Ožalošćeni žele da svi znamo barem pet ovih istinitosti za vrijeme Božića!
Kako se bliži kraj godine, gdje god se okrenemo, govore nam kako trebamo biti sretni. No, oni koji su nedavno izgubili nekoga, blagdani mogu izgledati kao nešto što treba preživjeti, a ne u njima uživati. Tradicija i događaji isprepleteni su bolnim podsjetnicima na voljenu osobu s kojom tu radost ne možemo podijeliti. Mnogi požele da mogu naći mirno mjesto i sakriti se do 2. siječnja.
Iako oni koji su okruženi ožalošćenima ne mogu odagnati bol gubitka, mogu donijeti utjehu i biti posebno osjetljivi na one koji pate za vrijeme blagdana. Ožalošćeni žele da svi znamo barem pet ovih istinitosti:
1. Čak i u najboljim trenucima svjesni smo da netko nedostaje.
Sjećam se razgovora kojeg sam imala s prijateljicom dok smo se spremali na godišnji odmor kratko nakon što je naša kćer, Hope, umrla. „Trebalo bi biti zabavno!“, rekla je. Osjetila sam da se trebam zdušno složiti s njom.
Nisam znala kako objasniti da kada izgubite člana svoje obitelji, čak su i najbolji trenuci bolno nepotpuni. Netko nedostaje. Čak su i najbolji dani i najsretniji događaji prožeti tugom. Gdje god idete, tuga ide s vama.
2. Društvene prilike su teške.
Nikad nisam mogla shvatiti zašto nam je teško biti među ljudima kada tugujemo, ali to je tako. Mali razgovori mogu biti nepodnošljivi kada se nešto takvo značajno dogodi. Upoznavanje novih ljudi vjerojatno će dovesti do pitanja o obitelji. Ući sam u prostoriju punu parova kada je vaš supružnik umro, ili na događaj koji je prepun djece kada je vaše dijete umrlo, slomljenu dušu može podsjetiti na ono što ste izgubili.
Ako ste za blagdane pozvali nekoga tko je usred žalosti, dajte im do znanja da razumijete ako se u posljednji tren predomisle i moraju otkazati jer im je preteško, ili ako mogu ostati samo nakratko.
Ako idete na neki događaj, pozovite ožalošćenu osobu i pitajte možete li ju pokupiti i biti uz nju kao podrška za to vrijeme. Kada naiđete na ožalošćenu osobu na nekom društvenom događaju, dajte joj do znanja da još uvijek mislite na njih i voljenu osobu koju su izgubili, i porazgovarajte s njom o uspomenama. Nemojte se bojati izgovoriti ime osobe koja je umrla. To će biti melem za njihovu slomljenu dušu.
VIDI OVO: 12 božićnih molitvi – iskusite radost!
3. Široj obitelji može biti nelagodno i teško.
Žalost je često nespretna – čak, a možda i osobito, kod onih koji su bili najbliži.
Moj muž i ja znamo ugostiti parove koji su izgubili djecu, a poteškoće vremena provedenog s obitelji tijekom blagdana često su tema razgovora. Znaju da neki članovi obitelji misle kako su tugovali dovoljno dugo i žele da nastave. Drugi žele započeti razgovor o osobi koja je umrla, ali nisu sigurni kako. Ono što se često događa jest da se ime osobe koja je umrla nikada ne spomene, a to ožalošćenima izgleda kao da su izbrisani iz obitelji.
Poznajete li neku ožalošćenu osobu koja će ići na obiteljsko okupljanje za blagdane? Možete ih pitati za njihova očekivanja. I ako imaju jaku želju da se njihove voljene na neki način pamti, u kombinaciji sa strahom da se to neće dogoditi, možete ih ohrabriti i pomoći im da unaprijed napišu pismo svojoj obitelji jasno navodeći što će ih utješiti, umjesto da očekuju da njihova obitelj instinktivno zna.
4. Suze nisu problem.
Kod većine od nas tuga se manifestira kroz suze – suze koje ponekad dođu kada ne očekujemo. Ponekad ožalošćeni osjete da ljudi oko njih vide njihove suze kao problem kojeg treba riješiti – da suze znače kako baš ne napreduju u svojoj žalosti. No, očekivano je da će velika tuga zbog gubitka nekoga koga volimo izaći u suzama. Suze nisu neprijatelj. Suze ne odražavaju manjak vjere. Suze su dar od Boga koje pomažu isprati duboku bol gubitka.
Veliki je dar ožalošćenima dati do znanja da se ne moraju sramiti svojih suza – da se slobodno mogu isplakati pokraj vas. Još je veći dar plakati s njima. Vaše suze odražavaju vrijednost umrle osobe i uvjeravaju ih da u tome nisu sami.
5. Može biti teško sjetiti se zašto biste na Božić trebali biti sretni.
Ožalošćeni oko vas osjećaju se umorni od života i smrti u ovom svijetu i pitaju se kako se itko može radovati. Očajnički su u potrebi da Kristova stvarnost slomi njihovu usamljenost i bol. Iako im ne želimo propovijedati, ipak tražimo priliku da im podijelimo utjehu i radost koji se nalaze samo u Bogu koji je po Kristu došao da nas spasi.
Isusov život koji je počeo u drvenoj kolijevci kulminirao je smrću na drvenom križu. No, to nije besmislena, beznačajna smrt. To je pobjedonosna smrt, praćena novim uskrslim životom. Autor poslanice Hebrejima kaže: „Dakle, budući da su djeca dionici tijela i krvi, tako i sam [Krist] u tome uze udjela da smrću uništi onoga koji imaše moć smrti, to jest đavla“ (Hebrejima 2,14). Sila smrti, koja sada donosi toliko mnogo tuge, neće biti vječna. Ono što je Krist pokrenuo kada je porazio smrt pri svom prvom dolasku, imat će potpuno ostvarenje kada se ponovno vrati.
To je naša velika nada i ovoga Božića, nada koju moramo dijeliti s onima koji su ožalošćeni. Krist koji je došao kao beba i umro umjesto nas jednog će se dana vratiti i uspostaviti svoje kraljevstvo. I kada se vrati, „otrt će svaku suzu s očiju, i smrti više neće biti; ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti — jer prijašnje prođe“ (Otkrivenje 21,4).
Autor: Nancy Guthire; Prijevod: Vesna L.; Izvor: DesiringGod.org
