Pakao je stvarno mjesto. Nije oblik nesvijesti. Nije privremen. To je vječna muka. Možda je i to zašto je Isus više pričao o paklu nego nebu i trošio toliko vremena upozoravajući ljude da ne odu tamo.

Pakao je jedan od onih tema koje kod ljudi stvara nelagodu. Čujemo priče o paklu kao mjesto gdje je vatra, demoni i vječne muke. Kroz povijest mnogo autora su pisali o njemu, Dante primjerice.

Zapadna kultura je vrlo upoznata sa konceptom pakla. Čak ga je i Hollywood koristio kao temu za mnoge filmove. No bez obzira na koncept, na vjerovanje, pakao je definitivno učen u Bibliji. No čak i doktrina o paklu nije bez svoje kontroverzije.

Neki kažu da je to samo grob bez svijesti. Drugi pak kažu da je to mjesto ispravljanja i kazne koje nije vječno. Neki kažu da je to beskrajna agonija kažnjavanja u vatri. Štogod je, pakao je potpuna odsutnost Božje prisutnosti.

Riječi koje se odnose na pakao

Gehena (Gehenna)

U Starom zavjetu, riječ za pakao je “ge-hinnom” što znači “Dolina Hinom” (Valley of Hinnom). To je bilo mjesto na jugozapadnom dijelu Jeruzalema. To je mjesto jednom nazvano “Topheth” što je izvedenica od aramejske riječi koja znači “mjesto vatre”. To je bilo tamo gdje je neki poganski kralj prakticirao ljudske žrtve u vatri (2. Ljetopisa 28,3; 33,6; Jer 7,31; 32,25). Stoga je vjerojatno u Novom Zavjetu riječ postala asocirana na uništenje vatrom. Riječ “gehenna” je pronađena u Novom Zavjetu 12 puta i svaki puta ju je izgovorio Isus. U Novom Zavjetu, “gehenna” je korištena kao stanje a nikad kao mjesto.

Had (Hades)

Ta riječ se pojavljuje samo u Novom Zavjetu, deset puta, i odgovara riječi u Starom Zavjetu “šeol” (sheol). Isus je koristio riječ četiri puta: Mt 11,23; 16,18; Lk 10,15; 16:23. Slijedećih šest puta se pojavljuje u Dj 2,27, 31; Otk 1,18; 6,8; 20,13-14.

To je vjerojatno “mjesto svih umrlih do suda. Podijeljeno je u dva područja, raj ili Abrahamovo naručje za dobre, i gehena ili pakao za zle”. Preciznije, po priči o Lazaru i bogatašu iz Luke 16,19-31, to je mjesto svjesnih umrlih koji su zli.

Šeol (Sheol)

Hebrejska riječ “šeol” (sheol) je vjerojatno izvedena od korijena “iskopati rupu”, i viđena je kao često mjesto mrtvih i u mnogo mjesta riječ se pojavljuje u Starom Zavjetu, kao referenca na grob. To je mjesto i spominje se u Postanak 37,35; Brojevi 16,30, 33; Psalmi 16,10, itd. Šeol ima mnogo značenja u Pismu: grob, podzemni svijet, stanje mrtvih. pretpostavljalo se da je ispod površine zemlje (Ezekiel 31:15,17; Ps. 86:13).

Je li pakao Bibliji vječno svjesno mučilište?

Postoje mnoge kršćanske grupe i mnogi kultovi koji niječu ideju da je pakao, u osnovnom smislu, svjesna kazna. Neki drže da je Božja vječna kazna uništenje, ili nepostojanje. Drugi kažu da je to privremeno i da će na kraju svi biti spašeni od pakla. Možda je najčešći izgovor da Bog koji ljubi ne bi nikad kaznio ljude u vječnim mukama. Slažemo se da je Bog ljubav (1 Iv 4,8), ali on je isto tako pravedan (Neh 9,32-33; 2 Sol 1,6), i vječan (Psalam 90:2; 1 Timoteju 1:17 ). Bog kažnjava onoga koji čini zlo (Izajija 11:13) i ta kazna će biti vječna. Ali pitanje ostaje. Je li ta kazna svjesna ili ne?

Postoje stihovi koji mogu bi ti protumačeni kao podrška za tu ideju da mrtvi nisu svjesni nakon smrti: (Propovjednik 9,5 – mrtvi ne znaju ništa i Psalam 146,4 – propadnu sve misli njegove, su dobri primjeri.) Drugi stihovi uspoređuju smrt sa snom Djela 13,36; 1 Kor. 15,6; 1 Sol 4,13, itd. Ali ovi posljednji stihovi samo uspoređuju sličnost između pojave smrti i pojave kad netko spava.

Mrtvi su svjesni nakon smrti

Zli dolaze živi u šeol

Brojevi 16,30-30: “Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo, te živi siđu u šeol, tada znajte da su prezreli Jahvu.  . . živi siđu u šeol, oni i sve njihovo. Onda se nad njima zemlja zatvori i oni iščeznu iz zbora.”

Bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zubi

Matej 8,12: “dok će sinovi kraljevstva biti bačeni u krajnju tamu gdje će biti plač i škrgut zubi.”

Bačeni u vatru pate svjesno

Matej 13,41-42: “Sin čovječji će poslati svoje anđele, i oni će pokupiti iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce, te da ih bace u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zuba.” Vidi ujedno i Mateja 13,50.

Bačeni u vatru muka

Otkrevenje 14,9-10: “Treći anđeo nastupi za njima vikući jakim glasom, “Tko se god pokloni zvijeri i njezinu kipu i primi žig na svoje čelo ili na svoju ruku pit će vino Božje srdžbe koje stoji, čisto, u čaši njegova gnjeva; Bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Janjetom.”   Vidi ujedno i Otkrivenje 21,8.

Pakao je mjesto vječne vatre i kazne

Neugasiva vatra

Matej 3,12: “On drži u ruci lopatu i očistit će gumno svoje, skupit će svoju pšenicu u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem neugasivim.”

Pakleni oganj

Matej 5,22: “tkogod kaže, luđače, odgovarat će za to u ognju paklenome.” Vidi isto i Mateja 5,29,30.

Matej 18,8-9: “ako te na grijeh navodi tvoja ruka ili noga, odsijeci je i baci od sebe; jer bolje ti je hromu i kljastu ući u život nego da budeš s dvjema rukama ili dvjema nogama bačen u oganj vječni. Ako te i tvoje oko navodi na grijeh, iskopaj ga i baci od sebe, jer ti je bolje s jednim okom ući u život, nego da budeš bačen sa dva oka u pakao ognjeni.”

Vječna vatra

Matej 25,41: “Tada će reći i onima s lijeve strane, ‘idite od mene prokleti, u oganj vječni, koji je pripravljen đavlu i anđelima njegovim.”

Vječna kazna

Matej 25,46: “Ovi će otići u muku vječnu, a pravednici u život vječni.”

Riječ “vječan” u oba slučajeva je “aionios” što znači 1) bez početka i kraja, da je uvijek bilo i da će uvijek biti; 2) bez početka; 3) bez kraja, nikad ugašen, vječan. Riječ “kazna” je riječ “kolasis” i znači kazniti sa implikacijom koja rezultira patnjom – ‘kazniti, kazna.'”(5)

Juda 7: “Kako ispaštajući kaznu – vječni oganj – stoje za primjer Sodoma i Gomora i gradovi oko njih koji su kao i oni bludno griješili i išli za drugovrsnim tijelom.”

Jezero ognjeno

Otkrivenje 20,15: “I tko se god ne nađe upisan u knjizi života, bi bačen u jezero ognjeno.”

Luka 16,19-31, Lazar i bogataš

U Luci 16,19-31 je priča o Lazaru i bogatašu. U osnovi, Lazar je siromah koji je patio za svojega života. Bogataš je, naravno, bogat. Oboje umiru. Bogataš odlazi u had. Lazar odlazi u Abrahamovo naručje, drugi termin za raj. U hadu bogataš podigne svoje oči i vidi Lazara podalje. Zavapio je Abrahamu i zatražio milost jer je u agoniji vatre. Abraham je rekao ne. Tada je bogataš zatražio da netko od umrlih uskrsne i ode i upozori njegovu braću da i oni ne dođu ovdje na ovo strašno mjesto. Abraham mu je rekao da ni to neće biti učinjeno.

Neki kažu da je to usporedba. Bilo kako bilo, ako je ova je jedinstvena jer ni u jednoj usporedbi se ne imenuje osoba. To nije priča. To je povijest. To se zaista dogodilo. Ali mnogi koji ne vjeruju u svjesnost poslije smrti će i dalje reći da je to bila usporedba. Pitanje je tada, ako je? Što naučava? Ako je vatra paklena lažna i ako je svijest nakon smrti također lažna, tada je Isus koristio lažnu doktrinu da naučava istinu. Usporedbe ilustriraju istinu. Ako je ovo usporedba, što svijest nakon smrti simbolizira? Isto tako što agonija u vatri simbolizira? Nisu li stvarne? Naravno da jesu.

Pakao je stvarno mjesto, a ne oblik nesvijesti

Pakao je stvarno mjesto. Nije oblik nesvijesti. Nije privremen. To je vječna muka. Možda je i to zašto je Isus više pričao o paklu nego nebu i trošio toliko vremena upozoravajući ljude da ne odu tamo. Na kraju krajeva, ako ljudi prestaju postojati, čemu ih upozoravati? Ako je privremen, izaći će kroz neko vrijeme. Ali ukoliko je vječan i svjestan, tada je upozorenje jako.

Isus reče: “Ako te tvoje desno oko navodi na grijeh, iščupaj ga i baci od sebe, jer bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te tvoja desna ruka navodi na grijeh, odsijeci je i baci od sebe, jer je bolje da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.” (Matej 5,29-30).

PROČITAJTE JOŠ: