Ovu je poruku medicinskim sestrama napisala Rachel Whalen na svojoj Facebook stranici o tragičnom iskustvu koje je prošla:
„Želim poručiti medicinskim sestrama: Hvala što ste me spasile. Vaša vještina i znanje spasili su me od toga da svoju kći slijedim u smrt, ali vaše me je suosjećanje vratilo u život. Ljudskost koju ste mi iskazale dovela me natrag u život. Vi ste mi omogućile da mogu razmišljati o životu nakon što se dogodila smrt. Za ovo vam dugujem svoju ljubav i najdublju zahvalnost.
Hvala sestrama koje su se uvijek pobrinule da moj muž ima dovoljno jastuka dok je bio u mojoj bolničkoj sobi. Hvala sestrama koje su mu dopustile da iz hladnjaka uzme lizalice. Shvatile ste da je ovo i za njega teško iskustvo i da mu je potrebna vaša njega.
Hvala sestri koja me je naučila da u grudnjak stavljam vrećice s ledom kako bih zaustavila mlijeko, nakon što mi se rodila mrtvorođena kći. Želim ti i zahvaliti što si me držala dok sam plakala nad teretom kojeg nisam mogla otpustiti. Tvoj zagrljaj nije mogao olakšati moj teret, ali donijela si tračak svjetla u moj mračan svijet.
Hvala sestri na intenzivnoj koja me došla očistiti nakon što mi je kći preminula. Hvala što si uzela vremena da mi pomogneš oprati lice i iščešljati kosu. Još mogu osjetiti dok si mi namještala kosu u rep, taj dodir nije bio grub, to je bila lijepa gesta.
VIDI OVO: ”ONA JE MOJ ANĐEO”: Medicinska sestra pjeva umirućoj pacijentici koja boluje od raka
Hvala sestri koja je čučala kraj mog kreveta i pitala me za Dorothy. Hvala što si znala koliko mi je važno da je ona stvarna, iako je otišla. Nikada neću zaboraviti kako si se nagnula, kao da smo prijatelji, i pitala: ‘Želiš li mi pričati o njoj?’
Hvala sestri koja je obukla moju bebu i uslikala ju. Hvala što si pazila da joj šeširić ne pokrije oči i da su joj ručice lijepo postavljene. Ta nam slika znači sve.
Hvala sestri koja je pročitala moje stanje kada je završila smjena. Hvala što si naučila naša imena i ime naše kćeri i prije nego si ušla u sobu. Puno je značilo čuti naša imena skupa. Osjećali smo se kao obitelj.
Hvala sestri koja je tiho ušla u sobu tijekom moje prve noći bez Dorothy kako bi uzela moju ruku. Hvala što si mi ispričala priču o vlastitom mrtvorođenom djetetu. Hvala što si bila prva osoba koja me izvela iz izolacije koju osoba osjeća nakon gubitka djeteta. Tvoja se prisutnost osjećala kao predobra da bi bila istinita. Još nisam uvjerena da te nisam samo sanjala da bih izdržala tu prvu usamljenu noć.
Naposlijetku, hvala sestrama koje su mi pomagale kroz trudnoću sa malom Dorothynom sestrom. Čak i nakon što sam rodila Frances, nikada niste zaboravile da je prije nje došao netko drugi. Znale ste da mi Frances nije prvo dijete, da sam majka dvoje djece.“
