Oko koje služi nečistim požudama, ne može gledati Boga

Oko koje služi nečistim požudama, ne može gledati Boga
Foto: Pixabay

»Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu. Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.« »Rečeno je također: Tko otpusti svoju ženu, neka joj dade otpusnicu. A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – navodi je na preljub i tko se god otpuštenom oženi, čini preljub.« (Matej 5,27-32)

Za učenika koji slijedi Isusa Krista ne smije postojati nikakva požuda koja bi bila bez ljubavi. Ona je za njega zabranjena. Slijeđenje znači samoodricanje i potpuno vezivanje na Isusa, i zato učenik nikad sebi ne smije dopustiti da ima požudne želje. Požude, trajale one makar samo i jedan trenutak, odvajaju učenika od Isusa i odvode tijelo u pakao. One znače prodavanje “roga za svijeću”, gubitak vječnosti neba za samo jedan trenutak tjelesnog uživanja.

Čovjeku je teško povjerovati da će odricanje od požude biti stostruko nagrađeno. On se ne pouzdaje u nevidljivo, nego grabi vidljivi plod požude i užitka. Tako se strmoglavljuje s puta, prema Isusu, i odvaja se od Njega. Požuda vodi u nevjeru, te nju treba već zato odbaciti. Ni jedna žrtva, koju Isusov učenik zbog toga treba podnijeti, nije prevelika. Oko je manje vrijedno od Krista, isto tako i ruka. Ako oko i ruka služe požudnim željama i tako nas sprječavaju da u čistoći slijedimo Isusa, onda nam je bolje žrtvovati njih nego Isusa Krista. Dobitak koji donosi požuda mnogo je manji od štete koju ona nanosi – dobivaš užitak oka i ruke za jedan trenutak, a gubiš tijelo za vječnost. Tvoje oko koje služi nečistim požudama, ne može gledati Boga.

Nije li ovdje na mjestu pitanje: “Postavlja li Isus ovu zapovijed u doslovnom smislu ili samo u prenesenom?” “Ne ovisi li o odgovoru na ovo pitanje cijeli naš život?” “Nije li, gledajući držanje učenika, već dat odgovor?”

Pred tim, čini se vrlo ozbiljnim pitanjem, naša nas volja savjetuje da bježimo od odluke. Ako bi bilo rečeno: “Naravno da ovo ne treba shvatiti doslovno”, tada bismo pobjegli pred ozbiljnošću zapovijedi – ne bi nam ona valjala. S druge strane, ako bi bilo rečeno: “Naravno da zapovijed treba shvatiti doslovno”, tada bi se očitovala načelna apsurdnost kršćanske egzistencije i tako bi se ponovno omalovažila ova zapovijed i učinila nam se opet neprihvatljivom.

Upravo to, što nije moguće naći odgovor na ovo pitanje, omogućuje da se nađemo potpuno uhvaćeni u Isusovu zapovijed. Tada ne možemo pobjeći ni na koju stranu. Uhvaćeni smo i moramo se pokoriti. Isus ne prisiljava svoje učenike da žive u jednom nečovječnom grču, on im ne zabranjuje pogled, nego ga nastoji skrenuti na sebe. On zna da će njihov pogled tako ostati čist, sve ako je i usmjeren prema ženi. On ne navaljuje na učenike jedno nepodnošljivo breme, nego im milostivo pomaže po svom Evanđelju.

Isus od svojih učenika ne traži da se žene ili udaju, ali posvećuje brak po Zakonu tako što ga proglašava neraskidivim. Tamo gdje se ipak jedna strana odvoji, on zabranjuje ponovnu ženidbu odnosno udaju. Po toj zapovijedi Isus oslobađa brak od sebične požude i užitka i želi uspostaviti međusobno služenje u ljubavi. To je moguće samo sljedeći Krista.

Isus ne kudi tijelo u njegovim prirodnim zahtjevima, nego nevjeru koja je u tom tijelu. On ne ukida brak, nego ga učvršćuje i posvećuje po vjeri. Također, i u braku, učenik će moći očuvati svoju povezanost s Isusom samo kroz pokornost i odricanje. Isus je njegov gospodar iu braku. Time je brak učenika nešto drugo nasuprot građanskom braku. To nije neko omalovažavanje braka nego njegovo posvećenje i punina.

Čini se da se Isus svojim zahtjevom za neraskidivošću braka protivi starozavjetnom Zakonu. No, On sam potvrđuje sklad između Njega i Mojsijevog Zakona (Mt 19,8). “Zbog okorjelosti srca” Izraelcima je bilo dopušteno otpusno pismo, da bi se spriječila veća razuzdanost. Ipak, namjera starozavjetnog Zakona u skladu je s Isusovom, jer je riječ o čistoći braka, o braku s vjerom u Boga. Ta čistoća se održava i čuva kroz zajedništvo s Isusom, u posvećenju Njemu.

Isusu je stalo do potpune čistoće Njegovih učenika. Zato On hvali i potpuno odricanje od braka radi kraljevstva Božjeg. Brak ili celibat nisu kod Isusa nikakav program, on oslobađa svoje učenike od bludništva i u braku i izvan njega. To bludništvo je grijeh protiv vlastitog tijela i protiv samog Kristova Tijela (1. Kor 6,13-15). I tijela učenika pripadaju samom Kristu i udovi su Njegovog Tijela. Krist, Sin Božji, imao je ljudsko tijelo i mi imamo zajedništvo s Njegovim tijelom, zato je bludništvo grijeh prema Isusovom tijelu.

Isusovo je tijelo bilo raspeto. Apostol govori onima, koji pripadaju Kristu, da razapnu svoje tijelo s njegovim strastima i požudama (Gal. 5,24). Stoga je ispunjenje i starozavjetnog Zakona samo u raspetom i izmučenom tijelu Isusa Krista. Pogledajte to tijelo i zajedništvo s tim tijelom, koje je za učenike bilo predano, daje učenicima snagu za čistoću, svetost koju Isus nalaže.

Autor: Dietrich Bonhoffer

Reci što misliš