Ometanja koja Bog šalje u naše planove

Bog će redovito, čak i svakodnevno, slati ometanja u naše planove. On želi da Mu vjerujemo u svakom ometanju s kojim se susretnemo.

Nekoć sam smatrao da je najbolji ispit naše vjere u Božju suverenost naša vjernost prema pet točaka kalvinizma. No u posljednje vrijeme razmišljam je li prigodniji bolji ispit: kako reagiramo na ometanja, neadekvatnosti i nepredviđene okolnosti, koje nam se dogode. 

Mnogi od nas pozdravljaju visoku suverenost, koju uzvisuje Charles Spurgeon

„Vjerujem da se atom svake čestice prašine, koja pleše na sunčevim zrakama, ne pomiče više ili manje nego što to Bog želi, da svaka čestica koja se udari o parobrod ima svoju orbitu, kao i sunce na nebesima; da pljeva iz ruke vinogradara ima smjer tijeka poput zvijezda na njihovim stazama.“ („Božja briga“) 

No kamo odlazi naše i moje slavljenje kada Bog, u svojoj brizi, uredi da čestice svemira teku suprotno našim svakodnevnim planovima? Kada nam se računalo pobuni, kada naša djeca privuku pažnju cijele prodavaonice, kada nas kolega na poslu prekine u trenutku naše briljantne produktivnosti? Prečesto, moj odgovor sadržava sljedeći oblik: „Čestice prašine mogu biti predmet Božjeg suvereniteta, no ovo što se sada događa Mu je vjerojatno promaknulo.“ 

No Bog, koji je suveren nad našim spasenjem, suveren je i nad našim rasporedima, uključujući i sva ometanja. 

Vjera, ne učinkovitost

Ne možemo reći da nas je Bog ostavio nepripremljene za takva ometanja. Biblijska priča o otkupljenju ne ostavlja nam dojam da je jedna od Božjih glavnih vrlina učinkovitost. Da jest, biblijska radnja bila bi znatno izravnija i daleko manje zanimljiva. Ponovno i ponovno, Bog svom narodu određuje nešto važno što treba obaviti; djela za koja smatramo da su jednostavno previše važna da bi bila odgođena i nakon toga želi da Mu Njegov narod vjeruje usred ometanja s kojima će se susresti. 

Bog govori Nehemiji neka izgradi zidine oko Jeruzalema i nakon toga dopušta Nehemijinim neprijateljima da povremeno zaustave napredovanje izgradnje zidina. (Nehemija 4, 7-14) Bog poziva Jeremijju neka prorokuje Judi i nakon toga zapovijeda neka Jeremija bude bačen u veliki spremnik. (Jeremija 38, 1-6)

Bog šalje Pavla neka propovijeda evanđelje poganima, no malo kasnije Pavao završava u zatvoru. (Filipljanima 1, 12-13) Sjetimo se Josipovog vremena čekanja u Egiptu, Davidovog skrivanja od Šaula i mnoštva koje je presretalo Isusa, dok je On namjeravao ići negdje drugdje. 

Što vidimo iz takvih suverenih odgađanja? Navodno, kako Jon Bloom piše: „Boga ni blizu ne zanima naša učinkovitost koliko Ga zanima naša vjera.“ Redovito, čak i podsvjesno, živimo naše živote s učinkovitošću, koja je naše pravilo. Složiti rublje, napisati zadaću, skuhati obrok, pripremiti biblijsko proučavanje, odlazak na spavanje tek nakon što je svaki zadatak odrađen. No često, Božji plan za nas nije učinkovitost, nego vjera, jer ”bez vjere je nemoguće ugoditi Bogu.” (Hebrejima 11, 6) 

Želimo naše zadatke obavljati bez ometanja; Bog želi da Mu vjerujemo u svakom ometanju s kojim se susretnemo. S obzirom na to, Bog će redovito, čak i svakodnevno, ometati naše planove. 

Krivotvorena ometanja 

Ono što je Božji svakodnevni plan za nas je vjera, a ne učinkovitost. Dok razmišljamo o tome kako bismo se mogli pripremiti za svakodnevna prekidanja koja nam Bog priprema, dobro bi nam došlo jedno pojašnjenje: nije svako ometanje i prekidanje od Boga. Nije svako ometanje jednako. 

Za mnoge od nas danas, ometanje je zrak kojeg udišemo. Teško da može proći i petnaest minuta, a da naši pametni telefoni ne zazvone, bez pregledavanja e-pošte, rasporeda kalendara, vijesti ili situacije na društvenim medijima. Naviknuli smo na to da je naša pažnja razlomljena tehnologijom. Zaista, mnogi od nas su se sasvim naviknuli na onu razinu dopamina, koju dobivamo od korištenja naših pametnih telefona. Ako se odvojimo od tehnologije na jedno popodne, netko može pomisliti da smo se izolirali. 

Ometanja poput ovakvih ne služe posvećenju. U stvari, one redovito služe suprotnom. Umjesto da nas lansiraju u živote naših bližnjih, koji u ovome trenutku žive oko nas (Matej 22, 39), ovakva ometanja nas mame i govore da je najbolje kada je naša pozornost usredotočena na nešto drugo.

Umjesto da nas usporava kako bismo mogli slušati, (Jakovljeva 1, 19) ovakva nas ometanja treniraju na brzinsko pregledavanje sadržaja i obavljanje više aktivnosti odjednom. Umjesto da nas pozivaju neka naš teret predamo Bogu, (1. Petrova 5, 6-7) takva ometanja redovito hrane ono što kod nas uzrokuje tjeskobu. No prečesto, osobno prezirem ometanja od strane susjeda, a cijenim ometanja koja dobivam sa društvenih medija. 

Pod svaku cijenu, oduprite se takvim vrstama ometanja. Isključite obavijesti u društvenim mrežama. Planirajte koliko često ćete pregledavati vašu e-poštu. Prije odlaska na spavanje, svoj pametni telefon također stavite ”na spavanje.” Bez obzira na cijenu, razvijajte um koji će biti miran i usredotočen na istinska, Božja ometanja. 

Dovoljno prostora za ljubav

Osim rješavanja ”krivotvorenih ometanja,” možemo pokušati implementirati još jedan praktičan korak prema dočekivanju ometanja koja Bog šalje: možemo ostavljati dovoljno prostora na margini, u našim rasporedima, za ljubav. Margina je prazan prostor na kalendarima ili popisima obaveza; neispunjen, neisplaniran prostor u danu, koji je ostavljen za neočekivano. 

Možda ometanja frustriraju neke od nas, jer neki jednostavno nemaju margine. Osobno, znam ponekad ”zgusnuti” obaveze jednu na drugu, zbog čega moram te obaveze rješavati u brzini, što mi ne ostavlja praznog prostora između njih, što znači da nemam vremena za ometanja. Takvo planiranje, barem za većinu nas, većinu vremena, odražava smiješnu razinu oholosti, jer izgleda kao da očekujem da sve ide točno onako kako sam isplanirao. 

Razmislimo o onome kako je Isus živio. Bez obzira na popunjen raspored, nikada nije bio toliko prezauzet da nije mogao odvojiti nekoliko minuta. Jeste li primijetili koliko je često Isus bio prekinut? Koliko redovito su se učenici ili stranci uključivali u Njegov raspored? (Luka 12, 13) Koliko često je netko s druge strane ceste molio za pomoć? (Marko 10, 46-48) Koliko često su Isusa prekidali čak i u vrijeme objedovanja? (Luka 7, 36-38) Jeste li primijetili kako Isus nikada nije bio u žurbi niti uznemiren? 

Kada je Božji Sin hodao među nama, On je bio savršeno strpljiv. Ne samo zbog toga što je Sin Božji, nego i zbog toga što je imao zdrava, razumna očekivanja u pogledu ometanja, zbog kojih je ostavljao dovoljno vremena i prostora kako bi mogao u takvim situacijama pokazati svoju ljubav. Koliko puta postajemo uznemireni na ometanja, jer za razliku od Isusa, mi za njih nismo imali mjesta u našem rasporedu? U tom slučaju, pokajanje znači više od molitve Bogu za strpljenje; ono znači i molitvu za to da naši rasporedi sadržavaju više praznina. 

Oni koji duboko vjeruju u Božju suverenost, nauče ostavljati dovoljno margina u danu za ometanja koja dolaze od Boga. Vjera se ne oslanja samo na Boga kada se ometanja dogode, vjera znači planiranje na mogućnost ometanja, prije nego što se ona dogode. Vjera znači ostavljanje praznog prostora u danu, dok ostatak dana govori: „Ako je volja Gospodinova, živjet ću tako i činit ću ovo.“ (Jakovljeva 4, 15) 

Daleko bolji planovi 

No, čak niti usredotočeni um s rasporedom koji sadrži prazninu neće nas pripremiti na svako ometanje. Mnoga ometanja doći će na načine za koje ćemo smatrati da su neugodna ili nedobrodošla. U takvim trenucima, dobro ćemo učiniti ako zastanemo, udahnemo, pomolimo se i prisjetimo se svega onoga dobroga što Bog šalje kroz ometanja. 

Razmislimo o ovim stvarima na trenutak. Gdje bismo bi danas bili da Bog nije omeo planove Abrahama u Haranu, Mojsija u Midijanu, Davida, Marije u njezinoj zaručničkoj nevinosti, Petra za vrijeme ribarenja, Pavla na cesti za Damask? Gdje bi svatko od nas bio da Bog nije omeo planove koje smo imali za naše živote; da Isus nije ušao u našu lagodnu pobunu protiv Njega i da nas nije pozvao na pokajanje i vjeru? 

Nakon što Bog naše živote okrene naglavačke, On i dalje koristi ometanja, velika i mala, za naše dobro. Kroz ometanja, Bog nas liječi od našeg ponosa, usporava naš tempo, otvara naše oči, usmjerava nas prema ovisnosti o Njemu i uči nas povjerenju prema Njemu. Bog nas podsjeća da Njega ne zanima naša maksimalna učinkovitost, nego naša maksimalna udobnost u Isusu Kristu, koji nikada nije bio prezauzet, prezaposlen ili nestrpljiv da Ga se ne bi moglo omesti. 

Da znamo sve ono što Bog čini kroz ometanja, ne bismo ih toliko željeli izbjeći: nakon što smo isplanirali naše planove najbolje kako smo mogli, možda bismo se čak i molili da Bog naše planove prekine i omete svojim boljim, savršenim planovima. 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: