. Drži što imaš, da ti nitko ne uzme vijenca.“ Poruka nade uvijek je hitna.

Kršćansko naslijeđe nudi čvrsti primjer zašto ne bismo trebali čekati da podijelimo dobre vijesti: U nedjelju navečer, 8. listopada 1871., D. L. Moody propovijedao je najvećem skupu kojem se obraćao u Chicagu. Njegov je tekst te večeri glasio: „Što da onda učinim s Isusom koji se zove Krist?“ Na kraju svoje propovijedi rekao je: „Volio bih da uzmete ovaj tekst sa sobom doma i pohranite ga u svoje misli tijekom tjedna, a iduće subote dođemo do Kalvarije i križa te odlučimo što ćemo učiniti s Isusom iz Nazareta.“ Tada je njegov evanđelista, pjevač Ira D. Sankey, čije su himne u većini evanđeoskih pjesmarica, počeo voditi i pjevati himnu, ali Sankey nikada nije dovršio himnu jer dok je pjevao čula se panika i alarm vatrogasnih vozila vani pokraj crkve, a do jutra većina Chicaga bila je u pepelu. Gospodin Moody je duboko žalio što je rekao da zajednica dođe sljedeću subotu i odluči što će s Isusom.

Obratite se ili mu se vratite danas. Nije nam zajamčeno ni sutra.

Autor: Shane Idleman; Prijevod: Vesna L.; Izvor: Mychristiandaily.com