Kako post i molitva mogu promijeniti vaš ljubavni život?

Prvi put kada sam odlučila postiti 21 dan nisam imala pojma što radim. Ili zašto to radim.

molitva post ljubavni život
Foto: Pexels

Pitate li se kako post i molitva mogu promijeniti vaš ljubavni život? Ovo je moja priča o tome kako se moj život promijenio i kako je u njega ušla prava bistrina…

Prvi put kada sam odlučila postiti 21 dan nisam imala pojma što radim. Ili zašto to radim.

Odlučila sam da se nešto mora promijeniti nakon nekoliko godina veza koje su samo dovodile do prekida. Shvatila sam da promjena koju tražim mora doći iz mene.

Odlučila sam otići u crkvu. Ne samo u bilo koju crkvu. Ne u crkvu u kojoj sam odrasla – to je bilo previše sigurno. Tamo  me nitko nije poznavao i nitko nije mario tko sam ja ni odakle sam. Bilo bi mi jako jako jednostavno to sve odraditi bez ikakvog rasta u sebi. Trebala sam nešto drugačije. Mjesto gdje se napokon mogu povezati s Bogom.

Vidite, nakon toliko propalih veza i ljubavi trebala sam neke odgovore. Očajno sam ih trebala.

Trebala sam znati što to sa mnom nije u redu i zašto nikako nisam mogla pronaći dobrog muškarca. A jedini koji bi mi mogao pomoći da to shvatim je bio Bog.

Tako da sam otišla u crkvu koja je bila blizu mjesta gdje sam živjela. Njihova Internet stranica je spomenula da tamo nude i kavu tako da je to bilo obećavajuće. Već sam tamo bila jednom ili dva puta u prošlosti, ali sam samo bacila oko. Nikada se nisam odlučila… znate… predati.

Uglavnom, tamo sam otišla sa svrhom da pronađem Boga. Da se zaljubim u Boga i da s Njim sagradim vezu kao što sam radila sa svim ovim muškarcima koji nisu više bili važni. Željela sam Mu se povjeriti. Željela sam moći razgovarati s Njim i čuti Ga kako mi odgovara.

Prvi nedjelju 2011. godine sam tamo otišla na misu te sam se oduševila. Poruka je bila da se svi trebamo zaljubiti u Isusa.

Stvarno, nisam to izmislila.

Za mene je to bio znak da sam na pravom mjestu u pravo vrijeme i da tamo trebam i ostati.

Spomenuli su nešto o postu. Od postu od 21-dana, „Danijelovom postu“, da budem točnija.

PROČITAJTE:   Alat za uspješan brak kojeg nam je Bog dao

„Ummm… u redu, tko je Daniel i zašto spominju da je on tako brz (Eng. Fast – brz; post) i zašto je brz samo 21 dan?“

Očito sam morala mnogo toga naučiti. Nisam imala pojma. Spomenuli su nešto o jedenju samo određene hrane i da će to svi raditi. Nakon što je završila misa pokupila sam sve letke i informacije vezane za post (pretpostavila sam da ću moći poslije pročitati što me zanima) te sam otišla.

Tak kada sam hodala Walmartom sam se sjetila svih papira o postu u mom džepu. Odmah sam pročitala svaku riječ.

Post je dugovni čin kojim osoba oduzima tijelu razne čežnje (slatko, meso i sl.) kako bi „nahranila“ duhovno tijelo molitvom i odlascima na misu i tijeku 21 dana. Ta vrsta posta je preuzeta iz Knjige o Danijelu u kojoj je on prolazio nešto slično tijekom svog zatočeništva u Babilonu (Daniel 1,12-20; Daniel 10,2-3).

Shvatila sam da to mora biti sada ili nikada. Ili ću izdržati ovo, nastaviti ići u crkvu, naučiti se povezati s Bogom i nastaviti od toga ili ću se potpuno predati Bogu i postiti 21 dan.

Odmah sam ispraznila svoja kolica te sam ih napunila voćem, povrćem i sojom (prvi put da sam probala soju). Kupila sam što više stvari koje su se uklapale u ideju posta. Činilo se u redu te sam bila uzbuđena.

Tada sam otišla kući. 21 dan sam jela tu čudnu soju i molila se. Nisam bila sigurna za što se molim, nisam bila sigurna radim li sve kako treba, ali sam ustrajala.

Nisam baš bila sigurna kako se trebam moliti tijekom posta tako da sam držala dnevnik sa svim mislima koje su mi prolazile glavom dok sam se molila Bogu.

Da, dobro ste pročitali. Moje su molitve doslovno bile zapisi u dnevniku koji sam pisala Bogu. Mnoge su počinjale sa „Dragi Bože“ i završavale sa „Amen“. Smatrala sam ih svojim molitvama.

Budući da je sve to za mene bilo novo, nisam imala pojma kako znati je li išta od toga upalilo pa sam se osjećala malo ludom. Kao da sam to sve radila zbog ničega te sam se zavaravala da će se išta promijeniti.

PROČITAJTE:   Godinu dana nakon što sam ostavio suprugu zbog mlađe i ljepše žene

Ali je.

Tijekom tog posta sam se viđala s nekim te su stvari postajale jako ozbiljne. Već smo prošli „Volim te“ dio te je bilo vrijeme da saznamo imamo li mi to pravu „stvar“ između nas. Budući da smo živjeli dosta udaljeno, trebali smo dobro planirati kada ćemo se vidjeti.

Pokušala sam objasniti da „postim“ i da neću jesti određenu hranu. On je bio u redu s time, pogotovo jer je bio vegan. Činilo se da se sve dobro posložilo. Kako divno. Zaista Božja stvar, zar ne?

I da u to vrijeme nisam bila postila i tražila Boga, vjerojatno bih vjerovala da je on bio muškarac za mene i da je Bog sve to omogućio.

Neću ulaziti u detalje oko toga što se sve dogodilo kada sam ga išla posjetiti. Zapravo, u drugoj sam objavi ispričala tu priču.

Nemojte me krivo shvatiti, bio je on dobar muškarac. Ali nije bio onaj pravi za mene.

Što se točno dogodilo? Kako su me post i molitva naveli na taj zaključak?

Pa.. tijekom vremena s tim dečkom sam nastavila postiti i moliti se. Pisala sam u dnevnik sve što bi pisala u bilo koji drugi dnevnik, samo sam u svojoj glavi to sve pisala Bogu. I bome me je čuo.

Pisala sam o tome kako sam zbunjena te ne znam trebam li se potpuno opustiti pred tim dečkom. Kako je on jako dobar i tvrdi da me voli, ali sam još bila povrijeđena od prekida s bivšim te ne osjećam mir oko nove veze. Napisala sam da mi treba bistrine! Znak! Nešto zbog čega ću znati je li taj dečko pravi za mene ili ne.

Ukratko, molila sam se da mi Bog kaže trebam li nastaviti biti u vezi s tim dečkom. Bila sam užasno prestrašena jer nisam znala kako ću znati što mi točno Bog želi reći. Nisam željela ponovno napraviti iste pogreške. No ujedno nisam željela da ne sputava moj strah od povrijeđenosti.

PROČITAJTE:   Ako možete shvatiti ovu istinu, ona će zauvijek promijeniti način vašeg moljenja

I, Bog je zatvorio ta vrata. Jako mi je jasno dao do znanja da taj muškarac neće biti moj suprug. Postalo mi je jasno da trebam prekinuti s njim.

To je bilo prije 8 godina. Moje najveće otkriće do sada. I to je okamenilo moj pogled na molitvu i post.

Molitva je jedna stvar, ona je nužna. Ona je izravna komunikacija s Bogom. Molitva je snažna. Kada dodate svoju vjeru u molitvu dobijete više nego što biste ikada mogli zamisliti.

No tada imate post. Kada postite, to je kao unaprijeđena molitva. To vas dovodi do višeg stupnja vjere i povezanosti s Bogom.

Jer odabirete odustati od stvari koje vam donose utjehu kao što su slatkiši, piće, hrana, društvene mreže i sl.) te ste prisiljeni potpuno se osloniti na Boga. U tome je ključ. Zbog toga je post tako odličan.

Post stvara priliku da se okrenete Bogu kada biste se inače okrenuli zemaljskim stvarima kada vam je potrebna utjeha.

Svake godine, iako je post bila ista, ono što sam njome otkrila je uvijek bilo jako drugačije.

Jedne sam se godine molila za mirno razdoblje zaruka koje će dovesti do divnog vjenčanja. Najčešća riječ tijekom pripreme našeg vjenčanja je bila „lako“. Imali smo savršeno vjenčanje.

Druge smo se godine suprug i ja molili za novu kuću. No tijekom našeg posta, Bog nam je rasvijetlio da trebamo imati još jedno dijete. Naš drugi sin je zaista poslan od Boga te je bio svjetlo tijekom jednog od najtežih razdoblja našeg života.

Sestro, ne znam gdje si sada u životu. Ne znam osjećaš li se frustrirano ili zbunjeno u vezi nečega. Možda shvaćaš da je vrijeme za promjenu u nekim stvarima te da ta promjena treba započeti s tobom.

Možda se moliš i iskreno tražiš neke odgovore i bistrinu od Boga. Pa, jesi li razmišljala o unaprjeđenju tih molitvi? Ako jesi, možda bi trebala postiti.

Autorica: Maya L. Raston; Prijevod: Ida U.; Izvor: Theprayingwoman.com

Reci što misliš