Odmor za svaki nemir

Unutar ljudske duše postoji nemirni duh, koji plovi poput podzemne rijeke. Često puta je nevidljiv, neprepoznat, često puta ga poričemo…

Ako biste jednom riječju mogli opisati osjećaj življenja grešnika, daleko od Edena, što biste rekli? Tugaljivo možda ili slomljeno. Frustrirajuće. Mračno. Ne postoji pravi odgovor. No jedan od najdubljih nalazi se u početnim rečenicama Augustinovih Ispovijesti: nemirno. „Stvorio si nas za sebe, naša su srca nemirna dok ne počinu u Tebi.“

Unutar ljudske duše postoji nemirni duh, koji plovi poput podzemne rijeke. Često puta je nevidljiv, neprepoznat, često puta ga poričemo, no on i dalje upravlja u pozadini većinom od onoga što izgovaramo, o čemu sanjamo i što činimo. Vrlo lako zagrizemo snažno za nešto što je površno. Potrebno nam je nekoliko dana odmora, tako mislimo, ili bolji radni raspored, novi posao ili stan, više prepoznavanja od kolega, više razumijevanja od supružnika. Industrija reklamiranja nudi nam svoja rješenja kroz tisuće načina kako zatvoriti nemirnu rijeku: nova iskustva, nova mjesta, nove stvari. Ponekad povjerujemo u to.

To su šapati, grabež, pjesme u vjetru; jeke stvari koje želimo, no ne i same stvari. One mogu, na određeno vrijeme, donijeti do određene mjere smirenje za naše umove, no ne mogu zaustaviti podzemne rijeke koje teku u nama. Čeznemo za nečim dubljim.

Žudimo za odmorom koji traje duže od određenih perioda, kao što su noći ili vikendi, koji nadilazi određena mjesta, kao što su postelja ili mjesta godišnjih odmora. Želimo odmor koji nas vodi poput stupa vatre i koji nas slijedi poput Božjeg milosrđa i dobrote. Želimo odmor koji će nas okrijepiti iznutra, poput žive vode. Želimo Šabat za naše duše bez završetka.

Naš bolni nemir

No zašto bol? Zašto unutrašnja muka? Zašto beskonačan nemir?

U početku, Bog je utkao odmor u tkaninu svijeta, koji tada još nije pao. Dubine duša i visine nebesa, odmor je ispunjavao samu atmosferu Edena. Za Boga, nakon šest dana rada, odmor je okrunio sedmi dan: „I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od svega djela koje učini.“ (Postanak 2, 2) ”Svršeno je”, rekao je Bog i cjelokupno stvorenje uživalo je u Njegovom odmoru.

No Vrta nema već dugo. Između nas i Edenskog počinka stoji kerubin, koji drži plameni mač. (Postanak 3, 4) Nakon što su Eva i Adam prošli kroz vrata Edena, ne samo da su tjelesno otišli s tog mjesta, nego i duhovno. Napustili su odmor Vrta i ušli su u svijet u kojem ne postoji sedmi dan.

Izvan Božje prisutnosti, naši slabašni pokušaji odmora, naše spavanje i uspjesi, naši slobodni dani zabave, naši pokušaji stvaranja ravnoteže u životima i materijalna dobra, sve je to poput sjemena koje je posijano u granit. Sijemo, navodnjavamo i ukopavamo, no plodno tlo naših duša ne može zadržati sjemenje; tražimo odmor i žanjemo nemir.

Nakon što smo istjerani iz Vrta, potreban nam je Bog Vrta da ponovno postane naš Bog; potreban nam je Gospodar odmora, kako bi bio naš Gospodar i Odmor.

VIDI OVO: 3 načina kako u Bogu pronaći odmor za dušu

Tjedni šapati

Nada je s vremenom došla u obliku zapovjedi: „Sjeti se subotnjeg dana, drži ga svetim. Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje. Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodinu, Bogu tvojemu. Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih. Jer u šest dana stvori Gospodin nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu on. Zato je Gospodin blagoslovio i posvetio subotnji dan.“ (Izlazak 20, 8-11)

Od tada, svaki sedmi dan postao je svjedok izgubljenog svijeta Edena. I šapat onoga što bi ponovno moglo biti.

No, to je bio samo šapat. Jer sedmi dan tjedna nije bio onaj sedmi dan; bez obzira na to koliko odmora Šabata ponudio, nije mogao zaustaviti rijeku ljudskog nemira. Naraštaj Sinaja i divljine, uz sve Šabate koje su iskusili, nisu ušli u istinski Božji odmor. (Psalam 95, 11; Hebrejima 4, 2) Kasniji naraštaji također su obeščastili dan Šabata; radeći, planirajući zarade, nazivajući taj dan dužnošću umjesto užitkom. (Izaija 58, 13-14; Ezekiel 20, 13-24; Amos 8, 5) Kroz vrijeme, izraelski vođe stavljali bi terete na narod, koji bi bili preteški i koje niti jedan Šabat nije mogao podići. (Matej 23, 4; Marko 2, 27)

Tako je Šabat postao putokaz, proročanstvo, djelomična melodija, ispunjena obećanjem. Dok su žrtvovanja životinja Izraelaca nagovještavala Janje Božje, kako je hram iščekivao Riječ koja će postati tijelom, kao što je svaki kralj i svećenik bio nagovještaj onoga što će biti Mesija, tako je i tjedni Šabat govorio o odmoru, koji je daleko veći od svake subote; i o Gospodaru iz čijeg će se srca taj odmor izlijevati.

Gospodar Šabata

Naravno, duhovno trezven Izraelac uvijek je znao da dubinski odmor za dušu nije dolazio od samog Šabata, nego od Gospodara Šabata. Dan je bio ”Šabat tvome Bogu Gospodinu”, (Izlazak 20, 9) ”Šabat svečanog počinka, svetog za Gospodara” (Izlazak 31, 5) i vrijeme kada se ponovno moglo čuti Boga kako govori: „Ja, Gospodin, ponovno vas posvećujem“. (Izlazak 31, 13) Odmor Šabata bio je struja u vremenu, Bog sam bio je izvor.

Odvažne potom bijahu jednostavne riječi Gospodina Krista, koje je izrekao farizejima na galilejskom polju pšenice: „Sin Čovječji Gospodar je Šabata.“ (Matej 12, 8) Obratimo pozornost na struju Šabata, farizeje. Hodimo stoljećima obalama te rijeke, nakon Sinaja, Egipta i čak tjedna stvaranja i ono što ćemo pronaći neće biti dan, nego Gospodar. Gospodar sada stoji u polju pšenice.

Kako ne bismo propustili značaj i veličinu ovih riječi, Matej nam piše o tome da se konfrontacija o Šabatu dogodila ”u ono vrijeme”, odnosno nedavno nakon što je Krist izgovorio ove poznate riječi:

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“ (Matej 11, 28-29)

Obratite pozornost na to da Krist ovdje nije rekao da će On usmjeriti nas prema odmoru za kojim čeznemo, niti da će nas voditi prema odmoru: Krist kaže da će nam On dati odmor. Najdublji odmor nalazi se u Njemu, jer On je Gospodar Šabata; u Njegovom nježnom srcu Šabata. To znači da opterećeni i umorni više neće morati odvajati dan radi odmora; pronalazit će odmor u Osobi. On je naš živi, spasonosni Sedmi dan.

Sedmi dan za naše duše

Bez obzira na vrstu nemira koji plovi kroz vašu dušu, bez obzira na očajničku rijeku, koja buja ispod vaših snova o slobodnom danu, koja želi zahvatiti vaše napretke u karijeri, koja se izlijeva na ono što vas vuče prema društvenim medijima, bez obzira na vrstu edenske boli koju nosite u sebi, Kristov poziv i dalje stoji: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.“ (Matej 11, 28)

Čeznete li za pravednošću? On ju je već zadobio. (Rimljanima 3, 26) Čeznete li za identitetom? On vas naziva svojim. (Hebrejima 2, 11) Je li uspjeh ono što tražite? On s vama želi podijeliti svoje pobjede. (1. Korinćanima 15, 57) Drže li vas brige budnima noću? Njegova ramena ih mogu nositi. (1. Petrova 5, 7) Nedostaje li vam odobravanje i ljubav drugih? I dalje imate njegovu. (Rimljanima 8, 31) Osjećate li se zarobljeno u ovom životu kojeg živite? On je svijet koji je uvijek nov. (Ivan 21, 25) Krist sadrži odmor za svaku vrstu nemira, odmor Šabata za svaku brigu, sedmi dan za svaku dušu.

Kako možemo pronaći odmor u Njemu? Možemo započeti tako što ćemo učiti nazivati naše čežnje njihovim pravim imenima. Kada počnemo osjećati naše poznate nemire, kako se nesigurnost povećava, kako u nama raste impuls za kupovinom nečega, kako nas prožima žudnja za bijegom, možemo reći da je ono što zaista želimo Krist, naš Gospodar Šabata, a ne hvala, materijalne stvari, promjena posla ili mjesta stanovanja, čak niti odmor u apstraktnim stvarima. Jer u konačnici reći da čeznemo za odmorom znači da čeznemo za Kristom.

VIDI OVO: Bog daje odmor iznutra: Kako On to čini?

Sretan odmor dubok poput oceana

Naravno, ono što znamo o Kristu je samo pred okus odmora, koji dolazi. U ovome svijetu odmor ulazi u nas, no u svijetu koji dolazi, mi ćemo ući u odmor.

Uskoro, odmor neće biti samo izvor žive vode unutar nas. Bit će more žive vode. Hodat ćemo kroz svijet, u kojem odmor nastaje iz tla i spušta se s oblaka. Jer sam Gospodar Šabata vladat će tom zemljom, donoseći sedmi dan natrag na Zemlju, u još boljem obliku nego što je bio u Edenu. On je ”sretan odmor dubok poput oceana” i Njegovi će nas valovi zauvijek prati.

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi za Novizivot.net.

NAJNOVIJE!