Kako nas očaj približava Bogu
Foto: Unsplash

Biti doveden do mjesta gdje je samo Bog naša istinska nada je milosrdno iskustvo. No ovo ne govorim tek tako. Jer, gotovo svaki puta to je očajničko iskustvo. Neke vanjske okolnosti ili unutrašnje krize prisiljavaju nas na mjesto gdje se ne možemo ni u što drugo pouzdati ili nadati ili gdje nas sve drugo razočarava. U takvim trenucima, osjećamo našu slabost i ranjivost i obično žudimo i molimo Boga za izbavljenjem. 

No u takvim se razdobljima kuje vjera koja izdržava. Obično, kada se vratimo na te događaje, one kada se sjetimo da je Bog bio naša jedina stijena, da naša istinska nada dolazi od Njega, pokazuje se da su to najslađi događaji u našim životima. Tada ih nazivamo milosrđem. 

Čekati samo na Boga

Kada je pisao Psalam 62, David se suočavao s razdobljem očaja. 

„Samo u Bogu počiva tiho duša moja; od njega mi dolazi spasenje; On je jedini hridina moja i spasenje moje, branik moj, da se ne poljuljam nikada“. (Psalam 62, 1-2) 

David je za vrijeme svoga života imao mnoštvo očajnih situacija. Živio je u teškome vremenu i izdržao ogromne pritiske. Većinu svog odraslog života proživio je uz prijetnju sjene smrti koja se nadvila nad njega. Godinama je živio kao bjegunac, bježeći od paranoje kralja Šaula. Godinama je svoje vojske vodio protiv agresivnih, neprijateljskih nacija i čuvao se od špijuna. Najgore od svega, godinama je živio u tuzi, jer je vidio kako se njegovi najbolji prijatelji (Psalam 55, 13-14) i čak njegov sin (2. Samuelova 15, 10) pretvaraju u izdajničke neprijatelje, koji uživaju u njegovim iskušenjima i koji su kovali urote protiv njega. 

VIDI OVO: 7 načina na koje Bog koristi čekanje da vas pripremi

No od samoga početka, David je svoje povjerenje predao Gospodinu. (Psalam 40, 4) Odbio je svoju ruku podići na Šaula, koga je Bog pomazao kraljem. (1. Samuelova 24, 6) Tražio je Božju mudrost kada je došlo do rata. (2. Samuelova 5, 19) Kada bi otkrio urote ili kada bi bio posramljen, nije se sam osvećivao. (2. Samuelova 16, 5-14) Svatko je znao da je on povjerenje predao Bogu. Stoga, njegovo ponašanje bacilo bi ljagu na Božje ime. Ako je osveta pripadala Bogu (Ponovljeni zakon 32, 35), onda je on morao vjerovati da će ga Bog osvetiti i sačuvati i nije se smio sam osvećivati. 

Što je Bog učinio za Davida? Dopustio je mnoge situacije koje su prisilile Davida da u Boga stavi svoje povjerenje, njegovu jedinu Stijenu, njegov jedini izvor spasenja. Prisilio je Davida da čeka samo na Boga. 

Trošna ograda

Što je David osjećao usred tih očajničkih iskustava? Evo kako on to opisuje u psalmu: 

„Dokle ćete napadati na čovjeka, vi svi, da ga ubijete? Kao nagnuti zid i trošnu ogradu. Zaista, to im je na umu, da ga sruše s visine njegove; oni ljube laž, ustima svojim blagoslivljaju, a u srcu svojem kunu“. (Psalam 62, 3-4) 

Izgleda kako David nije osjećao da njegova vjera raste. Osjećao se slabo, ranjivo i krhko. Osjećao se kao nagnuti zid, spreman da se svakog trenutka sruši. Osjećao se kao stara, trošna ograda koja se lako može prevrnuti. 

Tako se i mi često osjećamo kada učimo kako da Bog bude naš jedini izvor povjerenja. Ispiti naše vjere u tim trenucima često djeluju kao prijetnje našoj vjeri. Bez obzira na vrstu kušnje, ona djeluje preplavljujuće. Mi se također osjećamo slabo, ranjivo i krhko, kao da ćemo se prevrnuti i srušiti. Možda osjećamo iskušenje da paničarimo. 

Stoga, što činimo? 

Moja nada dolazi od Njega

David nam ovo izvrsno objašnjava u Psalmu 62. On govori svojoj unesrećenoj, slaboj, ranjivoj i krhkoj duši (ali i nama): 

„Samo u Bogu počiva tiho duša moja; jer mi od njega dolazi nada. On je jedini hridina moja i spasenje moje, branik moj, da ne posrnem nikada. U Boga je spasenje moje i slava moja; tvrdu hridinu svoju, utočište svoje nalazim u Bogu“. (Psalam 62, 5-7) 

Ovo je Davidov način govorenja onoga što su Korahovi sinovi rekli u Psalmu 42 i 43: 

„Zašto si žalosna, dušo moja i što uzdišeš u meni? Uzdaj se u Boga, jer ga još slavim, mojega spasitelja i Boga“. (Psalam 42, 11) 

VIDI OVO: 4 razloga zašto Bog želi da čekate

David svojoj duši govori neka se prisjeti izvora njegove nade: Boga. Preciznije, onoga što mu je Bog obećao. Istina je da je Davidovo iskustvo bilo jedinstveno u tome što je Bog dao Davidu specifična obećanja, kao što je bilo da će postati kralj Izraela (1. Samuelova 16, 13) i da će dobiti prijestolje koje će biti ”utemeljeno zauvijek” kroz njegove potomke. (2. Samuelova 7, 12-17) 

No za sve svece, nada u Gospoda utemeljena je u Gospodinovim obećanjima, Obećanja Gospoda, Njegova Riječ za nas, utvrda je u koju se sklanjamo kada se bojimo. Iz tog razloga David govori ovako: „Kada se bojim, svoje povjerenje stavljam u Tebe“. (Psalam 56, 3) 

Moja utvrda

David nije pronašao sklonište samo u obećanjima koja je Bog dao samo njemu. On je pronašao sklonište u Božjoj Riječi koja mu je do tada bila otkrivena. Iz tog razloga David u Psalmu 19 piše o tome da svaka Božja Riječ ima moć oživjeti dušu, obnoviti radost u srcu, prosvijetliti oči i nagraditi one koji ih traže. (Psalam 19, 7- 11) 

Novozavjetni obraćenici ovo također uzimaju za istinu. No ponekad će Duh pokazati samo određeno obećanje za vrijeme teškog razdoblja, kako bi nam pomogao da izdržimo. No veća istina jest ta da se ”sva obećanja ispunjavaju u Isusu” (2. Korinćanima 1, 20) Sva Božja obećanja područja su skloništa, utvrde u koje se možemo skloniti kada se osjećamo slabo, ranjivo ili krhko, poput: 

„Nikada te neću ostaviti niti zaboraviti“. (Hebrejima 13, 5) 

„Mir svoj ostavljam, mir vam svoj dajem. Ne onakav kakav vam svijet daje, već svoj mir. Neka se vaša srca ne uznemire. Ne bojte se“. (Ivan 14, 27) 

„Ako ostajete u meni i ako moja Riječ ostaje u vama, štogod zaželite bit će vam“. (Ivan 15, 7) 

„Moj Bog ispunit će svaku vašu potrebu u skladu s obiljem svoje slave u Isusu Kristu“. (Filipljanima 4, 19) 

„Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“. (Matej 6, 25; 33) 

„Znamo pak da Bog sve stvari izvodi na dobro onima koji su pozvani na temelju Njegove svrhe“. (Rimljanima 8, 28) 

„A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo pretrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi“. (1. Petrova 5, 10) 

„Ja sam s vama uvijek, do svršetka vremena“. (Matej 28, 20) 

I stotine drugih. U razdobljima očaja, kada netko ili nešto ugrožava našu nadu, kada se osjećamo na rubu kolapsa, moramo svoj pogled okrenuti od prijetnje i usmjeriti ga na izvor naše nade i reći, zajedno s Davidom: „Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati“.

VIDI OVO: Bog djeluje na misteriozne načine: Nada za teške godine koje nas čekaju

Vjerovati u Njega

Istina je da nas ova razdoblja očaja zaista uče što znači povjerenje i da nas ona uvježbavaju da uistinu vjerujemo u Boga. Zbog njih su Davidove riječi za nas više od pukih riječi: 

„U Boga je spasenje moje i slava; Bog mi je hridina silna, utočište“. (Psalam 62, 8) 

Očaj nije samo jedan od najučinkovitijih načina kako vjerovati u Boga; on je jedan od najučinkovitijih učitelja molitve. Malo toga nas može nagnati da se iskreno molimo kao kritične situacije, u kojima se pitamo hoćemo li preživjeti. Mnogi ljudi ne bježe u utvrde, osim ako ne vide da im se približava istinska opasnost. 

Iz tog razloga sam napisao da je milosrdno iskustvo kada smo dovedeni do mjesta gdje je Gospodin naša jedina nada. No isto tako, to ne kažem tek tako jer su mi takva iskustva poznata. Ona su bila neka od najtežih u mom životu. Jedan dio mene ne želi da se ona ponove. No mudriji dio mene želi takva iskustva svakome. 

Zašto? Jer u svijetu nema ničega što se može usporediti sa slatkom utjehom iskustva duše kada smo svjesni da naša najveća nada dopire od Gospoda, da je On naša moćna Stijena i naše utočište i da Mu se može uvijek vjerovati. Sve što nas takve situacije uče veliko je milosrđe. 

Autor: Jon Bloom; Izvor: Desiringgod.org