Suptilna, a opet razorna priroda ponosa se uvijek pokazivala kroz vrijeme i kulture, ne samo u kršćanskim, već i u sekularnim krugovima također. Ponos je uzdizanje vlastitog interesa, autoriteta, slike ili prioriteta nad drugima do točke egocentričnosti. A najstrašnija stvar o ponosu je što smo u većini slučajeva slijepi na vlastiti ponos, iako se on kod drugih ljudi jasno vidi.
Jakovljeva 4,5-6 nam govori: “Ili mislite da Pismo uzalud veli: Ljubomorno čezne za duhom što ga nastani u nama? A daje on i veću milost. Zato govori: Bog se oholima protivi, a poniznima daje milost.”
Strašna je pomisao da nam se Bog protivi. Ali to je slika koju nam Jakov daje u svom pismu.
Ponos je razoran jer nas odvlači od Božje dobre namjere i predivnih planova.
Slijede tri načina kako grešni stav ponosa to čini.
1. Ponos se oslanja na sebe umjesto na Boga
Izreke 3,5-6 govore ovo: “Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor. Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.”
Ako se ne uzdamo u Božje putove, ne postoji pravi put za nas. Ali ponos inzistira da postoji – kako nam je bolje bez Boga ili drugih ljudi.
Ponos nas sklanja s pruge koja vodi ka Božjoj dobroj, ugodnoj i savršenoj volji, i vodi nas u dekadentnu spiralu samodovoljnosti, a onda i samouništenja. Mi smo ništa bez Boga, bez obzira koliko ponos govorio drugačije.
2. Ponos se protivi Kristovoj poniznoj prirodi
Cilj svakog kršćanina mora biti da bude kao Krist koliko je to moguće, ali ponos u potpunosti to onemogućuje. Filipljanima 2,5-7 nas podsjeća na Kristov ponizni znak: “Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik.”
Ovo bi trebao biti naš cilj: Hodati u Kristovoj poniznosti, koja nam onda odnosi širok spektar sjajnih osobina kao što su, suosjećanje, ljubav prema drugima, vjera, strpljenje, mir i samokontrola.
3. Ponos otkriva idolopoklonstvo prema sebi
U srcu ponosa se nalazi idolopoklonstvo upereno prema sebi, a Božji stav protiv idola je jasan. Koliko god nas Bog volio, idolopoklonstvo postaje opasnost za tu ljubav, ne zato što Božja ljubav nije dovoljno jaka, već zato što ponos čini da nestanemo s radara te ljubavi.
Idolopoklonstvo nas uvlači u duboku jamu mržnje, praznine, nedostatka, i prokletstva koje ono donosi. Zbog njega bježimo od Božje milosti i beskonačnih izvora, inzistirajući da smo mi sami sebi dovoljni bogovi.
Autor: Patrick Mabilog; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Christian Today
