Sotona, pali anđeo koji je svojom ohološću izgubio nebo, nikada se nije pomirio s činjenicom da je čovjek, stvoren na Božju sliku, pozvan u vječno zajedništvo s Bogom. Ovo je Sotonin plan za djecu i mlade.
On mrzi čovjeka i želi svakoga od nas odvući u pakao. No, među svim njegovim zloćama jedno mu je osobito zadovoljstvo: kvarenje djece i mladih. Isusove riječi: „Pustite dječicu k meni; ne priječite im, jer takvih je kraljevstvo Božje“ (Marko 10,14) za Sotonu su bolan podsjetnik na ljepotu i nevinost koje je i sam nekoć posjedovao, a koje je zbog vlastite oholosti i nepokornosti zauvijek izgubio. Upravo zato, u svojoj mržnji prema Bogu, Sotona osobito usmjerava svoju mržnju i zavodničke planove prema onima koji su najbliži Očevu srcu – malenima i nevinima.
Sotona ne napada slučajno. On bira najdragocjenije i najranjivije, jer zna da uništavajući najmanje udara u samu budućnost čovjeka i Crkve.
Sotona mrzi sve što Bog ljubi
Budući da su djeca i mladi svojim jednostavnim povjerenjem, čistoćom i iskrenošću osobito dragocjeni nebeskom Ocu, neprijatelj ulaže najveće napore kako bi ih odvratio od Gospodina i spriječio da upoznaju i slijede Njegov plan. Nikada u povijesti nije bilo toliko načina i oruđa da se zavede ljudsko srce kao danas. Doba blagostanja, brze tehnologije i medija donijelo je neviđene mogućnosti, ali i bezbrojne zamke. Glazba koja promiče nasilje, razuzdanost i prazninu; društvene mreže koje potiču ovisnost o tuđem mišljenju i stvaraju lažne slike života; trendovi i ideologije koje izokreću temeljne istine o čovjeku i obitelji – sve to postaje oružje u intenzivnom pohodu protiv mladih duša.
Na poseban način Sotona cilja na rane i slabosti koje nose mladi današnjeg doba. Sve više adolescenata i mladih odraslih bori se s tjeskobom, depresijom, nesigurnošću i osjećajem izgubljenosti. Svijet im nudi iluzije sreće kroz površne užitke, dok njihova srca ostaju prazna. Upravo tu prazninu neprijatelj koristi kako bi usmjerio mlade prema putovima ovisnosti, nasilja, pornografije, buntovništva … Umjesto da otkriju ljepotu života u Bogu, mladi se prečesto hvataju za prividnu utjehu u stvarima koje ih sve dublje guraju u ropstvo grijeha.
Posebna je opasnost u tome što se mnogi roditelji, odgojitelji, učitelji, pa čak i oni koji su pozvani na duhovno vodstvo – katehete i svećenici – često ne osjećaju spremnima ili dovoljno osposobljenima za duhovnu borbu koja se danas vodi. Kada obitelj ne bdije nad djecom, kada društvo relativizira istinu i dobro, a Crkva šuti ili popušta pred duhom vremena, mladi ostaju nezaštićeni pred sotonskim napadima. Sotona tada lakše sije sjeme sumnje, straha i buntovništva.
Njegov plan nije kompliciran: on želi da djeca i mladi odrastu bez Boga, da izgube osjećaj za dobro i zlo, da se zatvore u svijet sebičnosti i požude
Kada uspije u tome, lako ih odvodi od puta svetosti. No, unatoč svim mračnim zamkama, ne smijemo zaboraviti da je Krist već pobijedio đavla. Isus je rekao: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet“ (Ivan 16,33).
Zato je borba za djecu i mlade prije svega borba vjere – žive i konkretne vjere koja prožima svakodnevicu. Ta se borba vodi na više razina: u skrovitosti molitve roditelja koji kleče za svoju djecu, u budnosti obitelji koja bdije nad čistoćom srca i uma svojih članova, u odvažnosti učitelja i svećenika koji ne pristaju na kompromise s duhom vremena, te u osobnom svjedočanstvu svakog kršćanina koji svojim životom pokazuje da je Krist živ i da vrijedi slijediti Njegov put.
Mladi trebaju vidjeti vjeru koja nije suha i nametnuta, vjeru koja je autentična i radosna. Kada im se pokaže da kršćanstvo nije niz zabrana, nego sloboda u ljubavi i punina života, tada Sotona gubi svoju moć zavodnika.
Ako želimo da naša djeca i mladi odrastu u istinski svete ljude, potrebno je da ih uvedemo u taj način života – u osobni odnos s Kristom, koji je jedini Put, Istina i Život.
