“Ovce moje slušaju glas moj”: Što je Isus mislio kada je to rekao?

“Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.” (Ivan 10,27)

U ovome biblijskom stihu, Isus je ušao u hram, nakon čega su Ga religijski vođe okružili i počeli ispitivati. 

Događaji iz Ivanovog evanđelja 10, 22-42 dogodili su se nekoliko mjeseci nakon rasprave, koja se dogodila u devetom i prvom dijelu desetog poglavlja. Ovdje vidimo kako su Isusa vrlo ekstremni religijski vođe, koje je On neko vrijeme već prekoravao, ”stjerali u kut”. Ponovio je pripovijest o ovcama i pastiru, koju je ispričao nakon što je podario vid slijepom čovjeku.

Nakon što je Isus ovo ispričao, jasno se moglo vidjeti da se ove natprirodne stvari mogu povezati s Mesijom, no ti ljudi Ga nisu kao takvog prepoznavali. Ovo će se ponoviti ponovno u Isusovom životu, što će Isus ponovno na određen način izbjeći. Ovo opisuje posljednji puta kada će Isus otvoreno propovijedati, prije nego što bude mučen i razapet.

Traženje mesijanskog dokaza 

Mnogi pojedinci koji su tražili potvrdu to su činili zbog nekih neprihvatljivih razloga. Određeni dio tih pojedinaca s tim pitanjima, nisu željeli slijediti Isusa na način da bi ih On mogao voditi. Oni su vjerovali da bi se Isus proglasio Mesijom iz jednog od dva razloga. Prvi je razlog, zbog kojeg bi njih radovala činjenica da je Isus Mesija, bio taj što bi se nadali da bi On istjerao Rimljane. Bez obzira na način, veliki broj njih nije osjećao da bi On to mogao učiniti. Ti su skeptici vjerovali da će se Isus pokazati kao lažljivac, kako bi Ga mogli okriviti za laž, kao što su činili farizeji. (Ivan 8, 13)

Važnost ovaca

27. stih nastavlja s Isusovim ponavljanjem primjera kojeg je kasnije naveo, nakon iscjeljenja čovjeka, koji je bio slijep od rođenja. (Ivan 9) Ondje je Isus pozornost usmjerio na poantu da će ovce uvijek čuti glas određenog pastira. Ljudi, koji ne vjeruju u Isusovo svjedočanstvo time demonstriraju da nisu dio Njegovog stada. 

„Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju. Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.“ (Ivan 10, 3-6)

U drugome primjeru, Isus je izrazio da je jedina metoda spasenja (Ivan 10, 7-9) izoliranje ljudi na dvije osnovne skupine: spašene i ne spašene. Po definiciji, pojedinci koji ne dolaze Kristu pripadaju skupini ljudi koji pripadaju Sotoni. (Ivan 8, 42-47)

Isus svoj izraz nudi u očajnim uvjetima. Njegovi su ga optužitelji uhvatili u kutu svetišta. (Ivan 10, 24) Pokušavaju Ga navesti neka porekne ono o čemu govori i očigledno su spremni za brutalnost. (Ivan 10, 31)

Isus reagira s odvažnom istinom, ali dodatno nastavlja, kao što je prikazano u popratnim stihovima (Ivan 10,28-29), čineći puni krug u objašnjenju za koje izgleda da je osmišljeno kako bi namjerno izludjelo Njegove optužitelje. (Ivan 10, 30)

1. „Ovce moje slušaju glas moj“. Ovce prepoznaju glas pastira, onoga koji ih hrani, vodi i čuva. Ovce su naučile pouzdati se u pastira. Kako možemo znati je li netko spašen ili ne, je li kršćani ili ne? 

To možemo znati kada vidimo jesu li poslušni Božjoj Riječi. „Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.“ (Rimljanima 10, 17)

2. „Ja ih poznajem“. Nismo li radosni kada znamo da nas netko poznaje? Postoje situacije u kojima će nas neki ljudi pogrješno razumjeti, kao što će postojati i situacije u kojima ćemo imati poteškoće izraziti se drugima. No Gospodinu se nikada ne moramo izjašnjavati. On poznaje naša srca i naše namjere. (Psalam 37, 4) Isus zna broj vlasi na našim glavama. (Luka 12, 7) Bog zna broj naših dana. (Job 14, 5; Psalam 139, 16) Bog nas poznaje. 

3. „I one idu za mnom“. Imam vjeru i pouzdanje u bezgraničnu sigurnost, koju ima vjernik, kao i u nestabilnost i nesigurnost, koju imaju nevjernici. Ako pretpostavimo da pastir ušao u polje gdje se nalazi petsto ovaca i ako bi ih zazvao, ali ako se one ne bi odazvale te ako bi nakon toga zašao u susjedno polje i ako bi ga sto ovaca počele slijediti, to bi bez sumnje značili da tih stotinu ovaca pripada njemu, dok mu ostale ne pripadaju. 

Sigurnost ovaca 

Slično, kako Isus osigurava sigurnost svojih ovaca, Isus tako čuva svoj narod od trajne štete. Premda će vjernici iskusiti određenu vrstu patnje dok su ovdje, Sotona ne može poraziti Njihov duh, niti ih može iščupati iz vječnosti koja ih čeka s Gospodinom. 

Postoje mnoge motivacije za strepnje, dok živimo ovdje na Zemlji. No, pod pretpostavkom da odlučimo slijediti Isusa, On će nam dati bezgraničnu sigurnost. Ovdje u 28. stihu, Isus tvrdi da On svojim ovcama daje vječan život i da oni nikada neće umrijeti. Te ovce to nisu zaradile. Vječni život je dar. Vječni život je život koji traje zauvijek. 

Ovce mogu lutati, mogu se naći u opasnosti, mogu skrenuti s puta. No ovce nikada neće umrijeti. Ovca može zalutati u svinjac i ondje biti određeno vrijeme, no neće ostati trajno u svinjcu, jer ovca nije svinja. Na isti način, nitko ne može iščupati ovcu iz ruku Pastira. 

Kristova božanska priroda 

Ovo je najjasniji primjer Kristove božanske prirode. Bilo je jasno da je Isus Bog. Strogi religijski vođe željeli su Ga ubiti zbog toga, zbog toga što je Zakon govorio da svatko onaj tko se izjednačava s Bogom treba biti ubijen. Ništa ih nije moglo uvjeriti u Isusovu autentičnost. 

Židovski vođe pokušavali su dovršiti ciklus, koji se nalazi u Levitskom zakoniku 24, 16. Željeli su kamenovati Isusa. 

Isus cilja na Psalam 82, 6, gdje piše da su izraelski suci bili izjednačeni s božanskim bićima. (Izlazak 4, 16; 7, 1) Budući da je Bog ukazivao na izraelske suce kao na bogove, jer su oni bili predstavnici Božje volje i objave, zbog čega je to što je Isus sebe nazivao Sinom Božjim, bila bezbožnost prema farizejima?

Isus ih je prekoravao, jer je Sin Božji u iznimnom, nenadmašnom odnosu ujedinjenja s Ocem. “Pismo se ne može poništiti.” (Ivan 10, 35) Ovo je razumna tvrdnja o stvarnosti Biblije. Pod pretpostavkom da priznajemo Krista kao Gospodina, dodatno priznajemo Njegovu potvrdu Biblije kao Božje Riječi.

Autor: Chris Swanson; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJE!