Poliamorija: Što kršćani trebaju znati o višeljublju?

Poliamorija ili višeljublje je pojam koji ste vjerojatno čuli. Ako i niste, vjerojatno ste zaključili da naziv nalaže više nečega.

Politeisti su ljudi koji vjeruju u postojanje više bogova. Poligamija znači više supružnika. Stoga, što je onda višeljublje ili poliamorija? Poliamorija znači više ljubavi. 

Što je poliamorija?

Na površini djeluje kao da bi kršćani trebali prigrliti poliamoriju. Naravno, trebamo voljeti što je više ljudi moguće. Isus nas poziva na ljubav prema našim bližnjima. U Novome zavjetu postoje brojni pozivi, gdje nas se poziva da jedni druge volimo iz dubine naših srca. 

Poliamorija znači više toga od jednostavnog iskazivanja ljubavi prema više ljudi. Možda najbolju definiciju značenja poliamorije daje Društvo poliamorije: 

„Poliamorija je ne-posesivna, iskrena, odgovorna, etičko-filozofska praksa iskazivanja ljubavi prema više ljudi u isto vrijeme. Višeljublje naglašava svjestan odabir broja partnera s koliko osoba želi biti uključena, umjesto prihvaćanja društvenih pravila, koja diktiraju da osoba može voljeti samo jednog partnera.“ 

Ključni izrazi koji nam pomažu definirati „ljubav prema više ljudi“ su partner i biti uključen. Te nam riječi pomažu vidjeti ono što poliamorija nije. 

Poliamorija nije poligamija. Poligamija znači biti u braku s više partnera. Poliamorija znači biti uključen u intiman odnos s više partnera, no to ne znači i brak s njima. 

Poliamorija također nije izvanbračna veza. Svaka od strana, koje su uključene u taj odnos, dragovoljno je pristalo na odnos. 

Poliamorija nije ni otvorena veza. Preston Sprinkle to dobro objašnjava: „Otvorene veze su obilježene višeljubljem, no nije svaka višeljubna veza otvorena.“ Ono što on želi reći jest da poliamorija ne znači da više ljudi ima spolne odnose jedni s drugima. Postoji dodan sloj partnerstva i međusobne uključenosti. 

Društvo poliamorije nadalje je definira kao „ozbiljnu, intimnu, romantičnu ili manje stabilnu, ispunjenu prisnošću vezu s osobom, više osoba ili skupinom ljudi.“ Oni o takvom odnosu govore kao o odnosu koji je „odgovoran, etičan i s namjerom ne monogaman.“ 

Premda ovo može djelovati pomalo zbunjujuće, višeljublje je u porastu. 

Zbog čega je poliamorija u porastu?

Jedno istraživanje, provedeno u Americi, pokazalo je da oko 24% osoba koje idu u crkvu vjeruju da je poliamorija moralno dopustiva. Drugo proučavanje pokazalo je da samo pola populacije, koja je danas ispod 30 godina, želi biti u potpunosti u monogamnim odnosima. 

Mogu vam osobno posvjedočiti da ovo nije bila tema razgovora prije deset do petnaest godina, kada sam radio s tinejdžerima. Tada smo razgovarali o stvarima poput predbračnog seksa, homoseksualnosti, itd. To su bili problemi. O poliamoriji se nije ni razmišljalo. No u ovo vrijeme, vodim razgovore o njoj. Čak i ako se ne koriste određene riječi, koje se odnose na poliamoriji, o toj temi se i dalje razgovara. Višeljublje je u porastu. Zašto je to tako?

Uvijek nastojim razumjeti drugo stajalište, prije nego što krenem u protuargumente, čak i kada se ne slažem. Važno je razumjeti drugu stranu. To sam pokušao učiniti i ovdje. Zbog čega je višeljublje u porastu? Zbog čega je ono toliko privlačno ljudima?

Postoje određeni temelji i promjene pogleda na svijet, koji su otvorili put za razmatranje poliamorije kao mogućnosti. Ako niste dio organizirane religijske skupine i ako smatrate da su konvencionalne zamisli braka i obitelji manjkave, tada ćete zasigurno biti zainteresirani i za druge mogućnosti. Ako je Trueman u pravu u svojoj procjeni da su mnoge, takozvane „vanjske ili objektivne istine“ stvorene samo kako bi moćni zastrašili i naudili slabima, onda takva vrsta odnosa postaje više od mogućnosti; postoji poticaj za poduzimanjem promjene u tome kako mi kao društvo gledamo na odnose. 

Taj poticaj, koji nastaje od vanjskog do unutrašnjeg, znači da su „psihološke kategorije i fokus prema unutra obilježja moderne osobe.“ No u isto vrijeme, žudimo za zajedništvom i dubinom odnosa. Usredotočeni smo na unutra, a gladujemo izvana. Naš globalizirani svijet uvjerava nas u to da smo kompleksna bića mi i drugi ljudi. Mi smo bića koja se ne mogu lako zadovoljiti. 

Ako sam ja kompleksno biće, koje se ne može lako zadovoljiti i ako imam želju ne samo da iskusim duboko ispunjenje, nego i povezanost s drugima koje ima značenje, zašto ne iskusiti višeljubne odnose?

Poliamorija osobi daje priliku za istraživanje više toga o samome sebi i za iskustvo dubljeg, osobnog ispunjenja. No taj odnos nije u potpunosti egocentričan. Jedno od obilježje jest „povratak nomadskom dijeljenju partnera i resursa.“ Zašto se ne bi udružili s više ljudi kako bi, ne samo davali ljubav jedni drugima, već i primali ljubav i ispunjenje? 

S obzirom na kulturološku klimu, nije iznenađujuće da parovi eksperimentiraju s poliamoriji i da je ono u porastu. No znači li to da bi se i kršćani trebali pridružiti pokretu?

Kako bi kršćani trebali odgovoriti na poliamoriju?

Čak se i sa sekularnog stajališta vidi da poliamorija dolazi s nedostacima. Postoji ljubomora, uspoređivanje, pa čak i „emocionalna kompleksnost, koja proizlazi iz interakcije na intiman način s više osoba“, zbog čega sudionici višeljubne veze shvaćaju da ovakve vrste odnosa nisu krajnje rješenje za poteškoće koje nastaju u odnosima. Većina osoba u višeljubnim odnosima shvaćaju poteškoće koje nastaju iz dijeljenih partnerstava. Neki od njih susreću se s problemima vezanim za djecu. 

Sve sam ovo dosad napisao kako bih tvrdio da, ako je Biblija istinita, a vjerujem da jest, tada poliamorija neće u konačnici zadovoljiti čovjeka. Kad govorimo o odgovoru na poliamoriji, jedna od prvih stvari koju bismo trebali razmotriti jest kako sa suosjećanjem služiti onima, koji su pretrpjeli brodolome palog svjetonazora. Kažem to kao onaj koji spremno priznaje da također često skupljamo slomljene dijelove propalih, monogamnih veza. Ali moramo biti spremni služiti s ljubavlju onima koji tuguju i koji su slomljena srca, čak i ako potječu iz struktura odnosa koje mi nužno ne odobravamo.

Drugo, moramo uzeti u obzir neke od elemenata koji su poliamoriju mogli učiniti privlačnima i koristiti ih kao most do evanđelja. Običavam se slagati sa Sprinkleom i Parlerom: „Da bismo trebali pronaći dodirne točke u drugim kulturama ili drugim sustavima vrijednosti ili možda odnosima, kako bismo komunicirali holističko evanđelje na način koji dodiruje drugu osobu tamo gdje se ona nalazi.“ Oni spominju nekoliko onih povezanih točaka, kao što su čežnja za dubokim vezama, briga za druge, gostoljubivost i zajedništvo. Zašto ne smisliti načine kako ih angažirati na zajedničkom terenu i pokazati kako u Kristu, a ne monogamnom ili višeljubnom odnosu, nalazimo ispunjenje tih čežnja.

Kao kršćani u koji žive demokratskom društvu, moramo uzeti u obzir utjecaj koji će poliamorija imati na obitelj. Albert Mohler napominje da kada redefiniramo brak, redefiniramo i obitelj. On piše: “Ako u osnovi redefinirate brak u apsolutno relativistički entitet, tada također stvarate istu stvarnost za obitelj. Obitelj se relativizira. U osnovi postaje isparavajuća norma. Ako obitelj može značiti bilo što, onda obitelj ne znači ništa.“ Svakako, višeljubne veze ne teže braku. Ali to znači redefiniranje obitelji. To bi u teoriji moglo zvučati dobro, ali na papiru kad uzmete u obzir stvari poput zdravstvenog osiguranja, roditeljskih prava, poreznih zakona i bezbroj drugih razmatranja, stvari su nezgodnije. To će imati utjecaja na naše društvo i moramo se odmah suočiti s tim stvarima i biti spremni nositi se s posljedicama koje mogu nastati. U konačnici, trebamo imati stajalište u vezi višeljublja koje je identično stajalištu Biblije. Da, ispravno je težiti dubokoj zajednici, pa čak i dubokoj ljubavi s više ljudi. Ali Sveto pismo govori o važnosti zavjetne ljubavi. Seksualno zajedništvo treba izraziti u kontekstu te zavjetovane ljubavi. 

Biblijska definicija braka 

Razumijem da se višeljubni odnosi ne tiču definicija braka. Oni ne prakticiraju brak kako je to bilo povijesno definirano, već samo namjerni odnos na dogovoreni rok. Ali ako pokušavamo redefinirati obitelj, Bog ima nešto reći o tome, a brak je presudan u ovoj raspravi.

Vjerujem da biblijska definicija braka glasi ovako: „Brak je obvezujući savez koji je Bog stvorio između jednog muškarca i jedne žene za našu svetost, za našu radost, kao sliku evanđelja za širenje Božje slave. Svaka od ovih izjava je namjerna:

1. Obvezujući savez. Bogu su važni savezi. Kršenje saveza vrlo je ozbiljno za Boga. Ako mi ne vjerujete, razmislite o onome na što se Bog obvezao u Postanku 15, gdje u osnovi kaže: „Pustite me da me rastrgnu ako vam ne budem vjeran.“ 
2. Stvoren od Boga. Da su ljudi stvorili brak, tada bismo mogli donositi i pravila. Ali brak je obvezujući savez kojeg je stvorio Bog i zbog toga, On postavlja pravila.
3. Između jednog muškarca i jedne žene. Njih dvoje postat će jedno. To znači odvajanje od roditelja, prošlih veza, budućih veza i svih drugih ljubavnika.
4. Za našu svetost. Brak je jedno od sredstava koje je Bog odredio za naše posvećenje. Bog nije zadovoljan time što imamo samo “dobar” brak; On koristi naš brak kako bi nas učinio sličnijima Kristu. 
5. Za našu radost. Naša se radost pojačava kada se mi, u svetosti, borimo za radost onog drugog. 
6. Kao prikaz evanđelja. Vaš brak odražava Krista i Njegovu crkvu. Bog ga je stvorio kako bi svima bila vidljiva slika, kako bi vidjeli ljubav između Krista i Njegove Zaručnice. 
7. Za širenje Božje slave. Svrha Boga za čovječanstvo jest da ono uživa u Njegovoj milosti i da čini stvari Bogu na slavu. Takva je svrha i braka. Bog koristi brak kako bi iz naših srdaca uklonio grijeh i nevjeru. Brak koristi za unapređivanje naše radosti. No brak Bog također koristi brak za stvaranje djece, odgajanje i njegovanje djece u pobožnim domovima. 

Iz ove definicije možete vidjeti zašto se poliamorija ne podudara s biblijskom vizijom braka unutar društva.

O ovoj se temi sigurno može još toga napisati. Ovo će možda biti jedan mali komad u puno širem razgovoru. No poliamorija je u porastu i to je nešto s čime će kršćani biti prisiljeni obračunati. To moramo činiti pobjednički i suosjećajno, ali također moramo biti predani biblijskoj viziji braka i obitelji. Iako možda ima neke sličnosti s biblijskom vizijom  iskazivanja ljubavi prema zajednici, poliamorija nije u skladu s Božjom zamisli. Ovo osobito vrijedi u pružanju točne slike evanđelja.

Poliamorija vjerojatno bolje predstavlja idolopoklonstvo nego vjernost savezu. Pravilno prikazivanje evanđelja trebalo bi biti glavna briga za Isusove sljedbenike. 

Autor: Mike Leake; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ:

• Poligamija u Bibliji: Zašto je u Starom zavjetu postojala poligamija?
• Zašto je Bog nekim ljudima dozvolio da imaju više žena?
• Tko su bile konkubine? Zašto je Bog u Bibliji dopustio muškarcima da imaju konkubine?