Kako se trebamo odnositi prema našim neprijateljima (Izreke 25, 21-22)?

Prema Izrekama 25,21-22, Gospodin želi da se prema neprijateljima odnosimo s dobrotom i velikodušnošću: „Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga kruhom, i ako je žedan, napoji ga vodom. Jer mu zgrćeš ugljevlje na glavu, i Jahve će ti platiti.“ Taj citat iznosi paradoksalnu istinu kraljevstva da je način odnosa prema neprijateljima da im činimo dobro. 

Prorok Elizej je pokazao sličnu dobrotu aramejskoj vojsci kada su se uputili u boj protiv Izraela, tako što im je dao hranu i vodu prije nego ih je poslao kući. Nakon toga su se držali podalje od Izraela (2 Kraljevima 6,21-23; 2 Ljetopisi 28,15). Starozavjetni Zakon je čak zapovijedao da Izraelac vrati vola ili magarca svog neprijatelja ako je isti odlutao te da pomogne neprijatelju da ponese teret svog posrnulog živinčeta (Izlazak 23,4-5). 

Bacanje uglja (žerave) na grešnike izraz je koji se povezuje s kaznom u Bibliji (Psalmi 11,6; 140,10). Ideja je da će se pod toplinom i pritiskom dobrote osoba posramiti, zažaliti zbog svojih djela i pokajati se.

Izraz je mogao poteći iz drevnog egipatskog rituala pomirenja u kojem je osoba, okrivljena za zločin, morala nositi posudu punu gorućeg drva na svojoj glavi kao simbol pokajanja. Cilj odnošenja prema neprijateljima s dobrotom jest dovesti ih na mjesto na kojem će razmisliti o svojim grijesima te će se tako odabrati pokajati. 

Zlo treba pobijediti ljubavlju i dobrotom

U Rimljanima 12,9-21, apostol Pavao je citirao Izreke 25,21-22 da pokaže da možemo pobijediti zlo ljubavlju i dobrotom. Naučavao je: „Blagoslivljajte svoje progonitelje, blagoslivljajte, a ne proklinjite!“ (redak 14). „Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!“ (redak 17). „Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin. Naprotiv:
Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu. Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo“ (redci 19-21). 

Naša instinktivna ljudska reakcija na nepravdu je osveta protiv neprijatelja. No, takva reakcija zabranjena je Kristovim sljedbenicima. Isus je naučavao: „Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi“ (Matej 5,39). Kao kršćani mi trebamo voljeti svoje neprijatelje i moliti za one koji nas progone (Matej 5,43-48). Mi pokoravamo zlo tako što činimo ono što je dobro te pobjeđujemo neprijatelje tako što im pokazujemo ljubav i odnosimo se sprema njima s dobrotom i suosjećanjem. 

U Njegovoj velikoj Propovijedi na gori, Isus je pozvao svoje učenike da budu agenti mira u svijetu: „Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko! Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ (Matej 5,9-12).  

Ne smijemo se osvećivati

Postoje razlozi zašto se kršćani ne bi trebali osvećivati. Prvo i najvažnije, Bog je jasno rekao u Pismu da je Njegov posao kazniti grijeh (Ponovljeni zakon 32,35; 41; Propovjednik 12,14). I budući da Bog želi „da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine“, kršćani trebaju voditi „miran i spokojan život“ da ne bi ometali djelovanje evanđelja (1 Timoteju 2,1-4). Kada preuzimamo Božji posao osvećivanja i kažnjavanja svojih neprijatelja, onda riskiramo naštetiti cilju evanđelja. No kada volimo svoje neprijatelja iskreno i žrtveno, Bog će nas počastiti i nagraditi. 

Za kršćana, najbolji način za poražavanje neprijatelja jest pretvoriti tog neprijatelja u brata ili sestru u Kristu. Rimljanima 2,4 kaže da je Božja dobrota tu da vodi ljude do pokajanja. Odnošenje prema našim neprijateljima s neočekivanom dobronamjernošću i velikodušnošću će imati razoružavajući i nelagodan učinak s mogućnošću da ih dovede do žaljenja, pokajanja i spasenja u Isusu Kristu. 

Izvor: Gotquestions.org; Prijevod: Mislav U.

PROČITAJTE JOŠ: